Illyricum sacrum

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
U prvi volume. Izdanju 1751., Mletci (auktor: Daniel Farlati)

Illyricum sacrum (latinski: Illyricum sacrum) jest enciklopedijsko devetotomno djelo koje se bavi kršćanskom historijom Illira na Balkanu. Štampana je u Mletcima na latinskom jeziku u periodu od 1751. do 1819. godine sa dodacima i ispravkama koje su štampane u posljednjem, devetom tomu 1819.

Projekt ovog djela osmislio je isusovac Filip Riceputi (1667-1742), koji ga je zamislio kao iscrpnu crkvenu historiju Balkana, zainteresiravši splitskoga nadbiskupa P. Bizzu i više stotina saradnika iz svih krajeva "Illiricuma" i prikupio golemu arhivsku građu (300 rukopisnih sv.) radeći na njoj 20 godina. Nakon njegove smrti, njegov pomagač Daniel Farlati (1690-1773) revidirao je projekat, podijelio građu po hronološkim pregledima pojedinih biskupija i pripremio za štampu prvih 5 knjiga (1751-1753), da bi poslije njegove smrti, njegov suradnik Giovanni Giacomo Coleti (1734-1827) izdao još tri knjige. Godine 1909. don Frane Bulić izdao je devetu knjigu s Coletijevim naknadnim opaskama.

U izradi djela poslužila su putovanja Nikole Boškovića, dokumenti koje je sabrao Nikola Bijanković, popisi koje je sastavio Ivan Luka Garanjin, Filip Lastrić, Pacifik Bizza i drugi.[1]

Dijeli se u osam svezaka. Svesci su opsežni, a svaki pojedinačno obrađuje historiju pojedinih nadbiskupija i biskupija. Illyricum sacrum je iznimno važno historijsko djelo zbog obilja historijske građe koje je u njemu.[2]

Iliricum sacrum sadrži dragocjenu kartografiju i ilustracije, jer je jedinstveno djelo u vrijeme njegove realizacije. Ovaj rad je od velikog značaja za evropsku historiju prostora poznatog kao Iliricum.

Rad je podeljen u osam knjiga, na ukupno 5500 stranica.

O autoru[uredi | uredi izvor]

Filipo Riceputi (11. juli 1667, Forli – 5. oktobar 1742, Cesena) bio je jezuit (1694), koji je nekoliko godina služio kao venecijanski vojni svećenik na Balkanu. Po povratku u Rim, odlučio je da napiše crkvenu historiju Balkanskog poluostrva. Ovaj plan izložio je u svom spisu Prospectus Illyrici sacri cuius historiam describendam typisque mandandum suscipit P. Fil. Riceputi (1720), koji je naišao na puno razumijevanje rimskih papa Klementa XI, Inocenta XIII i Benedikta XIII. Pomagao mu je mladi jezuita Daniele Farlati. Njih dvojica su 20 godina prikupljali građu i sabrali preko 300 svezaka rukopisne građe. Pošto je Riceputi umro 1742, djelo je nastavio Farlati.

Danijele Farlati (22. februar 1690, San Danijele (Furlanija) – 25. april 1773, Padova) učio je u Gorici, a 1707. u Bolonji je stupio u jezuitski red. Studirao je u Padovi i Rimu. Od 1722. pomagao je Riceputiju. Izdao je prvih pet tomova, ali ni on nije stigao da dovrši djelo. Nakon njegove smrti, djelo je nastavio Jakopo Coleti.

Jakopo Coleti (2. maj 1734, [[Mleci – 15. avgust 1827, Mleci) je 1752. stupio u jezuitski red. U Padovi je dovršio nauke.

Illyricum sacrum je značajna enciklopedija crkvene historije Ilira, zasnovana na obimnoj arhivskoj i arheološkoj građi. Velikim dijelom obuhvata i političku historiju. Posebno su dragocjeni navodi izvora, kojih danas više nema.

