Kraniometrija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Mjerna mjesta (antropometrijske tačke) na lobanji i licu
Historijski kraniometar

Kraniometrija (lat. cranium = lobanja + grč. μέτρον - métron = mjera) ili mjerenje lobanje je grana morfometrije a time i kvantitativne anatomije. Zajedno sa kranioskopijom, tj. posmatranjem opisnih karakteristika, formira oblast frenologiju.

Na osnovu morfometrijskih karakteristika lobanje, kako u ljudi, tako i životinjskih vrsta, mogu se prepoznati međusobne srodnosti posmatranih jedinki i/ili populacija. Kod čovjeka, u takvim analizima važno je uključiti antropometriju, antroposkopiju etnologiju i forenziku. Mjerenje lobanja ima danas posebnu primjenu u arheologiji i paleoantropologiji, za utvrđivanje porijekla i ostalih oznaka antropoloških nalaza i fosilnih ostataka.[1]

Kraniometrija je direktna metoda mjerenja, u kojem su dimenzije određuju mehanički, kod mrtvih i živih dijelova tijela. To se ne treba miješati sa nalazima radiološke Röntgenske slike kojom se indirektno uzimaju projekcije mjera koštanih struktura. U tu svrhu, moraju se također uzimati u obzir i podaci dobijeni sonografijom.

Historija[uredi | uredi izvor]

Tipska kraniometrijska prezentacija 19. stoljeća, u cilju ilustriranja navodne sličnost majmuna i crnaca (Josiah Clark Nott i George Gliddon, 1854).
Lobanja čimpanze je lažno predstavljena, sa povećanim vilicama, kako bi se dobio dojam da se crnci i dalje svrstavaju uz majmune.[2]

Prvi izuzetan doprinos kraniometriji objavio je Louis Jean-Marie Daubenton je 1764.: Mémoire sur les differences de la situation du grand trou occipital dans l’homme et dans les animaux (Disertacija o razlikama u položaju zatiljnog otvora kod ljudi i kod životinja). Šest godina kasnije, dolazi djelo umjetnika i anatoma Petrusa Campera sa opisom kraniometrujskih metoda. Ovi radovi su bili platforma za dalji razvoj kraniometrije. Prijee svega, Kamperovo ime u antropološke literature je ovjekovječilo prvo spominjanje pojma i definicija ugla lica.

Poređenja proširenja lobanje ljudi i srodnih životinja bila su osnova kraniometrijskih istraživanja, što pokzuje činjenica da je u 19. stoljeću broj znanstvenih kraniometrijskih studija naglo porastao. Dalja poređenja između životinja i ljudi i provode Paul Pierre Broca iz Francuske i Thomas Henry Huxley iz Engleske, koji su realizirali globalna komparativna rasna istraživanja čovječanstva. Anders Retzius iz Stockholma je razvio sistem za mjerenje lobanja u nekoliko dimenzija i njihovu klasifikaciju po dobijenim pokazateljima, kao što si dužina, širina i visina lobanje.

Postepeno i sve više tzv. „kraniomertrijskom teorijom“ su se služile i rasističke teorija Sve više, rasističke ideologije. Camper je već tvrdio da su neevropski narodi srodnički bliski neljudskim majmunima, pogled koji je i u naučnim krugovima preovladavao čak sve do sredine 20. stoljeća.

Početkom 19. stoljeća, Franz Josef Gall je pokušao da, ispitujući lobanje, oblikuje znanje o karakteristikama ljudi. Prema njemu, to se odnosilo i na procjene intelektualnih sposobnosti. Na primjer, prema specifičnim kraniofacijalnim proporcijama moguće je otkriti ubicu ili lopova. Anatom i fiziolog Theodor von Bischoff (1807.-1882.) je, na osnovu kraniometrijskih rezultata, pretpostvio intelektualnu neadekvatnost žena za akademsku profesiju.

Veliki historijsku krivicu snose antropolozi koji pružili „naučnoj“ osnovu za širenje duha biologizma u vidu nacizma. Na osnovu lubanjskih proporcija, stanovništvo je podijeljeno u rase i na taj način vladine programe, kao što su Lebensborn ili ubijanje "nedostojnih života" u okviru Akcije T4. Unatoč njihovim naporima, nisu uspjeli kraniometrijski dokazati da su navodne rasne karakteristike, kao što su veliki noseve i uši jevrejskog naroda naučno utemeljene.

Kraniometrijske tačke[uredi | uredi izvor]

Većina mjernih mjesta su u odnosu na koštane markere lobanje.

  • Glabella je projektrenutku frontalnog kosti), prednji kraj tačke.
  • Opisthocranion je krajnja potiljačna tačka.
  • Eurioni su međusobno najudaljenije bočne tačka najveće širine lobanje.
  • Orbitale je najniža točka orbite.
  • Nasion je centar šava između nosa i frontalne kosti.
  • Pogonion je u sredini linije vilica.
  • Gnathion je najisturenija tačka brade.
  • Menton najdublja tačka lobanje.
  • Gonion je na obje strane na sredini tranzicije između tijela i rastućeg ramusa mandibule (zadnja tačka ugla donje vilice).
  • Bregma je na raskršću sagitalnog i koronskog šava.
  • Lambda je točku križanja strelice i lambda šava.
  • Zygion je na obje strane najudaljenija tačka jegodičnih lukova
  • Porion je otvor ušnog kanala, preciznije, najviša tačka koštanih otvora ušnog kanala.
  • Mastoidale je najniža tačka mastoidne kosti.
  • Basion je središte prednje granica foramen magnum (velikog otvora) u bazi lobanje.
  • Inion je vanjska projekcija potiljka]].
  • Vertex je najviša tačka, paralelno sa usklađenom Frankfurtskom horizontalom.[3]

S obzirom na pad primjene kraniometrije u 20. stoljeću, većina imena spomenutih tačaka više nije u upotrebi. Neke točke su još uvijek prisutne u plastičnoj kirurgiji . frankfurtska ili njemačka horizontalna i dalje služi za postavku pod X-zrake i CT glave. Srodničke relacije među pripadnicima naroda i populacija su sada, međutim, posebno u fokusa interesa genetičkih istraživačkih metoda, na primjer, analizom polimorfizama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  2. ^ Gould S. J. (1988): Der falsch vermessene Mensch. Frankfurt, ISBN 3-518-28183-6.
  3. ^ Hadžiselimović R., Lelo S., Šljuka S. (2015): Bioantropološki praktikum. Prirodno-matematički fakultet UNSA., Sarajevo.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]