Karma u budizmu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Dio serijala članaka
Budizam

Lotus-buddha.svg

Osnivanje

Buda · Sangha
Četiri plemenite istine

Historija

Hronologija · Sabori

Pojmovi

Dharma · Samsara · Karma
Uslovno nastajanje
Pet skupina · Šinjata
Reinkarnacija · Nirvana

Vježbe i dostignuća

Buda · Bodhisatva · Arhat
Savršenstvo · Meditacija

Škole

Theravada · Mahajana
Vađrajana · Rane škole

Spisi

Pali kanon · Mahajana sutre
Tibetanski kanon

Dharma wheel.svg Kategorija:Budizam

Karma (sanskrit: कर्म kárma, pali: kamma; čin, djelo) u budizmu označava svako djelovanje koje pokreće lanac uzroka i posljedica, slično zakonu akcije i reakcije. Karma obuhvata ne samo fizičko djelovanje, već i ono što svjesno biće govori i misli.

Kad čovek djeluje, govori ili misli, njegov um nešto čini, a to mora proizvesti rezultate.[1] Buda naročito ističe voljni momenat djelovanja, odnosno karme.[2] On je govorio da "namjera jeste karma, zato što prvo imamo namjeru prije nego što nešto učinimo tijelom, riječju i mišlju".[2] Tako u stvaranju karme namjera ima veći značaj od samog djela.[3]

U budizmu karma ima donekle drugačiju ulogu nego u hinduizmu, budući da nema trajnog subjekta (anata). Buda umjesto o sopstvu govori o nizu stanja svijesti, koja zaredom određuju jedna drugo, prenoseći karmički naboj.[4] Ovaj naboj nije samo zbir iz prošlosti, već se projektuje i u budućnost, u skladu sa djelima. Tako je sačuvana moralna odgovornost, a izbjegnuta hipoteza o postojanju duše.[4]

Prema Budinom učenju, postoji "podnošenje tereta" vlastitih djela, ali ne i trajna suština "nosioca". Nosioca moralne odgovornosti treba shvatiti kao proces, stalnost u ciklusu "dozrijevanja" plodova djelovanja. U tom smislu Buda naziva čovjeka, kao i svako drugo živo biće, "nasljednikom vlastitih djela".[5] Bića se sastoje se od lanca uzroka i posljedica.[1]

Posljedice karme predstavljaju ukupnost sklonosti, nagona i htijenja koji čine čovjekovu ličnost.[6] Dozrijevajući u plodu, karma biva iscrpljena, ali volja slobodno stvara novu karmu, čiji plodovi neumoljivo sazrijevaju.[6]

Smrt nije ni okončanje života ni razrješenje od moralne odgovornosti.[5] Tok preporađanja se nastavlja u nedogled sve dok pojedinac ne uspostavi karmu "ni sa tamnim ni sa sjajnim posljedicama", koja vodi iscrpljivanju karme.

Pojam karme[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Karma
Beskrajni čvor simboliše međupovezanost uzroka i posljedica.

Suština zakona karme je da svako biće snosi posljedice sopstvenih djela. Tako je djelovanje istovremeno ispoljavanje volje i uzrok uslovljenosti subjekta. Djelo (sanskr: karma) tako postaje „zakon čijem se dejstvu ne može izbjeći"[7]. Svako biće nasljeđuje sopstvena djela, nastavljajući sa činjenjem novih djela, čije će posljedice osjetiti kasnije. Zbir čovjekovih djela određuje njegov sadašnji i budući život, a sadašnji život i karakter određeni su djelima izvršenim u pređašnjem životu. Zakon „dozrijevanje plodova“ se ne ograničava na jedan život, nego je osnov vjere u preporađanje.

