Knjiga mrtvih

Dio teksta iz "Knjige mrtvih" sa scenom koja prikazuje Pineđema II u njegovoj ulozi prvosveštenika koji prinosi žrtvu bogu Ozirisu. Tekst je hijeratski, osim hijeroglifa u vinjeti. Također je vidljivo korištenje crvenog pigmenta i spojevi između listova papirusa.

Knjiga mrtvih je drevni egipatski pogrebni tekst poznat kao "Knjiga dolaska" (ili "Odlaska) kroz dan". U ovom religijskom tekstu predstavljen je opis drevnog egipatskog koncepta zagrobnog života, odnosno zbirku himni, čarolija i uputa pomoću kojih su pokojnici mogli prolaziti kroz poteškoće u zagrobnom životu. ""Knjiga mrtvih" najčešće se pisala na svicima papirusa, te smještala u mrtvačke sanduke ili grobnice pokojnika. ^[1]

Sadržaj

Postojanje "Knjige mrtvih" bilo je poznato još u srednjem vijeku, mnogo prije nego što se njen sadržaj mogao razumjeti. Naziv "Knjiga mrtvih" izmislio je njemački egiptolog Karl Richard Lepsius, kada je objavio zbirku tekstova godine 1842. Kada su prvi put otkriveni tekstovi iz ove knjige u raznim egipatskim grobnicama, bilo je očigledno da se radi o religioznom tekstu. To je dovelo do široko rasprostranjenog pogrešnog vjerovanja da predstavljala drevni egipatski ekvivalent Biblije i Kur'ana. Međutim, za razliku od Biblije i Kur'ana, Knjiga mrtvih ne postavlja vjerska načela, a drevni Egipćani je nisu smatrali proizvodom božanske objave, pa se stoga njen sadržaj mijenjao kroz vrijeme. ^[2] Knjiga mrtvih bila je proizvod dugog procesa evolucije počevši od najstarijih "Piramidskih tekstova" iz vremena Starog kraljevstva sve do "Tekstova lijesova" iz Srednjeg kraljevstva. Oko trećina poglavlja u Knjizi mrtvih je tako prepisano iz "Tekstova lijesova". U kasnijem periodu prerađena je u "Knjigu disanja", ali je ostala popularna sve do rimskog doba.^[3] Nije postojala jedinstvena ili kanonska ""Knjiga mrtvih. Sačuvani papirusi sadrže različit izbor religioznih i magijskih tekstova i značajno se razlikuju po ilustracijama. Najpoznatije "Knjige mrtvih" pripadaju pisarima Huneferu i Aniju. Upravo je "Anijev papirus" najljepši sačuvani primjer egipatske antičke "Knjige mrtvih". Ani je bio egipatski pisar, a njegov papirus otkrili su u Luksoru 1888. Egipćani koji su trgovali ilegalnim antikvitetima. U knjigama je opisano vaganje srca, pogrebni bogovi (Oziris, Izida i Neftida) te čarolije kojima pokojnik može prevariti bogove.

Galerija

Prizori iz Knjige mrtvih:

Huneferova Knjiga mrtvih
Anijeva Knjiga mrtvih
Vaganje srca
Sestre Izida i Neftida
Oziris i žena

Reference

^ "Book of the Dead". britannica.com. Pristupljeno 12. 4. 2025.
^ Faulkner, Raymond O; Andrews, Carol (editor), The Ancient Egyptian Book of the Dead. University of Texas Press, Austin, 1972
^ Goelet, Ogden (1998). A Commentary on the Corpus of Literature and Tradition which constitutes the Book of Going Forth By Day. San Francisco: Chronicle Books. str. 139–170.

Logo Commonsa

Category:Book of the Dead na Wikimedia Commonsu.

[1] "Book of the Dead". britannica.com. Pristupljeno 12. 4. 2025.

[2] Faulkner, Raymond O; Andrews, Carol (editor), The Ancient Egyptian Book of the Dead. University of Texas Press, Austin, 1972

[GoeletCommentary-3] Goelet, Ogden (1998). A Commentary on the Corpus of Literature and Tradition which constitutes the Book of Going Forth By Day. San Francisco: Chronicle Books. str. 139–170.

[1]

[2]

[3]