Svjetionik u Aleksandriji

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Svjetionik u Aleksandriji

Svjetionik u Aleksandriji je jedno od sedam svjetskih čuda. Izgrađen je na ostrvu Farosu, u periodu između 280. i 247.godine p. n. e., za vrijeme Ptolemejskog kraljevstva.

Smatra se djelom grčkog arhitekte Sostrata a bio je visok između 120 i 137 metara, sagrađen na ulazu u aleksandrijsku luku.

Kao jedno od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta, svjetionik je stoljećima bio najviša građevina izgrađena ljudskim rukama.

Oštećen tokom tri zemljotresa u periodu između 956. i 1323. godine, od svjetionika su ostale tek ruševine. Treće je najdugovječnije drevno svjetsko čudo nakon Mauzoleja u Halikarnasu i postojeće Velike piramide u Gizi.

Do 1480. godine ostaci svjetionika su korišteni za izgradnju citadele Qaitbay. Francuski arheolozi su 1994. godine otkrili neke ostatke svjetionika na dnu istočnog dijela aleksandrijske luke.[1]

Egipatsko državno ministarstvo za antikvitete je planiralo krajem 2015. godine, od potopljenih ruševina drevne Aleksandrije, uključujući i one sa Farosa, formirati podvodni muzej.[2]

Radio je po sistemu rotirajućih ogledala, preko dana je rasprostranjivao svjetlost od sunčevih zraka, a preko noći uz pomoć baklje. Smatra se da je izgrađen po naredbi Ptolomeja II.

Položaj i konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Trodimenzionalna rekonstrukcija svjetionika zasnovana na studiji iz 2006. godine

Svjetionik se nalazio na ostrvu Faros, malom ostrvu nedaleko od zapadnog ruba delte Nila. Kada je 332. godine p.n.e. Aleksandar Veliki osnovao grad Aleksandriju dao je da se izgradi prevlaka preko tjesnaca dužine oko 1.200 metara kako bi se ostrvo Faros spojilo s kopnom.

Izgrađen je u 3. stoljeću p.n.e. Nakon što je Aleksandar Veliki umro od groznice u 32. godini života, Ptolemej I Soter, Aleksandrov vojskovođa i vladar Egipta, je naredio izgradnju svjetionika. Izgradnja građevine je potrajala i dovršena je tek za vrijeme vladavine njegovog naslednika, njegovog sina Ptolemeja II Filadelfa.

Ukupni troškovi izgradnje iznosili su oko 800 talenata a služio je kao prototip za sve kasnije svjetionika na svijetu. Svjetlost svjetionika se proizvodila od strane peći koja se nalazila na vrhu tornja izgrađenog uglavnom od čvrstih blokova krečnjaka.

Visina i opis[uredi | uredi izvor]

Judith McKenzie je u svom djelu napisao da su "Arapski opisi svjetionika izuzetno dosljedni, iako je isti popravljan nekoliko puta, posebno nakon zemljotresa. Date visine svjetionika variraju od 103 do 118 metara dok je baza osnove 30x30 metara".

Arapski autori ukazuju na sužavajući toranj sa tri nivoa, kvadratne, osmougaone i cilindične osnove.[3]

Najpotpuniji opis svjetionika dao je arapski putnik Ibn Mohammed al-Youssef Abou Haggag Andaloussi al-Balawi, koji je posjetio Aleksandriju 1166. godine.[4]

Izgrađena od velikih kamenih blokova svijetle boje, kula je bila sastavljena od tri dijela: donjeg kvadratnog dijela sa centralnim jezgrom, srednjeg dijela osmougaone osnove i na vrhu, kružnog odjeljka. Na vrhu je postavljeno ogledalo koje reflektuje sunčevu svjetlost u toku dana dok je noću potrebnu svjetlost davala vatra.

Uništenje svjetionika[uredi | uredi izvor]

Svjetionik je teško oštećen u zemljotresu iz 956. godine a dodatno i u zemljotresima koji su se desili 1303. i 1323. godine. Kao građevina, svjetionik je nestao 1480. godine, kada je tadašnji sultan Egipta, Qaitbay, naredio izgradnju srednjovjekovne utvrde na velikoj platformi svjetionika koristeći za izgradnju dio materijala svjetionika.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Blaga potopljenog grada Pristupljeno 27.01.2016.
  2. ^ Od potopljenih ruševina Aleksandrije izgradit će se prvi podvodni muzej Pristupljeno 27.01.2016.
  3. ^ McKenzie, Judith (2011). The Architecture of Alexandria and Egypt: 300 BC – AD 700. Yale University Press. p. 42. ISBN 978-0300170948.
  4. ^ Clayton & Price 1988, p. 153.