Idi na sadržaj

In utero

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Primjer genske terapije in utero

In utero (lat. = u maternici) je latinski izraz za pojave, procese i/ili opise u/o maternici. U biologiji, ovaj pojam se odnosi na stadije razvoja jedinke koji se označavaju kao zametak, embrion i fetus.

In utero faza ontogeneze čovjeka (najčešće tri prva mjeseca trudnoće), u suvremenoj biomedicini se koristi za biohemijske, molekulskogenetičke, citogenetičke i ultrazvučne analize plodove vode (amnionske tečnosti). Takvi zahvati se poduzimaju u postupku koji se označava kao amniocenteza, a u obično u cilju procjene rizika od nasljednih bolesti kod indiciranih slučajeva. Potreba takvih procjena se utvrđuje u postupku genetičke konsultacije.[1][2]

U pravnom kontekstu, izraz se koristi kada se odnosi na nerođenu djecu. Po običajnom pravu, nerođena djeca se i dalje smatraju da postoji za potrebe prijenosa naslijeđene imovine.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-5-2.
  2. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]