Budino učenje[uredi | uredi izvor]

Prema Budinom učenju, djela (karma) su ono što bićima ostaje u vlasništvu i što ih određuje:

Ja sam vlasnik svojih djela, nasljednik svojih djela, rođen zbog svojih djela, vezan svojim djelima i imam svoja djela kao sudiju. Šta god da uradim, dobro ili loše, to će mi ostati u naslijeđe.[8]

– Sidarta Gautama

Prema Budinom učenju, djela su ta koja dijele bića na niska i uzvišena, a ne porijeklo ili položaj.[9] Pritom, svako bira put svojih djela, kojima izgrađuje sebe:

Put kratkog života čini ljude kratkovječnim, put dugog života čini ljude dugovječnim; put bolesti čini ljude bolesnim, put zdravlja čini ljude zdravima; put ružnoće čini ljude ružnima, put ljepote čini ljude lijepima; put beznačajnosti čini ljude beznačajnima, put ugleda čini ljude uglednima; put siromaštva čini ljude siromašnima, put bogatstva čini ljude bogatima; put niskog porijekla donosi ljudima nisko porijeklo, put plemenitog porijekla donosi ljudima plemenito porijeklo; put gluposti čini ljude glupima, put mudrosti čini ljude mudrima ... Bića su vlasnici svojih djela, naslednici djela, djelo im je naslijeđe, djelo im je svojstvo, djelo im je dom.[10]

Sidarta Gautama Buda je govorio da je prilikom djelovanja najvažnija volja odnosno namjera:

Volja jeste ta koju nazivam djelom. Poželjevši nešto, čovjek djeluje putem tijela, govora ili uma.

Postoje razna djela koja izazvivaju razne posljedice, i jedna vrsta djela koja vode iscrpljenju djelovanja (vidi nedjelovanje):

Postoje četiri vrste djela: tamna sa tamnim posljedicama, svijetla sa svijetlim posljedicama, tamno-svijetla sa tamno-svijetlim posljedicama i ni-tamno-ni-svijetla sa ni-tamnim-ni-svijetlim posljedicama, koja vode ka iscrpljenju djelovanja. Djelo koje vodi iskorjenjavanju djelovanja je svaka volja da se izbjegnu tamna djela sa tamnim posljedicama, svijetla sa svijetlim posljedicama i tamno-svijetla sa tamno-svijetlim posljedicama.[11]

– Buda

Posljedice loših djela ne nestaju u prošlosti, već neminovno stižu počinioca (u toku života ili u budućim životima):

Ako nagomilavate loša djela završavate u okeanu patnje. A zašto? Zato što ono što čovek učini ne nestaje jednostavno u prošlosti. To nas prati, prijanja uz počinioca. Čovjek čiji su postupci zagađeni, će vremenom bol koji nanosi osjetiti i na sebi.[12]

Počinilac ne može pobjeći od svojih zlodjela, zato što ona prijanjaju uz njega:

Niti na nebu, niti usred mora, niti u nutrini planinskog procijepa, nema takvog mjesta na svijetu gdje bi se mogao sklonuti itko da umakne posljedicama zlodjela.[13]

Buda napominje da čovjek, koji je inače dobar, lakše može neutralisati posljedice pojedinog lošeg djela. On to poredi sa grumenom soli, koji čašu vode učini preslanom i nepogodnom za piće, a kad se ubaci u rijeku Gang, voda u rijeci neće postati slana zbog njega.[14]

Tumačenja[uredi | uredi izvor]

Tao-šeng[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Nedjelovanje

Početkom 5. vijeka, kineski budistički monah i filozof Tao-šeng je povezao taostički pojam nedjelovanja (wu wei) sa budističkim pojmom djelovanja, odnosno karme (wei). On je iznio teoriju da kada čovjek upražnjava nedjelovanje, istovremeno upražnjava ne-um (wu-hsin). Ako čovek slijedi načela nedjelovanja i ne-uma, tada ne žudi za stvarima niti ih se grčevito drži, iako se može baviti raznim djelatnostima. A pošto je posljedica čovjekove karme plod njegovih žudnji i vezivanja, čovjekova djela pod tim uslovima neće povlačiti nikakvu posljedicu.[15]

