Jelena Zrinska
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Jelena Zrinski (na mađarskom: Zrínyi Ilona; Ozalj, 1643 – 18. februara 1703) je bila hrvatska plemkinja iz porodice Zrinski.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Grofica Jelena Zrinski bila je istaknuta junakinja u borbi za nacionalno oslobođenje Hrvatske i Ugarske od habsburške apsolutističke vlasti.
Rođena je u Ozlju 1643. godine kao kćerka Petra Zrinskog (1621-1671), hrvatskog bana i mučenika, i njegove žene Katarine Zrinski, rođ. Frankopan, književnice i prevodioca. Bila je njihovo najstarije dijete, kasnije dobivši još dvije mlađe sestre, Juditu Petronilu (1652 – 1699), te Auroru Veroniku (1658 – 19. januar 1735) i jednog brata, Ivana Antuna (26. august 1654 – 11. novembar 1703), koji su bili posljednji potomci te plemićke porodice.
Poznata je bila od najranije mladosti po svojoj izuzetnoj ljepoti i odličnom obrazovanju. O njenoj edukaciji nema puno podataka, tek da je visok stepen obrazovanosti stekla u krugu svoje porodice, uz majku i oca, hrvatske književnike i erudite, ali i amidžu Nikolu Zrinskog mlađeg.
Jelena se 1. marta 1666. udala u Ugarsku za Franju I Rakocija (na mađarskom: I. Rákóczi Ferenc), transilvanskog (erdeljskog) kneza, i pridružila nezadovoljnom ugarskom plemstvu koje se suprotstavilo centralističkim težnjama Bečkog dvora, što je nešto kasnije dovelo i do otvorenog rata za ugarsku nezavisnost, koji je završio početkom 18. vijeka porazom pobunjenika. Ti događaji su u historiografiji poznati kao „Ustanak Kuruca“.
S Rakocijem je Jelena imala troje djece, među kojima i Franju II, kasnijeg transilvanskog kneza i vođu ustanika. Nakon Rakocijeve smrti 1676. godine preudala se 1682. za Mirka Tekelija (na mađarskom: Imre Thököly), također transilvanskog kneza. S njim se istakla u ustaničkim redovima, koje su inače podržavale Osmanlije, a naročito je odjeknulo njeno trogodišnje (1685-1688) rukovođenje odbranom tvrđave Mukačevo (na mađarskom: Munkács), tada na sjeveroistoku Ugarske, a danas na teritoriji Ukrajine. Početkom 1688. godine, ne mogavši je više odbraniti, Jelena je predala tvrđavu austrijskim trupama, a sama postala zarobljenik.
Nekoliko godina kasnije, razmjenom ratnih zarobljenika, Jelena se vratila svom mužu, ali je, nakon što je sklopljen Karlovački mir u Sremskim Karlovcima 1699. godine, morala otići u egzil u Tursku. Tamo je živjela neko vrijeme u carigradskom kvartu Galata, a zatim sve do svoje smrti 18. februara 1703. u gradu Nikomediji, današnjem Izmitu.
Posmrtni ostaci hrabre hrvatske grofice (udajom i ugarske kneginje) prebačeni su 1906. godine u Košice (tada ugarski, a danas slovački grad), gdje su sahranjeni u katedrali Svete Elizabete uz grob njenog sina Franje.
Umrla je u Nikomediji, u Turskoj.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- Genealogija porodice Zrinski s češko-mađarskom varijantom njihovih imena
- Medalja s likom Jelene Zrinski
- Turistička zajednica Međimurja
 |
Commons ima datoteke na temu: Jelena Zrinska |