Iveco

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Iveco
Vrsta Javno društvo sa ograničenom odgovornošću
Osnovano 1975.
Sjedište Italija Torino, Italija
Ključne osobe Pierre Lahutte
Proizvodi komercijalna vozila
građevinska vozila
specijalna vozila
autobusi za gradski i međugradski prijevoz
vatrogasna vozila
vojna vozila
Servisi Proizvodnja različitih vrsta vozila
Prihod Povećanje 4.9 milijardi €
Operativni prihod Povećanje 10.0 milijardi €
Zaposleni 25,000
Veb-sajt http://Iveco.com/

Iveco (skraćenica od Industrial Vehicles Corporation), je italijanska kompanija za proizvodnju različitih vrsta vozila sa sjedištem u Torinu. IVECO se prvi put pojavljuje 1975. godine nakon spajanja italijanski, francuskih i njemački brendova[1] a danas je u potpunosti pod kontrolom CNH Industrial Group-a. Kompanija proizvodi različite vrste komercijalnih vozila, građevinskih vozila i mašina, specijalnih vozila, autobusa za gradski i međugradski prijevoz, vatrogasna vozila, vojna vozila i sl. Proizvodni pogoni ove kompanije nalaze se u Evropi, Kini, Rusiji, Australiji, Africi, Argentini i Brazilu i ima oko 5.000 prodajnih mjesta i poslovnica u preko 160 država svijeta. godišnja proizvodnja kompanije iznosi oko 150.000 komercijalnih vozila sa prometom od oko 10 milijardi €.[2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Kompanija Iveco je osnovana 1. januara 1975. godine spajanjem pet različitih brendova: Fiat Veicoli Industriali (sa sjedištem u Torinu, Italija), OM (Brescia, Italija), Lancia Veicoli Speciali (Italija), Unic (Francuska) i Magirus-Deutz (Njemačka). Nakon spajanja, novoosnovani Iveco je otpočeo sa acionalizacijom svom proizvodnog asortimana, proizvodnih pogona i prodajne mreže, uz zadržavanje originalnih brendova. U periodu od 1975. do 1979. godine, Iveco proizvodni program uključuje 200 osnovnih modela i 600 verzija sa rasponom težina od 2,7 tona ukupne mase vozila (lahka vozila) do preko 40 tona za teška vozila, ne računajući tu autobuse i motore. 1980. godine, Iveco je izgradio prvi turbo dizel motor za teška industrijska vozila. 1980-ih korporativna strategija se u velikoj mjeri orijentisala na promociju brenda i dovelo do sponsorisanja sportskih događaja kao što su: Olimpijske igre u Moskvi 1980, Davis Cup 1982. itd. U proizvodni program uvedene su dvije nove divizije: autobusi sa dizel motorom i vatrogasna vozila. 1984. godine, Iveco je lansirao TurboStar,[3] teško drumsko vozilo koje je postalo najprodavanije vozilo u Italiji i važan Iveco-ov igrač na evropskom tržištu, dostigavši ​​ukupno 50.000 prodatih primjeraka u sedam godina.[4]
Godine 1985. Iveco je napravio prvi lahki dizel motor s direktnim ubrizgavanjem.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bonfiglioli Consulting: Il Lean Thinking dalla produzione alla progettazione. Pensare snello in ufficio tecnico per innovare la progettazione e diventare più competitivi. 5 casi italiani di successo, 2010: Milano – str. 103
  2. ^ Fiat Industrial 2011 Annual Report http://www.fiatindustrial.com/en-US/investor_relations/financial_reports/bilanci/FiatDocuments/FI_Relazione_finanziaria_annuale_2011_FINALE_NIS_ENG.pdf – str. 19
  3. ^ John Carroll, Peter James Davies: Tractor & Trucks, 2007 Hermes House – str. 7
  4. ^ Raffaele Sanguineti, Carlo Felice Zampini Salazar: IVECO Story. The world of Transport, 1994 Norden Publishing House Ltd. – str. 202
  5. ^ http://www.cnhindustrial.com/en-US/Pages/HomePage.aspx