El Greco

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
El Greco
El Greco - Portrait of a Man - WGA10554.jpg
Autoportret, 1595-1600., ulje na platnu, 52.7 × 46.7 cm, Metropolitan Museum of Art, New York
Rođenje 1541
Fodelos, Kreta
Smrt 7. april 1614
Toledo, Španija
Period Manirizam
Vrsta umjetnosti slikarstvo, skulptura, arhitektura
Djela Sahrana grofa Orgaze,
Agonija u maslinovom vrtu,
Oluja u Toledu
Utjecao Diego Velazquez, Pablo Picasso
Utjecali Michelangelo, Tizian, Tintoretto

Doménikos Theotokópoulos (grč. Δομίνικος Θεοτοκόπουλος), (Fodelos, Kreta, 1541. — Toledo, Španija, 7. april 1614), mnogo poznatiji po španskom nadimku El Greco (Grk) bio je slikar, skulptor i arhitekta španske renesanse. Prije nego što je postao španski useljenik, na svom rodnom ostrvu Kreti izučavao je bizantijski umjetnički stil u slikarstvu. Kasnije se preselio u Veneciju gdje je izučavao slikarsku vještinu kod Tiziana. Za vrijeme njegovog boravka u Veneciji došao je u dodir sa slikarskim stvaralaštvom Tintoretta koje je imalo veliki utjecaj na njega. Iz Venecije preselio se u Rim gdje je nastavio sa svojim slikarskim stvaralaštvom. Do 1557. godine preselio se u Toledo, Španija gdje je i ostvario najveći dio svog slikarskog stvaralaštva. Utjecao je na mlađe generacije španskih slikara poput Bartoloméa Estebana Murilla, Diega Velázqueza i druge. El Greco se smatra jednim od najvećih vizionarskih umjetnika i posljednjim, a možda i najvećim manirističkim slikarom.[1]

Život[uredi | uredi izvor]

El Greco rođen je na Kreti, koja se u tom periodu nalazila pod mletačkom vlašću. Mnogi detalji iz njegovog djetinjstva ostaju nepoznati, njegova prva djela nisu preživjela ali je najvjerovatnije slikao u bizantijskom stilu, koji je u to doba bio popularan na Kreti. Poslije 1560. godine, još kao mladić odlazi u Veneciju gdje se susreo sa slikarstvom Tizijana i Tintoretta. Oko 1570. odlazi u Rim gdje studira djela Michelangela. 1577. godine preselio se u Toledo u Španiji, gdje je ostao sve do smrti. Po dolasku u Španiju radi slike za crkvu Santo Domingo el Antiguo i postaje jedan od najznačajnijih slikara oltara.

El Greco nikada nije zaboravio svoje grčko porijeklo, obično je svoja platna potpisivao grčkim slovima i punim imenom, Δομίνικος Θεοτοκόπουλος. Sahranjen je u kapeli toledske crkve Santo Domingo el Antiguo. Inspirirao je i jednog od najvećih slikara 20. vijeka - Pabla Picassa.

Djela[uredi | uredi izvor]

Na El Greca je najprije utjecalo kršćanski motivi bizantske ikonografije, koje je on kasnio upotpunio manirističkim oblicima od Michelangela i neprirodnim Tintorettovim bojama. El Greco uzima boju kao najvažniji element slikarstva, i daje joj prednost nad crtežom. Njegova djela sumračnih tonova, mističnog ugođaja, izduženih lica i vijugavih figura predstavljaju spoj bizantskog ikonopisa i zapadnjačke kasne renesanse stvarajući jedinstven maniristički stil. Često je slikao prizore iz Kristova života, pejzaže Toleda kao i portrete.

Pored slikarstva, El Greco je bio i vješt arhitekt i skulptor. Za bolnicu de la Caridad El Greco je uradio niz skulptura od drveta, koje nisu sačuvane.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Dictionary of 1001 Famous People, Samuel Nisenson, izdavač The Lion Press Inc., New York City, NY, Library of Congress Catalog Card No. AC66-10871, objavljena 1966. godine, str. 119