Mauzolej u Halikarnasu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ostaci ruševina Mauzoleja u Halikarnasu

Mauzolej u Halikarnasu je grobnica izgrađena u periodu između 353. i 350. godine p.n.e. za Mauzola, satrapa Perzijskog Carstva i njegovu sestru Artemiziju II.

Mauzolej se nalazio u Halikarnasu, na području današnjeg turskog grada Bodruma i predstavlja jedno od sedam svjetskih čuda.

Grobnicu je dizajnirana od strane grčkih arhitekata Satyrosa i Pythiusa.[1][2]

Građevina je bila oko 45 m visoka, s četiri strane ukrašena skulpturalnim reljefima, svaki izrađen od strane jednog od četiri grčka skulptora: Leocharesa, Bryaxisa, Scopasa i Timotheusa.

Mauzolej je uništen uzastopnim zemljotresima koji su se desili u periodu od 12. do 15. stoljeća.

Danas se termin mauzolej, zahvaljujući ovoj grobnica izgrađenoj za vladara Mauzola, općenito koristi za sve nadzemne grobnice.

Konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Grobnica je podignuta na uzvišenju iznad grada. Čitava struktura okružuje prostor koji se nalazi unutar same građevine. U središtu prostora tj. dvorišta se nalazila kamena platforma namijenjena za grobnice. Do platforme su vodile stepenice, okružene kamenim statuama lavova. Duž vanjskih zidova grobnice su se nalazili mnogi kipovi i statue. Na svakom uglu grobnice također su stajale kamene statue ratnika na konju koji su čuvali grobnicu. Mramorna grobnica je bila oko trećine visine od ukupne visine mauzoleja koji je bio visok oko 45 metara.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kostof, Spiro (1985). A History of Architecture. Oxford: Oxford University Press. p. 9. ISBN 0-19-503473-2.
  2. ^ Gloag, John (1969) [1958]. Guide to Western Architecture (Revised ed.). The Hamlyn Publishing Group. p. 362.