Izraelsko-libanski sukob 2006.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pogođen Tyre u Libanonu

Izraelsko-libanonski sukob je serija vojnih intervencija u Libanonu i sjevernom Izraelu koja je eskalirala nakon što je Hezbollah 12. jula 2006. upao u sjeverni dio Izraela i oteo dva vojnika.

Povod[uredi | uredi izvor]

12. jula 2006. Hezbollah je upao u sjeverni dio Izraela, ubio 8 vojnika i oteo dva kako bi ih iskoristio za zamjenu za zarobljene palestinske zatvorenike. Izrael je već par sati kasnije umarširao u Libanon, a ministar Ehud Olmert je izjavio da takvu akciju smatra "objavom rata s Libanonom" koja će imati "ozbiljne posljedice". Neki stručnjaci smatraju da je Hezbollah izveo otmicu na sjeveru Izraela kako bi skinuo pritisak s Gaze, koja je žestoko bombardirana na jugu Izraela gotovo dvije sedmice ranije.

Bejrut nakon zračnog napada

Taktika Izraela[uredi | uredi izvor]

Vođa Hezbollaha Hassan Nasrallah je izjavio da "Izraelci sanjaju ako misle da će uspjeti osloboditi svoja dva vojnika bez pregovora i razmjene zarobljenika". Na to su izraelski vojni službenici zaprijetili Libanonu da će "vratiti sat 20 godina unatrag" i da je "cijeli Libanon meta". Izrael je 13. jula vojnim brodovima izveo blokadu luka Libanona, izoliravši ga s mora. Uz to je bombardirao bejrutski internacionalni aerodrom (jedini u zemlji), izoliravši državu i iz zraka. Potom su nastavljena bombardiranja koja su napala i uništila autoput prema Damasku, mostove, energetsku stanicu, TV stanicu, južno predgrađe Bejruta (uporište Hezbollaha) te kuću Hassana Nasrallaha.

Nasrallah je potom upozorio Izrael da je "podcijenio Hezbolllah", objavivši "otvoren rat koji će se preseliti na cijeli Izrael, sve do Haife pa i dalje". U sljedećih pet dana Hezbollah je izbacio oko 700 raketa na sjeverni Izrael, natjeravši stanovnike da se sakriju u bunkerima, a pogođen je i grad Haifa, u kojem je poginulo 8 civila. 15. i 16. jula izraelski avioni su na jugu Libanona izbacili letke kojima upozoravaju civile da napuste područja koja će se naći u okviru vojne intervencije. Hiljade ljudi, među njima i velik dio stranaca, napustilo je Libanon i otišlo u Siriju. Libanonski predsjednik Emile Lahoud 16. jula je izjavio da je Izrael upotrijebio zabranjeno hemijsko oružje, bombe sa bijelim fosforom, u bombardiranju nekih meta, što još nije potvrđeno. 18. jula, nakon još jednog dana bombardiranja, Nasrallah je zaprijetio da će gađati Tel Aviv raketama ako Izrael ne prestane bombardirati Libanon.

UN-ova rezolucija 1701[uredi | uredi izvor]

Bejrut

11. augusta Vijeće sigurnosti UN-a je usvojilo rezoluciju 1701, sa 15 glasova prema 0, kojom se poziva na prekid neprijateljstava[1], povlačenje izraelskih vojnika iz Libanona, razoružavanje Hezbollaha i dolaska libanonske vojske i UN-ovih trupa na jug Libanona. I Izrael i Libanon prihvatili su rezoluciju i dogovorili se na primirje u ponedjeljak, 14. augusta u 5 sati po Greenwichu, koje je i održano.

