Ivan Mažuranić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Ivan Mažuranić
Mazuranic.jpg
Rođenje 11. august 1814.(1814-08-11)
Novi Vinodolski, Austro-Ugarska
Smrt 4. august 1890 (75 god)
Zagreb, Austro-Ugarska
Zanimanje Pjesnik, lingvist, političar

Ivan Mažuranić (11. august 18144. august 1890) bio je hrvatski pjesnik, lingvist i političar.

Ivan Mažuranić je najznačajnija kreativna ličnost Hrvatskog narodnog preporoda (pjesnik, lingvist, hrvatski ban). Potiče iz imućne građansko-težačke, poljoprivredno-vinogradarske porodice u Novom Vinodolskom. U "Danici" je, od samog početka, bio jedan od najzapaženijih i najizrazitijih pjesnika, a kao čovjek neobično uman, temeljitog obrazovanja i prostranih vidika, preporodni pokret shvatio je dublje od mnogih, u punom totalitetu kulturno-političkih intencija i nijansi. I Mažuranić se ozbiljno spremao za svoje veliko djelo. Od prvih stihova (Vinodolski dolče, da si zdravo!) koje piše 16-godišnji đak riječke gimnazije kao pozdrav svom zavičaju, do dopune Gundulićevog "Osmana" (1844), dug je i strm put; ali u trenutku kad se latio tog posla, on je taj put već svladao: i razjašnjenje metričkih problema vezanih za hrvatski jezički izraz, i vergilijanski ep s iskustvom koje iz njega proizlazi, a tiče se odnosa historije i poezije.

Kao lingvist, ostvario je prvi uistinu moderan hrvatski rječnik: zajedno s Josipom Užarevićem, sastavio je djelo od 40.000 riječi u kojem je, osim apsorpcije starijih naziva iz rječnika Mikalje i Stullija, skovao hrvatske pojmove za mnoga područja gradske civilizacije i time utro put Bogoslavu Šuleku. Njegov pjesnički ugled bio je u to doba već tako neprijeporan, da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njeno prvo, inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pjevanje Gundulićevog velikog epa. Tri pjesnika okušala su se u tom poslu prije njega: Pjerko Sorkočević, Marin Zlatarić i jedan koji se nije potpisao; poslije njega niko više nije ni pokušavao nadmašiti Ivana Mažuranića: toliko se njegova dopuna stopila s cjelinom Gundulićevog djela. Uspjeh je i u javnosti bio toliki da ga je, karlovačkog advokata, šurjak Dimitrija Demetera, brat njegove supruge Aleksandre, nagovorio da za almanah "Iskra" napiše nešto novo. To novo bio je spjev "Smrt Smail-age Čengića", koji nije samo ispunio sve nade nego i nadmašio sva očekivanja. Kačić i Gundulić: to su temelji na kojima je podignuta zgrada Mažuranićevog epa. Ako je pošao od Kačića, tek preko Gundulića dosegao je vlastiti izraz. U svom, danas već klasičnom djelu, jednom od najblistavijih, najmoćnijih umjetnina hrvatske riječi, opjevao je stvarni događaj, ali ga je on, ne držeći se svih historijskih činjenica (esencijalno, radi se o moralno dvojbenom provincijalnom događaju-ubistvu lokalnog tiranina na prijetvorno-mučki način), pjesnički toliko preradio, i produbio, da se u njemu jedan pojedinačni slučaj uzdiže do opće, univerzalne ideje, misli-vodilje cijelog hrvatskog preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]