Masakri na Alipašinom Polju
| Masakri na Alipašinom Polju | |
|---|---|
| Lokacija | Alipašino Polje, Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
| Datum | 30. august 1992. – 1995. Tokom opsade Sarajeva |
| Meta | Civilno stanovništvo (škole, tržnice, redovi za vodu, djeca) |
| Vrsta napada | Ratni zločin, masakr, artiljerijski i snajperski napadi |
| Oružje/a | Minobacači, modifikovane avio-bombe, snajperi |
| Mrtvih | Više desetina (u glavnim incidentima) |
| Ranjenih | Veliki broj |
| Počinioci | Sarajevsko-romanijski korpus (Vojska Republike Srpske) |
Masakri na Alipašinom Polju označavaju seriju ratnih zločina počinjenih nad civilnim stanovništvom sarajevskog naselja Alipašino Polje tokom opsade Sarajeva (1992–1995). Kao jedno od najgušće naseljenih urbanih područja u Sarajevu, ovo naselje je tokom 1.425 dana opsade bilo izloženo kontinuiranom artiljerijskom i snajperskom djelovanju Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Vojske Republike Srpske (VRS).[1]
Napadi na Alipašino Polje, uključujući masakre na pijacama, u školama i na igralištima, korišteni su kao ključni dokazni materijal pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za dokazivanje kampanje terora nad civilima, što je rezultiralo presudama protiv komandanata SRK-a, generala Stanislava Galića i Dragomira Miloševića.[2]
Pozadina
[uredi | uredi izvor]Urbanistički i strateški položaj
[uredi | uredi izvor]Alipašino Polje je izgrađeno sedamdesetih godina 20. vijeka u stilu brutalističke socijalističke arhitekture, a karakteriziraju ga visoki stambeni blokovi koji dosežu do 18 spratova. Tokom rata, ova demografska gustoća postala je faktor ranjivosti, dok su široki bulevari i otvoreni prostori između zgrada, lišeni prirodnih zaklona, postali opasne zone izložene vatri.[1]
Naselje se nalazilo u neposrednoj blizini Nedžarićima, područja koje je bilo pod kontrolom VRS-a. Visoki objekti u Nedžarićima, poput Doma penzionera, služili su kao osmatračnice i snajperska gnijezda s kojih su snage SRK-a imale direktnu vizuelnu kontrolu nad zapadnim dijelovima grada.[2] Prema nalazima sudskog vijeća u predmetu Galić, stanovnici su bili izloženi opasnosti ne samo na linijama fronta već i duboko unutar naselja, što je potvrđeno analizom topografije i izvora vatre sa područja Ilidže i Lukavice.[2]
Pravni kontekst
[uredi | uredi izvor]Tužilaštvo MKSJ-a je zločine na Alipašinom Polju klasificiralo kao "procesuirane incidente" (engleski: scheduled incidents) – reprezentativne primjere koji dokazuju postojanje sistemske kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja bez vojne potrebe. Incidenti su odabrani zbog velikog broja žrtava i odsustva vojnih ciljeva u neposrednoj blizini u trenutku napada.[3]
Masakri
[uredi | uredi izvor]Masakr na Trgu solidarnosti (1992)
[uredi | uredi izvor]Prvi masovni zločin većih razmjera na Alipašinom Polju dogodio se 30. augusta 1992. godine na Trgu solidarnosti br. 14, gdje se nalazila lokalna tržnica. U jutarnjim satima, artiljerijski projektil ispaljen sa položaja VRS-a pao je među okupljene građane. Eksplozija je ubila 11 civila, a veliki broj ih je ranjen. Ubijeni građani/ke u redu za hljeb su:
- Rifet Bahtić
- Jasmina Duraković
- Jasmin Đozo
- Muniba Ganija
- Nermin Gušić
- Zoran Kafedžić
- Sadrija Krasnići
- Adnan Lingo
- Nadežda Puljić
- Daniel Turkalj
- Edin Uzunović
Ovaj napad označio je početak taktike gađanja mjesta okupljanja civila i ometanja snabdijevanja hranom.[1]
Masakr u improviziranoj školi (1993)
[uredi | uredi izvor]Dana 9. novembra 1993. godine, minobacačka granata kalibra 120 mm pogodila je ulaz u prostorije Mjesne zajednice na Trgu ZAVNOBiH-a br. 18, gdje se odvijala nastava za učenike Osnovne škole "Prvi maj" (danas OŠ "Fatima Gunić"). Iako su na ulazu bile postavljene betonske ploče kao zaštita, šrapneli su prodrli u učionicu.[4]
U napadu su poginuli učiteljica Fatima Gunić i troje učenika: Adis Mujalo, Vedad Mujkanović i Feđa Salkić. Ranjeno je još 23 učenika. Istog dana, druga granata ispaljena s istog položaja pogodila je obližnji Trg nezavisnosti, ubivši tri i ranivši sedam osoba, što ukazuje na koordinirani napad na civilnu zonu.[5]
Masakr djece na sankanju (1994)