Prvi (1751) i drugi (1753) svezak sadrže historiju rimske Salone do razorenja; treći svezak (1765) historiju splitske nadbiskupije, četvrti (1769) historiju splitskih sufraganskih biskupija: Biograd, Skradin, Bosna, Krbava, Modruš, Senj, Otočac, Duvno, Makarska, Nin, Hvar, Knin, Trogir i Šibenik; peti svezak (1775) zadarsku biskupiju i njene sufragane: Osor, Rab, Krk, Sisak i Zagreb. Šesti svezak (1800) opisuje dubrovačku biskupiju i njene sufragane: Trebinje, Mrkan, Zahum, Ston, Korčula, Risan i Kotor; sedmi (1817) Duklju, Bar, Drač i ostale arbanaške biskupije, Srem; osmi (1819) episkopije u Srbiji i Bugarskoj: Skoplje, Peć, Sofija, Ohrid, Trnovo. Deveti svezak sadrži dodatke i ispravke cijelom djelu. Napisao ga je Coleti, ali je izdat tek 1901–1909. u redakciji F. Bulića, pod naslovom Accessiones et correctiones ad Illyricum Sacrum del P. D. Farlatti di P. G. Coleti (1909).

Tomovi[uredi | uredi izvor]

  1. Tom 1 - Historija Salone (1751) - Ecclesia Salonitana, ab ejus exordio usque ad saeculum quastum aerae Christianae.
  2. Tom 2 - Historija Salone (1753) - Ecclesia Salonitana, a quarto saeculo aerae Christianae usque ad excidium Salonae
  3. Tom 3 - Historija Splitske nadbiskupije (1765) - Ecclesia Spalatensis olim Salonitana
  4. Tom 4 - Historija Splitskih sufraganskih biskupija u Dalmaciji i Bosni: Biograd, Skradin, Bosna, Krabava, Modruš, Senj, Otočac, Duvno, Makarska, Nin, Hvar, Knin, Trogira i Šibenika (1769) - Ecclesiae suffraganeae metropolis Spalatensis.
  5. Tom 5 - Historija Zadarske biskupije i njenih sufragana: Osorno, Rab, Krk, Sisak i Zagreb (1775) - Ecclesia Jadertina cum suffraganeis, et ecclesia Zagabriensis.
  6. Tom 6 - Historija Dubrovačke biskupije i njenih sufragana biskupa: Trebinje, tamne, Zahumlje, Ston, Korčula, Kotor i Risan (1800) - Ecclesia Ragusina cum suffraganeis, et ecclesia Rhiziniensis et Catharensis. (con Jacopo Coleti - 1800)
  7. Tom 7 - Historija Katoličke crkve u Duklji, Baru, Draču i drugih Albanskim episkopijama inkl. Srem (1817) - Ecclesia Diocletana, Antibarensis, Dyrrhachiensis, et Sirmiensis cum earum suffraganeis. (con Jacopo Coleti - 1817)
  8. Tom 8 - Historija Katoličke crkve u Bugarskoj, Skoplju, Sofiji, Devnia, Ohrid, Veliko Tarnovo i drugdje. (1819) - Ecclesiae Scopiensis, Sardicensis, Marcianopolitana, Schridensis et Ternobensis cum earum suffraganeis. (Jacopo Coleti - 1819)
  9. Tom 9 - Dodaci i ispravke već izdatih osam tomova u periodu 1901 - 1909 (1909)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svetzaka, sv. III., str. 50.
  2. ^ Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 498.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Illyricum sacrum, enciklopedija.hr
  • svezak I - Ecclesia Salonitana, ab ejus exordio usque ad saeculum quastum aerae Christianae (1751.)
  • svezak II - Ecclesia Salonitana, a quarto saeculo aerae Christianae usque ad excidium Salonae (1753.)
  • svezak III - Ecclesia Spalatensis olim Salonitana (1765.)
  • svezak IV - Ecclesiae metropolis Spalatensis (1769.)
  • svezak V - Ecclesia Jadertina cum suffraganeis, et ecclesia Zagabriensis (1775.)
  • svezak VI - Ecclesia Ragusina cum suffraganeis, et ecclesia Rhiziniensis et Catharensis (1800.)
  • svezak VII - Ecclesia Diocletana, Antibarensis, Dyrrhachiensis, et Sirmiensis cum earum suffraganeis (1817.)
  • svezak VIII - Ecclesiae Scopiensis, Sardicensis, Marcianopolitana, Schridensis et Ternobensis cum earum suffraganeis (1819.)
  • Accessiones et correctiones all'Illyricum sacrum del P. D. Farlati (1909.)