Likud
Likud | |
|---|---|
 | |
| Predsjednik | Benjamin Netanjahu |
| Osnivač(i) | Menahem Begin |
| Osnovana | 13. septembar 1973. |
| Nastala iz | Herut Izraelska liberalna stranka Slobodni centar Nacionalna lista Pokret za Veliki Izrael |
| Sjedište | Tel Aviv, Izrael |
| Adresa | 38 Rehov ha-Melekh Jorj |
| Mladi ogranak | Omladina Likuda |
| Broj članova | 125,000 |
| Politička pozicija | Desni centar, Desnica |
| Ideologija | Konzervativizam Nacionalni liberalizam Ekonomski liberalizam Desničarski populizam Cionizam |
| Međunarodno članstvo | Međunarodna demokratska unija |
| Evropska stranka | Evropski konzervativci i reformisti |
| Boje | Plava |
| Kneset | 32 / 120 |
| Veb-sajt | |
| https://www.likud.org.il/ | |
Nacionalni liberalni pokret "Likud" (hebrejski: הַלִּיכּוּד; "konsolidacija") jeste najveća stranka desnog centra u Izraelu.[1][2][3][4] Osnovali su je Menahem Begin i Arijel Šaron 1973. kao savez brojnih stranaka izraelske političke desnice. Godine 1988. stranke izraelske političke desnice ujedinile su se i formirale Likud kao političku stranku. Godina 1977. bila je odlučujuća prekretnica u radu Likuda nakon što je ova stranka dobila izbore, a Menahem Begin postao premijerom. Nakon toga će Likud sudjelovati u izraelskim vladama, bilo na čelu desničarskih koalicija ili u velikoj koaliciji s laburistima, sve do današnjih dana. U ekonomskim pitanjima Likud se zalaže za slobodno tržište i neoliberalnu ekonomsku politiku koju karakteriziraju niski porezi i privatizacija državnih tvrtki. U vanjskopolitičkim pitanjima Likud se, kao konzervativna i nacionalistička stranka, zalaže za oštru politiku prema Palestincima i arapskim susjedima, te zagovarao aneksiju svih teritorija okupiranih u šestodnevnom ratu, te izgradnju jevrejskih naselja na njima. Upravo je pod Beginovom vladom započeo mirovni proces, koji će biti nastavljen i pod drugim Likudovim vladama, uključujući vladu Arijela Šarona koja je inicirala jednostrano povlačenje iz Gaze, nastojeći ishoditi kraj Druge intifade. Međutim, ta je odluka izazvala velike podjele u samom Likudu, gdje su mnogi optužili Šarona za izdaju nacionalnih interesa, te je on jedva zadržao vodstvo stranke u sukobu s bivšim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Nakon što su laburisti najavili povlačenje iz Šaronove vlade, on je najavio kako napušta Likud kako bi formirao novu stranku centra Kadima.[5] and September 2019, when Blue and White won one more seat than the Likud.[6]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Baskin, Judith R. (31. 8. 2011). The Cambridge Dictionary of Judaism and Jewish Culture (jezik: engleski). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-82597-9.
- ^ Ynetnews (1. 2. 2008). "Likud". Ynetnews (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 1. 2023.
- ^ Kaufman, Karen (2019-03). "The Parties in Israel's 2019 Parliamentary Election" (jezik: engleski). Tony Blair Institute for Global Change. Arhivirano s originala, 12. 2. 2021. Pristupljeno 2. 1. 2023. journal zahtijeva
|journal=(pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru:|date=(pomoć) - ^ Seddon, David (11. 1. 2013). A Political and Economic Dictionary of the Middle East (jezik: engleski). Routledge. ISBN 978-1-135-35561-6.
- ^ Benjamin Kerstein (10. 4. 2019). "Israeli Elections Results: Likud Tied With Blue and White, But Right-Wing Bloc Remains Larger, Handing Netanyahu the Victory". Algemeiner Journal. Pristupljeno 24. 9. 2019.
- ^ Staff writer (24. 9. 2019). "Likud wins extra seat at expense of UTJ as election committee adjusts results". The Times of Israel. Pristupljeno 24. 9. 2019.