Ova teorija predstavlja zanimljivo proširenje budističke filozofije jedne taoističke teorije. Kao takva, ona nepobitno predstavlja važan korak u razvoju kineskog budizma, koji će potom slijediti škola č'an.[15]

Budagoša[uredi | uredi izvor]

Ko je počinilac karme? Ko žanje plod karme? Da li karma oblikuje um? "Nema počinioca ko djelo čini; Nit' ima onog ko posljedice trpi; To samo sastojci kruže i premještaju se; To je zaista pravi uvid!"[16]

– Budagoša, Put oslobođenja

Budagoša, utjecajni učitelj i monah iz 5. vijeka, je u svojim stihovima sažeo budističko učenje o karmi. On prvo postavlja pitanje: "Ko je počinilac karme? Ko žanje plod karme?" Nakon čega odgovara da "nema počinioca, nit' ima onog ko posljedice trpi - to samo sastojci kruže i premještaju se."[16]

Zen budizam[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Zen budizam

Po zenu, najbolja metoda kultivisanja u cilju postizanja budnosti je ne upražnjavati nikakvo kultivisanje. Kultivisati sebe znači vršiti namjeran napor, što je djelovanje (yu-wei). To djelovanje će sigurno dati neki dobar učinak, ali on neće biti vječan, jer je uzrokovan. A "kad se sila uzroka iscrpe, čovjek se vraća prolaznom" (Hsi-jin).[17]

Sva djela su u suštini prolazna. Sve sile imaju svoj posljednji dan. One su kao strijela odapeta u vazduh; kad se njena snaga iscrpi, ona skreće i pada na tlo. Svi su povezani sa Točkom rađanja i smrti. Upražnjavati kultivisanje pomoću njih znači pogrešno shvatiti Budinu ideju i traćiti trud.[17]

– Hsi-jin

Tako je najbolja metoda kultivisanja uma nedjelovanje, obavljanje svojih poslova bez namjernog napora ili svrhe. Ova metoda nema za cilj djelovanje kako bi se dobile dobre posljedice, bez obzira koliko bi bile dobre same po sebi. Ona stremi tome da se stvari čine tako da ne povlače nikakve posljedice. Kad čovjekove akcije ne povlače nikakve posljedice, tada će on, pošto se posljedice prethodno nakupljene karme iscrpe, postići oslobođenje.[17]

Zen posebno ističke "djelo bez zasluge" (sanskrit: anabhogacarya), što znači prakticirati dobrotu bez ikakvih misli o priznanju drugih. Dijete se utapa; ulazim u vodu i dijete je spašeno. To je sve što treba učiniti u tom slučaju. Odlazim, nikad se ne osvrćem i ništa više ne mislim o tome. Djela ne smiju ostavljati "tragove" i "sjenke". U zenu ne smije biti nikakvih tragova uobraženosli ili veličanja samog sebe čak ni nakon dobrog djela, a kamoli nekakvih misli o nagradi, makar i od Boga.[18]

Savremena tumačenja[uredi | uredi izvor]

Tibetanski točak bivanja.

Karma ne truhne kao spoljašnje stvari, niti prestaje da djeluje. Nju vatra ne uništava, a ni voda. Njezina snaga nikada ne nestaje, sve dok na kraju ne donese svoj plod.[19]

Volja koju karakterišu žudnja, mržnja i zabluda, uzrokuje lošu karmu, dok ona koju karakteriše nesebičnost (alopha), blagonaklonost (adosa) i nezabluda (amoha), stvara dobru.[3] Na primjer, ako neko nenamjerno zgazi mrava, to se ne odražava na um. Ali ako ga neko namjerno zgazi, to ostavlja trag u umu, a negativni sadržaji uma neizbježno vode patnji.[20] Svaka radnja, dobra ili loša, izvire iz uma i ostavlja utisak u umu. Karma dalje utječe na naše sklonosti i naš doživljaj stvarnosti. Na primjer, ratoborna osoba će se u mnogim slučajevima osjećati uvrijeđena i bijesna, dok će smirena osoba izbjeći takve emocije. Na taj način karma određuje naše iskustvo, a našim djelima sijemo sjeme budućih iskustava.[21] Međutim, karma ne znači predodređenost, pošto je pojedinac slobodan da djeluje u okviru same situacije nastale usljed njegove karme.[3]