Obje strane su potom objavile pobjedu. Hassan Nasrallah je izjavio da je Hezbollah postigao "stratešku i historijsku pobjedu" nad Izraelom. Izraelski premijer Ehud Olmert je pak izjavio da je "Izrael eliminisao Hezbollahovu "državu u državi" na jugu Libanona". Američki predsjednik George W. Bush također je izjavio da je Izrael pobijedio: "Hezbollah je napao Izrael. Hezbollah je započeo krizu i Hezbollah je izgubio. Hezbollah naravno ima veliku fabriku za propagandu, i oni tvrde da su pobijedili. No kako možeš tvrditi da si pobijedio ako jednog trenutka imaš državu u državi, a drugog ćeš biti zamijenjen sa libanonskom vojskom i međunarodnim silama?"[2]

Osude[uredi | uredi izvor]

Međunarodna zajednica osudila je novu eskalaciju nasilja na Bliskom istoku. Francuski predsjednik Jacques Chirac nazvao je izraelske akcije "pretjeranima", dodavši kako ne zna "što je smisao uništavanja civilne infrastrukture". Američki predsjednik George Bush svalio je krivicu za krizu na Hezbollah, dodavši kako se "Hezbollah mora razoružati ako se očekuje mir" i da "Izrael ima pravo da se brani", a usput je uputio i oštre riječi Siriji i Iranu, koje je optužio za financiranje Hezbollaha i širenja mržnje. Ruski predsjednik Vladimir Putin također je ustvrdio da je Hezbollah kriv za sukob i pozvao na oslobađanje izraelskih vojnika, ali je i dodao kako je Izrael upotrijebio "pretjeranu silu" i pozvao na prekid vojnih akcija. Na skupu G8 16. jula objavljena je zajednička izjava koja osuđuje provokacije Hezbollaha, ali i poziva Izrael da smjesta prekine svoje operacije u Libanonu. Kofi Annan pozvao je na osnivanje međunarodne stabilizacijske grupe UN-a koja bi trebala smiriti situaciju.

Ekološke štete[uredi | uredi izvor]

Prolivena nafta na obali Libanona nakon bombaradirane elektrane Jiyeh

29. jula libanonski ministar za okolinu Yacoub Sarraf je izjavio da je nastala ekološka katastrofa u istočnom dijelu Sredozemnog mora nakon što su bombardirana spremišta u elektrani Jiyeh na jugu te države[3]. Prema procjeni, oko 10.000 tona sirove nafte se izlilo u more, proširilo na preko 100 kilometara obale i zagadilo floru i faunu. Uz to, rakete Hezbollaha su na sjeveru Izraela prouzrokovale šumske požare u kojima je stradala vegetacija.

Ekonomske štete[uredi | uredi izvor]

Cijena nafte porasle je usred krize na 78,40 $ po barelu, što je bio novi rekord. Neki su stručnjaci izrazili zabrinutost da ne prijeđe cijenu od 80 $. Libanonski ministar procijenio je štetu svoje države na oko 4 milijarde $ do 18. jula[4], što je oko petina ukupnog BDP-a te države.

Žrtve[uredi | uredi izvor]

Karta područja sukoba u Libanonu i Izraelu

Do 11. augusta u Izraelu je poginulo 117 vojnika i 42 civila, dok je ranjeno oko 418 civila i 402 vojnika. U Libanonu je poginulo najmanje 180 pripadnika Hezbollaha (Izrael tvrdi 530), 36 libanonska vojnika te između 700 i 1000 civila. 3.600 civila je ranjeno. Trećina poginulih i ranjenih u Libanonu su djeca ispod dvanaest godina. Oko 900.000 civila je izbjeglo, primarno iz južnog Libanona.

Od stranih državljana poginulo je četvero Brazilaca, četvero Nijemaca i sedam Kanađana u Libanonu, te jedna žena iz Argentine u Izraelu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "edition.cnn.com". Arhivirano s originala, 13. 8. 2006. Pristupljeno 15. 8. 2006.
  2. ^ "news.yahoo.com". Arhivirano s originala, 15. 8. 2006. Pristupljeno 15. 8. 2006. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ eattlepi.nwsource.com
  4. ^ www.tagesschau.de[mrtav link]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]