Nihad Halilbegović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Spelling icon.svg Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Nihad Halilbegović je rođen 1945. u Gračanici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega je upisao i završio studij prava u Sarajevu. Radio je u pravosuđu, upravi i privredi. Do 1990. godine bio je direktor švicarske firme "Medicina inžinjering" za Jugoslaviju. Prije početka i u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu nalazio se na dužnosti sekretara Sekretarijata za narodnu odbranu grada Sarajeva (10 gradskih općina), a istovremeno i sekretara Sekretarijata za narodnu odbranu općine Centar. Obavljao je i druge odgovorne poslove.

Istakao se u spriječavanju sprovođenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi (april 1991. g.), po kojem su poslovi i zadaci vojne obaveze i mobilizacije trebali prijeći u nadležnost vojnoteritorijalnih organa (vojnih okruga), čime bi Bosna i Hercegovina bila dovedena u veliku opasnost. Sa drugim sekretarima i ostalim saradnicima organizirao je sklanjanje vojne dokumentacije (vojnih kartoteka i kartona), tako da JNA nije mogla samostalno provesti mobilizacije, regrutacije i sl. I pored naredbe vojnih organa, sa saradnicima je spriječio mobilizacije na ovom području i u isto vrijeme zaustavio slanje regruta u JNA i na ratišta Hrvatske. Odlučno se sa ostalim sekretarima suprotstavio pozivu na opću mobilizaciju, u večernjim satima 24. decembra 1991. godine, koja bi, da je uspjela, samo iz tri sarajevske općine (Stari Grad, Centar i Novi Grad) obuhvatila i na ratište poslala 21.000 Sarajlija. Učestvovao je u mobilizaciji rezervnog sastava policije u septembru 1991. godine.

Sa saradnicima je organizirao spašavanje vojnika iz bivše JNA, pri čemu je spašeno na desetine hiljada vojnika, odnosno regruta. Pomogao je u organiziranju udruženja roditelja vojnika "Svi za sve", u cilju efikasnijeg spašavanja vojnika iz kasarni JNA i sa ratišta. Poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu angažirao je advokete u Beogradu koji su tužbama protiv JNA osigurali isplatu odštete, odnosno naknade za roditelje ubijenih vojnika.

Bio je jedan od organizatora pripreme odbrane od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te obavljao dužnost komandanta Prvog štaba Patriotske lige u RBiH (31. III. 1991.),člana krznog štaba grada Sarajeva (10.09.1991. i 20.09.1991.), kao i člana Regionalnog štaba Patriotske lige, zaduženog za odbrambene pripreme.

Početkom agresije organizirao je proizvodnju oružja u Mašinskom školskom centru u Sarajevu, kao i unošenje oružja u Sarajevo početkom maja 1992. godine. Inicirao je i pomogao u telekomunikacijskoj deblokadi Sarajeva i Bosne i Hercegovine (1992.-1993.). Učestvovao je i u organizaciji sanitetske službe, ustupivši najsavremeniju elektromedicinsku opremu Sanitetskom bataljonu Prvog korpusa Armije RBiH (1992.-1993.).

Inicirao je i organizirao Jedinicu VOJ - Vazdušno osmatranje i javljanje za grad Sarajevo 02.05.1992. godine i Bosnu i Hercegovinu 10-15. maja 1992. Godine, u oviru Sekretarijata za narodnu odbranu grada Sarajeva.

Dao je veliki doprinos u organizaciji zaštite i spašavanja kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. U oktobru 1991. godine osigurao je finansijska sredstva za mikrofilmovanje dokumentacije objekata od historijskog značaja za grad Sarajevo. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu  inicirao je i sa saradnicima učestvovao u zaštiti i spašavanju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (zaštita objekata muzeja, eksponata i stećaka sa preko 3500 vreća sa pijeskom itd., pomoć za radnike muzeja, obezbjeđenje muzeja).