[uredi | uredi izvor]Jedan od najtežih zločina nad djecom dogodio se 22. januara 1994. godine u ulici Bosanska (tadašnja Klara Cetkin) kod broja 4, u C fazi naselja. Oko podneva, na djecu koja su se sankala ispaljene su tri minobacačke granate (dvije kalibra 82 mm i jedna kalibra 120 mm) sa položaja VRS-a u Nedžarićima.[2]
U napadu je ubijeno šestero djece:
- Indira Brković (12 godina)
- Jasmina Brković (5 godina)
- Mirza Dedović (8 godina)
- Danijel Jurenić (11 godina)
- Nermin Rizvanović (13 godina)
- Admir Subašić (8 godina)[6]
Sudsko vijeće u predmetu Galić odbacilo je tvrdnje odbrane da su u blizini postojali vojni ciljevi, utvrđujući da je napad bio namjeran udar na civile.[2]
Napadi modifikovanim avio-bombama (1995)
[uredi | uredi izvor]Tokom 1995. godine, pod komandom generala Dragomira Miloševića, SRK je počeo koristiti modifikovane avio-bombe (FAB-100 i FAB-250) montirane na raketne motore. MKSJ je ova oružja okarakterisao kao izrazito neselektivna i nezakonita za upotrebu u naseljenim područjima.[7]
Incident u Majdanskoj ulici (24. maj 1995): Modifikovana avio-bomba FAB-250 pogodila je područje oko trafo-stanice, ubivši dvoje i ranivši šestero ljudi. Utvrđeno je da je projektil došao s jugoistoka.[8]
Incident na Trgu Međunarodnog prijateljstva (16. juni 1995): Avio-bomba je eksplodirala uz stambenu zgradu na broju 10, ranivši sedam osoba i uzrokujući veliku materijalnu štetu (Incident G.15 u optužnici).[9]
Pravne i sudske posljedice
[uredi | uredi izvor]Zločini na Alipašinom Polju bili su dio dokaznog postupka u nekoliko ključnih predmeta pred Haškim tribunalom:
Stanislav Galić: Osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog kampanje terora nad civilima, uključujući masakr djece na sankanju.[2]
Dragomir Milošević: Osuđen na 29 godina zatvora, između ostalog, zbog upotrebe modifikovanih avio-bombi na civilne zone Alipašinog Polja.[7]
Ratko Mladić i Radovan Karadžić: Masakri su uključeni u presude za udruženi zločinački poduhvat s ciljem širenja terora među stanovništvom Sarajeva.[10]
Sjećanje i komemoracije
[uredi | uredi izvor]U znak sjećanja na žrtve, na Alipašinom Polju su postavljena spomen-obilježja na mjestima masakra, uključujući Trg ZAVNOBiH-a i Bosansku ulicu. Osnovna škola "Prvi maj" preimenovana je u OŠ "Fatima Gunić" po učiteljici ubijenoj tokom nastave. Učionica u kojoj se desio zločin pretvorena je u spomen-sobu.[4] Svakog 9. novembra i 22. januara održavaju se komemoracije na kojima prisustvuju porodice žrtava i predstavnici vlasti.[11]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 "32 godine od prvog masakra na Alipašinom Polju". BosnaInfo. 30. 8. 2024. Pristupljeno 22. 11. 2025.
- 1 2 3 4 5 6 "Prosecutor v. Stanislav Galić - Judgement". International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 5. 12. 2003. Pristupljeno 22. 11. 2025.
- ↑ "Prosecutor v. Stanislav Galić - Appeals Judgement Summary" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 30. 11. 2006. Pristupljeno 22. 11. 2025.
- 1 2 "32 Years Since the Attack on a Sarajevo School". Sarajevo Times. 9. 11. 2024. Pristupljeno 22. 11. 2025.
- ↑ "Developmental Affordances of War-Torn Landscapes: Growing up in Sarajevo under Siege". ResearchGate. 2016. Pristupljeno 22. 11. 2025.
- ↑ "Shelling, Sniping, and War Crimes in Sarajevo Municipalities - Judicially Established Facts" (PDF). P-CRC. Pristupljeno 22. 11. 2025.
- 1 2 "Prosecutor v. Dragomir Milošević - Appeals Judgement Summary" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 12. 11. 2009. Pristupljeno 22. 11. 2025.
- ↑ "Presuda u predmetu Tužilac protiv Momčila Perišića" (PDF). MKSJ. 6. 9. 2011. Pristupljeno 22. 11. 2025.
- ↑ "Trg Međunarodnog Prijateljstva, Alipašino Polje, 16 June 1995 (Scheduled Incident G.15)" (PDF). RCIRZ. Pristupljeno 22. 11. 2025.
- ↑ "Prosecutor v. Ratko Mladić - Transcript". MKSJ. 1. 7. 1996. Pristupljeno 22. 11. 2025.
- ↑ "Agresori granatom ubili šestero djece koja su se sankala na Alipašinom Polju". Dnevni avaz. 22. 1. 2021. Pristupljeno 22. 11. 2025.
Literatura
[uredi | uredi izvor]Stanislav Galic - Judgement, MKSJ, 2003. Dragomir Milosevic - Defence Appeal Brief, MKSJ, 2008. Shelling, Sniping, and War Crimes in Sarajevo Municipalities under the Control of Serbian Political and Military Authorities - Judicially Established Facts, P-CRC.