Svaka voljna akcija mijenja našu svijest i tako izgrađuje naš karakter, a time utječe na naše ponašanje, iskustvo i životni tok.[2] Karmičke posljedice, i dobre i loše, pokreću uslovno nastajanje, koje ljude zadržava u toku samsare.[22] I dobro i lošr djelo rađaju plodom, kao što tone čovek s kuglom oko vrata, bilo da je gvozdena ili zlatna.[23] Posljedice karme se mogu iskusiti tokom života djelatnog subjekta, ili u nekom od narednih života. Neki budisti smatraju da je glavni efekat karme to kako se osjećamo (srećno, neutralno ili nesrećno) i u kojem svijetu ćemo se ponovo roditi.[2]

Međutim, prema budističkom učenju o nesopstvu, ne postoji sopstvo koje nastavlja da živi. Nakon smrti produžuje da postoji samo karakter, pa jedino zaista besmrtno u čovjeku jesu njegova djela.[24] Postoje samo pojave koje neprekidno funkcionišu, povezane lancem uzroka i posljedica.[22]

Čovjek se iz ovog toka može izbaviti putem spoznaje, nakon čega teži iscrpljivalju karme, što vodi oslobođenju. On i dalje djeluje, ali djelo mora da bude nezainteresovano.[23]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Čedomil Veljačić, Kamma and its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, Sri Lanka, 1975.
  • Ju-Lan, Fung (1977). Istorija kineske filozofije. Beograd: NOLIT. 
  • Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1, Zagreb 1979.
  • Tuči, Đuzepe (1982). Istorija indijske filozofije. Beograd: NOLIT. 
  • Njanatiloka, Budistički rečnik, Pešić i sinovi, Beograd, 1996.
  • Ling, Trevor (1998). Rečnik budizma. Beograd: Geopoetika. 
  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Ju-Lan 1977, str. 271-285.
  2. ^ a b c d Budizam od A do Ž
  3. ^ a b c Karma, Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.
  4. ^ a b Tuči 1982, str. 274.
  5. ^ a b Čedomil Veljačić, Pitanja o nosiocu tereta moralne odgovornosti
  6. ^ a b Đuzepe Tuči, Istorija indijske filozofije. NOLIT, Beograd. 1982. pp. 373-378
  7. ^ Pali-engleski rečnik, PTS
  8. ^ Predmeti kontemplacije
  9. ^ Malo izlaganje o kammi
  10. ^ Cula kammavibhanga sutta, Pristupljeno 8. 4. 2013.
  11. ^ Kukkura vatika sutta
  12. ^ Govor o Kokaliki
  13. ^ Put ispravnosti
  14. ^ Lonakapalla sutta
  15. ^ a b Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije. NOLIT, Beograd. 1977. pp. 271-285
  16. ^ a b Karma u budizmu
  17. ^ a b c Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije. NOLIT, Beograd. 1977. pp. 285-296
  18. ^ D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam (str. 143), Zagreb, 1998.
  19. ^ Kovačević 2014, str. 137.
  20. ^ Šta je karma? (yu-budizam.com)
  21. ^ Karma (budizam.net)
  22. ^ a b Karma, Njanatiloka, Budistički rečnik, Pešić i sinovi, Beograd, 1996.
  23. ^ a b Đuzepe Tuči, Istorija indijske filozofije. NOLIT, Beograd. 1982. pp. 378-392
  24. ^ Artemije Radosavljević, Učenje o metempsihozi i reinkarnaciji sa hrišćanskog gledišta, Pristupljeno 8. 4. 2013.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Šablon:Vikicitat