Nikolaus Otto

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Nikolaus Otto
Nikolaus August Otto.png
Nikolaus Otto u periodu oko 1868. godine
Rođenje (1832-06-14) 14. juni 1832.
Holzhausen an der Haide, Njemačka
Smrt (1891-01-26) 26. januar 1891 (58 god)
Köln, Njemačka

Nikolaus Otto (14. juna 1832 Holzhausen an der Haide - 26. januara 1891. Köln) bio je njemački inženjer koji je uspješno razvio benzinski motor s unutrašnjim sagorijevanjem a koji je bio preteća savremenog benzinskog motora s unutrašnjim sagorijevanjem. Udruženje njemačkih inženjera (njem: Verein Deutscher Ingenieure - VDI) 1940. godine izradilo je DIN standard u kojem se kaže: "Otto motor: motor s unutrašnjim sagorijevanjem u kojem se sagorjevanje komprimirane mješavine goriva i zraka pokreće vremenski podešenom iskrom za paljenje" koji se primjenjuje na sve motore ove vrste.[1][2]

U čast njemu, svi benzinski motori ove vrste, nasuprot dizelskih motora, se još i općenito nazivaju Otto motori.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nikolaus (ili Nicholas) August Otto rođen je 14. juna 1832. godine[3] u Holzhausen an der Haideu, Njemačka.[4] Bio je najmlađi od šestero djece. Otac mu je umro 1832. U školu je krenuo 1838. a nakon šest godina dobrog učinka u školi, prebačen je u srednju školu u Langenschwalbachu.[5]

Njegov glavni interes u školi je bila nauka i tehnologija, ali je ipak završio nakon tri godine kao pripravnik u maloj trgovačkoj kompaniji. Nakon završetka pripravničkog staža preselio se u Frankfurt, gdje je radio za Philipp Jakob Lindheimera, kao prodavač "kolonijalne robe" i poljoprivrednih proizvoda. Otto je radio za različite kompanije. Prvo za IC Alpeter, a onda 1860. i za Carl Mertensa. Putovao je širom Zapadne Njemačke i prodao kolonijalnu robu: kafu, čaj, rižu i šećer.[2]

Lenoirov motor[uredi | uredi izvor]

Ottov četverotaktni motor iz 1876. godine

U kasnu jesen 1860. godine, Nikolaus i njegov brat su saznali za motor koji je konstruisao Francuz Jean Joseph Etienne Lenoir. Motor je konstruisan 1859. a patentiran 1860. godine a kao gorivo se koristila smjesa ugljenog plina i zraka. Na osnovu tog motora braća Otto su razvila motor koji je za gorivo umjesto plina koristio tečno gorivo i 1861. ga prijavilli za patent. Međutim, patent je odbijen od strane pruskog Ministarstvo trgovine.

Prvi četverotaktni motor iz 1961.[uredi | uredi izvor]

Braća Otto su bila svjesna koncepta motora koji bi kao pogonsku snagu koristio energiju komprimiranog goriva te su u skladu sa tom svojom vizijom 1861. godine pokušali napraviti motor koji bi koristio taj koncept rada. Prva verzija takvog motora je radila samo nekoliko minuta. Nakon ovog neuspjeha Ottov brat je odustao od daljeg koncepta razvoja motora zbog čega je Nikolaus pomoć morao potražiti na drugom mjestu.[2][3]

Od 1862. do 1863. godine, Nikolaus je nastojao da poboljša motor uz pomoć kelnskog mehaničara Michaela J. Zonsa. Kako mu je ponestalo sredstava, Otto se zaposlio kod Carla Mertensa kako bi obezbijedio sredstva za nastavak rada na svom motoru.[2]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Ottomotor". Deutz AG. Pristupljeno 16.1.2017. 
  2. ^ a b c d "Nicolaus August Otto (1832-1891), Erfinder". LVR Fur Mensch. Pristupljeno 16.1.2017. 
  3. ^ a b "Nicolaus August Otto Museum". Pristupljeno 16.1.2017. 
  4. ^ "Holzhausen an der Haide | GPS Wanderatlas". www.ich-geh-wandern.de. Pristupljeno 16.1.2017. 
  5. ^ Bad Schwalbach