Elektronegativnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Elektronegativnost (simbol: χ) je hemijska osobina koja pokazuje sposobnost atoma (rjeđe funkcionalne grupe) da privuče elektrone zajedničkog elektronskog para.[1] Pojam elektronegativnost prvi put je upotrijebio Linus Pauling 1932. godine u sklopu svoje Teorije valentne veze.[2]. Dokazano je da postoji značajna korelacija između elektronegativnosti i ostalih hemijskih osobina. Elektronegativnost se ne može direktno mjeriti. Nju je moguće izračunati iz ostalih atomskih i molekularnih osobina. Postoje mnoge metode izračunavanja elektronegativnosti, a dobiveni rezultati odgovaraju periodičnim trendovima između elemenata.

Najčešće korišteni metod izračunavanja je prvobitno predložio sam Pauling. Tom metodom se dobija rezultat bez jedinice mjere, obično izražen na Paulingovoj skali, obično u rasponu od 0,7 do 4,0 (vodik = 2,2).

Elektronegativnost nije osobina samog atoma, to je više osobina atoma unutar molekule.[3] Slična osobina slobodnog atoma je njegov afinitet prema elektronu. Za očekivati je da elektronegativnost svakog atoma različita u zavisnosti od njegovog hemijskog okruženja,[4] međutim uglavnom se pokazalo da se dobijaju slične vrijednosti bez obzira na situaciju u kojoj se atom nalazi.

Elektronegativnost elemenata[uredi | uredi izvor]

→ manji promjer atoma → veća energija ionizacije → veća elektronegativnost →
Grupa (vertikalno) 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
Perioda (horizontalno)
1 H
2,20
He
 
2 Li
0,98
Be
1,57
B
2,04
C
2,55
N
3,04
O
3,44
F
3,98
Ne
 
3 Na
0,93
Mg
1,31
Al
1,61
Si
1,90
P
2,19
S
2,58
Cl
3,16
Ar
 
4 K
0,82
Ca
1,00
Sc
1,36
Ti
1,54
V
1,63
Cr
1,66
Mn
1,55
Fe
1,83
Co
1,88
Ni
1,91
Cu
1,90
Zn
1,65
Ga
1,81
Ge
2,01
As
2,18
Se
2,55
Br
2,96
Kr
3,00
5 Rb
0,82
Sr
0,95
Y
1,22
Zr
1,33
Nb
1,60
Mo
2,16
Tc
1,90
Ru
2,20
Rh
2,28
Pd
2,20
Ag
1,93
Cd
1,69
In
1,78
Sn
1,96
Sb
2,05
Te
2,10
I
2,66
Xe
2,60
6 Cs
0,79
Ba
0,89
*
 
Hf
1,30
Ta
1,50
W
2,36
Re
1,90
Os
2,20
Ir
2,20
Pt
2,28
Au
2,54
Hg
2,00
Tl
1,62
Pb
2,33
Bi
2,02
Po
2,00
At
2,20
Rn
 
7 Fr
0,70
Ra
0,90
**
 
Rf
 
Db
 
Sg
 
Bh
 
Hs
 
Mt
 
Ds
 
Rg
 
Cn
 
Nh
 
Fl
 
Mc
 
Lv
 
Ts
 
Og
 
Lantanoidi *
 
La
1,10
Ce
1,12
Pr
1,13
Nd
1,14
Pm
1,13
Sm
1,17
Eu
1,2
Gd
1,20
Tb
1,10
Dy
1,22
Ho
1,23
Er
1,24
Tm
1,25
Yb
1,1
Lu
1,27
Aktinoidi **
 
Ac
1,10
Th
1,30
Pa
1,50
U
1,38
Np
1,36
Pu
1,28
Am
1,13
Cm
1,28
Bk
1,30
Cf
1,30
Es
1,30
Fm
1,30
Md
1,30
No
1,30
Lr
 
Periodni sistem elemenata po elektronegativnosti koristeći Paulingovu skalu

Metode izračunavanja[uredi | uredi izvor]

Paulingova skala[uredi | uredi izvor]

Pauling je prvi predložio koncept elektronegativnosti 1932. godine, kao objašnjenje činjenice da je kovalentna veza između dva različita atoma (A-B) jača nego što bi se to očekivalo kada bi se mjerila prosječna jačina veza atoma A-A i B-B. U skladu s teorijom valentne veze, za koju se Pauling zalagao, ova dodatna stabilizacija heteroatomske veze je zbog doprinosa ionskih formi veze. Razlika u elektronegativnosti između atoma A i B je data jednačinom:

gdje je energija raspada veze Ed između A-B, A-A i B-B izražena u elektron-voltima, a faktor (eV)−½ uključen da bi se osiguralo da rezultat nema jedinicu mjere.

Mullikenova skala elektronegativnosti[uredi | uredi izvor]

Mulliken je izložio teoriju izračunavanja elektronegativnosti, tako što je uzeo aritmetičku sredinu prve ionizacione energije i afinitet (sklonost) prema elektronu te tako mjerio sposobnost pojedinog atoma da privuče elektron. Mulliken je predložio izraz:

[5] Pošto ova definicija elektronegativnosti nije ovisna o proizvoljno određenoj skali, nazvana je apsolutna elektronegativnost,[6] a jedinica mjere joj je kJ/mol. Mullikenovu elektronegativnost je moguće izmjeriti samo kod onih elemenata kod kojih je poznat njegov afinitet prema elektronima. (57 elemenata (2006. god.))

Allred-Rochow metod elektronegativnosti[uredi | uredi izvor]

A.L. Allred i E.G. Rochow su smatrali da se elektronegativnost mora vezati za naboj koji trpi elektron na površini atoma.[7] Koliko god je veći naboj po jedinici površine atoma, to je veća sklonost da atom privuče elekton.

gdje je Z* - efektivni naboj jezgra izračunat preko valentnih atoma, a rcov površina atoma približno izračunata preko kovalentnog promjera atoma.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Electronegativity", Compendium of Chemical Terminology (engl.)
  2. ^ Linus Pauling (1932). Journal of the American Chemical Society 54:3570.
  3. ^ Linus Pauling (1960). Nature of the Chemical Bond (3. izdanje). Ithaca, NY: Cornell University Press. str. 88–107.
  4. ^ Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1984), Chemistry of the Elements, Oxford: Pergamon. ISBN 0-08-022057-6. str. 30.
  5. ^ Mulliken, R. S. (1934). Journal of Chemical Physics 2:782. Mulliken, R. S. (1935). Journal of Chemical Physics 3:573.
  6. ^ Pearson, R. G. (1985). Journal of the American Chemical Society 107:6801.
  7. ^ Allred, A. L.; Rochow, E. G. (1958). Journal of Inorganic and Nuclear Chemistry J. Inorg. Nucl. Chem. 5:264.