Iveco

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Iveco
VrstaJavno društvo sa ograničenom odgovornošću
Osnovano1975.
SjedišteItalija Torino, Italija
Ključne osobePierre Lahutte
Proizvodikomercijalna vozila
građevinska vozila
specijalna vozila
autobusi za gradski i međugradski prijevoz
vatrogasna vozila
vojna vozila
ServisiProizvodnja različitih vrsta vozila
PrihodPovećanje 4.9 milijardi €
Operativni prihodPovećanje 10.0 milijardi €
Zaposleni25,000
Veb-sajthttp://Iveco.com/

Iveco (skraćenica od Industrial Vehicles Corporation), je italijanska kompanija za proizvodnju različitih vrsta vozila sa sjedištem u Torinu. IVECO se prvi put pojavljuje 1975. godine nakon spajanja italijanski, francuskih i njemački brendova[1] a danas je u potpunosti pod kontrolom CNH Industrial Group-a. Kompanija proizvodi različite vrste komercijalnih vozila, građevinskih vozila i mašina, specijalnih vozila, autobusa za gradski i međugradski prijevoz, vatrogasna vozila, vojna vozila i sl. Proizvodni pogoni ove kompanije nalaze se u Evropi, Kini, Rusiji, Australiji, Africi, Argentini i Brazilu i ima oko 5.000 prodajnih mjesta i poslovnica u preko 160 država svijeta. godišnja proizvodnja kompanije iznosi oko 150.000 komercijalnih vozila sa prometom od oko 10 milijardi €.[2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Kompanija Iveco je osnovana 1. januara 1975. godine spajanjem pet različitih brendova: Fiat Veicoli Industriali (sa sjedištem u Torinu, Italija), OM (Brescia, Italija), Lancia Veicoli Speciali (Italija), Unic (Francuska) i Magirus-Deutz (Njemačka). Nakon spajanja, novoosnovani Iveco je otpočeo sa acionalizacijom svom proizvodnog asortimana, proizvodnih pogona i prodajne mreže, uz zadržavanje originalnih brendova. U periodu od 1975. do 1979. godine, Iveco proizvodni program uključuje 200 osnovnih modela i 600 verzija sa rasponom težina od 2,7 tona ukupne mase vozila (lahka vozila) do preko 40 tona za teška vozila, ne računajući tu autobuse i motore. 1980. godine, Iveco je izgradio prvi turbo dizel motor za teška industrijska vozila. 1980-ih korporativna strategija se u velikoj mjeri orijentisala na promociju brenda i dovelo do sponsorisanja sportskih događaja kao što su: Olimpijske igre u Moskvi 1980, Davis Cup 1982. itd. U proizvodni program uvedene su dvije nove divizije: autobusi sa dizel motorom i vatrogasna vozila. 1984. godine, Iveco je lansirao TurboStar,[3] teško drumsko vozilo koje je postalo najprodavanije vozilo u Italiji i važan Iveco-ov igrač na evropskom tržištu, dostigavši ​​ukupno 50.000 prodatih primjeraka u sedam godina.[4]
Godine 1985. Iveco je napravio prvi lahki dizel motor s direktnim ubrizgavanjem.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bonfiglioli Consulting: Il Lean Thinking dalla produzione alla progettazione. Pensare snello in ufficio tecnico per innovare la progettazione e diventare più competitivi. 5 casi italiani di successo, 2010: Milano – str. 103
  2. ^ Fiat Industrial 2011 Annual Report http://www.fiatindustrial.com/en-US/investor_relations/financial_reports/bilanci/FiatDocuments/FI_Relazione_finanziaria_annuale_2011_FINALE_NIS_ENG.pdf – str. 19
  3. ^ John Carroll, Peter James Davies: Tractor & Trucks, 2007 Hermes House – str. 7
  4. ^ Raffaele Sanguineti, Carlo Felice Zampini Salazar: IVECO Story. The world of Transport, 1994 Norden Publishing House Ltd. – str. 202
  5. ^ http://www.cnhindustrial.com/en-US/Pages/HomePage.aspx