Arcangelo Corelli
Arcangelo Corelli | |
---|---|
![]() | |
Rođenje |
Arcangelo Corelli 17. februar 1653. godine Fusignano |
Smrt |
18. januar 1713. godine Rim |
Era | Barok |
Značajna djela | 12 concerti grossi Op. 6, Božični koncert br. 8 |
Arcangelo Corelli (Fusignano, 17. februar 1653. – Rim, 18. januar 1713.), je bio utjecajni italijanski violinista i kompozitor barokne muzike kao i pedagog koji je objedinio osnovne elemente violinske tehnike i izvođačke vještine. On je također poznat i kao tvorac concerto grosso muzičkog oblika, popularan u to vrijeme koji je dao mogućnost razvijanja raznolikosti zvuka i teksture sa gudačkim instrumentima kod malih i velikih ansambala. Ova zajednička instrumentalna akcija i reakcija je tehnika koju je Corelli uspješno koristio da pokaže rješavanje muzičkog sukoba unutar muzičkog sastava.
Corelli je nesebično i mirno radio sa svojim učenicima gudačkih instrumenata usađujući princip davanja i uzimanja koji je vrlo sličan principu "živi za druge".[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Arcangelo Corelli je rođen u Fusignanu, današnja provincija Ravenna.[1]
Malo se zna o njegovom djetinjstvu, ali se sa sigurnošću može tvrditi da je jedno vrijeme učio violinu od Giovanni Battista Bassani-a. Matteo Simonelli ga je učio kompoziciju.
Prvi veliki uspjeh Korelli postiže sa devetnaest godina u Parizu i zahvaljujući tome stiče veliku evropsku slavu. Iz Pariza Koreli odlazi u Njemačku.[2]
Godine 1681. je bio u službi izbornog princa Bavarske između 1680. i 1685. godine gdje je proveo dosta vremena u kući svog prijatelja i kolege violiniste i kompozitora Cristiana Farinellija (vjeruje se da je bio ujak proslavljenog kastratija Farinellija). (Danas se njegovi "muzički nasljednici" mogu pratiti sedam generacija unazad.)
Godina 1685. Corelli je u Rimu, gdje je predvodio festivalska izvođenja muzike za kraljicu Švedske Kristinu. Bio je i muzički miljenik kardinala Pietra Ottobonija rođak još jednog kardinala Pietra Ottobonija koji je 1689. godine je postao Papa Aleksandar VIII. Od 1689. - 1690. godine bio je u Modeni kod vojvode od Modene koji je bio velikodušan prema njemu. Godine 1708. se vratio u Rim gdje je živio u palati kod kardinala Ottobonija. Njegova posjeta Napulju na poziv kralja dogodila se iste godine.
Arcangelo Corelli umire 1713. godine u Rimu kao veoma ugledan i imućan kompozitor.[1]
Muzička baština i utjecaj na druge kompozitore[uredi | uredi izvor]
Izvođački muzički stil koji je uveo Corelli i koji je sačuvan od strane njegovih učenika kao što su Francesco Geminiani, Pietro Locatelli i mnogih drugih bio je od vitalnog značaja za razvoj violinskog sviranja.
"Rečeno je da staza svih poznatih italijanskih violinista - kompozitora iz 18. vijeka vodi do Arcangela Corellija, koji je bio njihova kultna referentna tačka".
(Toussaint Loviko iz njegovih programskih napomena za Italijanski violinski koncerti, u izdanju Veritasa 2003. godine).
Međutim, Corelli je koristio samo ograničeni dio mogućnosti svog muzičkog instrumenta.
To se može vidjeti iz njegovih spisa:
dionice u muzičkom djelu za violinu nikada ne nastavljati iznad tona D na najtanjoj žici, najvišoj noti u trećoj oktavi.
Navodno je Corelli odbio da odsvira prelaz koji je produžen do tona A u altissimu iz oratorija Trionfo del Tempo (Trijumf vremena) Georga Friedricha Händela (premijerno izvedenog u Rimu 1708. godine), i ozbiljno se uvrijedio kada je sam kompozitor odsvirao ovaj visoki ton.
Ipak, njegove kompozicije za instrument označile su jednu epohu u historiji kamerne muzike, ali njegov utjecaj nije bio ograničen samo na njegovu zemlju. Čak se i za Johanna Sebastiana Bacha smatra da dio njegove reputacije duguje Corelliju, a također je imao najveći utjecaj na muziku Antonija Vivaldija.
Muzičko društvo u Rimu duguje mnogo Corelliju. Bio je prihvaćen u najvišim aristokratskim krugovima i dugo je predvodio proslavljene koncerte ponedjeljkom u palati kardinala Ottobonija.
Corelli je umro u posjedu bogatstva od 120.000 maraka i vrijedne zbirke slika, jedini luksuz u koji se upustio. Ostavio je sve svom dobročinitelju i prijatelju koji je velikodušno novčano brinuo za corellijevu rodbinu. Sahranjen je u Panteonu u Rimu.
I dalje se može pratiti unazad niz mnogih generacija od studenata do nastavnika violine sve do Corellija.[1] Neizmjeran je njegov značaj u stvaranju moderne škole sviranja violine, a njegova instrumentalna djela su ustanovila stil kamerne muzike kao i oblik kasnog baroknog perioda u muzici. [3]
Djela[uredi | uredi izvor]
Koreli je komponirao 48 trio sonata, 12 sonata za violinu i kontinuo, i 12 concerti grossi.
- Opus 1: 12 sonata da chiesa (crkvena sonata, trio sonate za dvije violine i kontinuo) (Rim 1681.)
- Opus 2: 12 sonata da camera (kamerna sonata, trio sonate za dvije violine i kontinuo) (Rim 1685.)
- Opus 3: 12 sonata da chiesa (crkvena sonata, trio sonate za dvije violine i kontinuo) (Rim 1689.)
- Opus 4: 12 sonata da camera (kamerna sonata, trio sonate za dvije violine i kontinuo) (Rim 1694.)
- Opus 5: 12 (6 crkvenih sonata i 6 kamernih sonata za violinu i kontinuo) (Rim 1700.)
Posljednja sonata su varijacije na temu La Folia.
op. post.: 6 Sonate a tre, WoO 5–10 (Amsterdam 1714.)[2]
Arcangelo Corelli u modernoj kulturi[uredi | uredi izvor]
- Dio Božičnog koncerta Op. 6 br. 8 korišten u filmu Gospodar i ratnik
Mediji[uredi | uredi izvor]
![]() |
|
Imate probleme kod slušanja ovih datoteka? Pogledajte pomoć oko medija. |
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Josip Andreis, Historija muzike.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b c d "Arcangelo Corelli". newworldencyclopedia.org. Pristupljeno 4. 4. 2014.
- ^ a b "Arcangelo Corelli". baroquemusic.org. Pristupljeno 4. 4. 2014.
- ^ "Arcangelo Corelli". encyclopedia.com. Pristupljeno 3. 6. 2016.
Commons ima datoteke na temu: Arcangelo Corelli |
Commons ima datoteke na temu: Arcangelo Corelli |