Oksidacijsko stanje

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Oksidacijsko stanje je naboj koji bi atom imao kada bi svi elektroni u svim vezama pripadali elementu veće elektronegativnosti. Za oksidacijsko stanje se može koristiti i termin oksidacijski broj [1] i stepen oksidacije.[2]

Izračunavanje oksidacijskog stanja[uredi | uredi izvor]

Za određivanje oksidacijskog stanja koriste se sljedeća pravila:

  • Oksidacijsko stanje bilo kojeg elementa, koji nije hemijski vezan za bilo koji drugi element, je nula, bez obzira koliko je kompleksna njegova molekula.
  • Oksidacijsko stanje bilo kojeg jednostavnog, monoatomskog iona je jednako njegovom naboju.
  • Suma svih oksidacijskih brojeva atoma u molekuli je jednaka naboju čestice (molekule ili iona).
  • U svim spojevima fluor je u oksidacijskom stanju -1.

Primjeri[uredi | uredi izvor]

  • Molekula O2:
Oksidacijsko stanje kisika je nula, jer je u elementarnom stanju.
  • Molekula HCl:
Oksidacijsko stanje hidrogena je (+1), a hlora (-1).
  • Molekula H2S:
Oksidacijsko stanje hidrogena je (+1). Kako su prisutna dva atoma hidrogena to daje umnožak (+2). Ukupni naboj molekule je nula (jer se ne radi o ionu, već o neutralnoj molekuli), pa atom sumpora mora imati oksidacijski broj (-2).
  • Molekula HClO4:
Kisik je u oksidacijskom stanju (-2). Prisutna su 4 atoma pa je umnožak (-8). Hidrogen je u oksidacijskom stanju (+1). Da bi molekula bila neutralna, atom Cl mora biti u oksidacijskom stanju (+7).
  • Ion SO42-
Kisik je u oksidacijskom stanju (-2). Prisutna su 4 atoma pa je umnožak (-8). Kako je naboj iona (2-) atom sumpora mora biti u oksidacijskom stanju (+6).

Primjeri nekih hemijskih spojeva sa prikazom oksidacijskih stanja:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brady, J.E., Holum, J.R.,Chemistry, John Wiley & Sons, 1993., str. 517 ISBN 0-471-59979-4
  2. ^ Filipović I., Lipanović, S.: Opća i anorganska kemija, Školska knjiga, 1973., str. 294