Organizirao je, u saradnji sa vojnom logističkom službom, šivanje uniformi (1992.), a kasnije i akciju pod nazivom "Ljubav prema Armiji RBiH", u kojoj je od građana sakupljeno preko 4000 kg vune (iz jorgana, dušeka i sl.), koja je prerađena i iskorištena za pravljenje kapa, rukavica, džempera i drugih odjevnih predmeta za vojsku. Organizirao je kontinuirano uvoženje hrane u opkoljeno Sarajevo 1992. godine (Tomić – Dječja ambasada, Hodović – Bankopromet i dr.). Organizirao je uvoz kvasca – germe iz Tuzle 1992. godine (na osnovu dogovora sa tuzlanskim gradonačelnikom Selimom Bešlagićem), te inicirao proizvodnju germe u Pivari (osiguravši amonijak kao neophodni sastojak), bez čega sarajevska velepekara nije mogla nastaviti s radom.

U poslijeratnom periodu bavi se istraživačko-publicističkim radom, te je napisao i objavio osam knjiga, kao i veći broj priloga i članaka u periodici. 

Napisao je slijedeće knjige:

-         Činjenice o Patriotskoj ligi republike Bosne i Hercegovine (1994. god.)

-         Ali Riza ef. Prohić – život i djelo (2000.god.)

-         Bošnjaci žrtve zaborava[1] (2000.god.)

-         Mama moram im glavu dati[2] – stradanje vojnika regruta u bivšoj JNA i njihovo spašavanje (2002)

-         Bošnjaci u Jasenovačkom logoru[3] (2006.god.)

-         Diverzija u glavnoj pošti u Sarajevu i telekomunikacijska deblokada BiH[4][5] (2010.god.)

-         Uništavanje kulturno-historijskog naslijeđa u Sarajevu 1992-1995. godine – Spašavnje zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (2013.god.)

-         Sarajevo poslije referenduma za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu do agresije i napada na Sarajevo – 05.06.1992  (2016)

Priznanja:

Povelja sa zlatnim ljiljanom,

„za značajan doprinos u odbrani Općine Centar, grada Sarajeva i Republike Bosne i Hercegovine“ Općinsko vijeće, Općina Centar Sarajevo, Sarajevo 22.07.1995.godine.

Povelja sa grbom,

„za izuzetan doprinos u izgradnji i jačanju lokalne zajednice, institucija prosvjete, organizovanja vaspitno-obrazovnog rada, naučnoj djelatnosti u svim oblastima, razvoja komunalne infrastrukture, i investicionih ulaganja, razvoja turizma i oblastima od značaja za općinu“. Predsjedavajući Općinskog vijeća Općine Stari grad, prof.dr. Rizah Avdić, Sarajevo 04.05.2011. godine.

Plaketa Kantona Sarajevo

„kao priznanje za izuzetne zasluge u davanju podrške pravednoj borbi za odbranu Sarajeva i države Bosne i Hercegovine od agresije, kao i za doprinos u očuvanju kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine“

Plaketu je uručila Predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo prof.dr. Mirjana Malić dana 29.04.2014. godine u Sarajevu.

            Nihad Halilbegović  je primio više od trideset zahvalnica jedinica Armije BiH, MUP-a R BiH, Udruženja boraca i šehidskih porodica (objavljeno u sredstvima informisanja).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "PressReader.com - Connecting People Through News". www.pressreader.com. Pristupljeno 2017-04-09. 
  2. ^ Faktor.ba. "STAV – Sjećanje na prve šehide: Mevludin Kulić bio je heroj" (jezik: engleski). Pristupljeno 2017-04-09. 
  3. ^ Tucaković, Haris. "Most 203 (114) - Atif Kujundžić: Bošnjaci u Jasenovačkom logoru". www.most.ba. Pristupljeno 2017-04-09. 
  4. ^ "Predstavljena knjiga | "Diverzija u glavnoj pošti u Sarajevu i telekomunikacijska deblokada BiH"". Klix.ba (jezik: bs-BA). Pristupljeno 2017-04-09. 
  5. ^ d.o.o., OliveBH. "SARAJEVO: PROMOVIRANA KNJIGA "DIVERZIJA U GLAVNOJ POŠTI U SARAJEVU I TELEKOMUNIKACIJSKA DEBLOKADA BIH"". infobiro.ba. Pristupljeno 2017-04-09.