Julije Klović
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Julije Klović (italijanski: Giorgio Giulio Clovio - Croata), (Grižane, Hrvatska u Personalnoj Uniji s Mađarskom, 1498. - Rim Papinska Država, 5. januar 1578.) bio je slikar minijaturista, koji je uglavnom bio aktivan u renesansnoj Italiji. Smatra se najvećim umjetnikom iluminacije u vrijeme italijanske visoke renesanse i vjerovatno posljednjim značajnim umjetnikom u dugoj tradiciji iluminiranih rukopisa, prije nekih modernih preporoda.[1]
Slikar minijaturista zvan i "Michelangelo minijature". S osamnaest godina odlazi u Veneciju gdje uči slikarstvo od Raffaellovog učenika. Odlazi poslom u Mađarsku, vraća se u Italiju, u Mantovi postaje svećenik i živi u samostanu pored Padove. Napušta redovništvo i radi širom Italije: Peruga, Rim, Firenca, Parma, Piacenza.
Bio je u dodiru s Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom koji je izradio i dva Klovićeva portreta (vidi na dnu).
Minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se širom svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Časoslov Farnese ili Officium Virginis (New York), od kojih je ovaj posljednji remek djelo minijature svjetskih razmjera.
Djela
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ John Van Antwerp Fine, When ethnicity did not matter in the Balkans: a study of identity in pre-nationalist Croatia, Dalmatia, and Slavonia in the medieval and early-modern periods, University of Michigan Press, 2006, p 195 Google Books
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]