Olovo(IV)-oksid
| Olovo(IV)-oksid | |
|---|---|
| Općenito | |
| Hemijski spoj | Olovo(IV)-oksid |
| Druga imena | Olovo-dioksid |
| Molekularna formula | PbO2 |
| CAS registarski broj | 1309-60-0 |
| Kratki opis | smeđa ili tamnosmeđa supstanca |
| Osobine1 | |
| Molarna masa | 239,2 g/mol |
| Agregatno stanje | čvrsto |
| Gustoća | 9,4 g/cm3 |
| Tačka topljenja | 290 °C (raspada se) |
| Rastvorljivost | gotovo nerastvorljiv u vodi |
| 1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. | |
Olovo(IV)-oksid, poznat i kao olovo-dioksid, jest spoj hemijskih elemenata olova i kisika, s hemijskom formulom PbO2. To je tamnosmeđi prah, koji ima jake oksidirajuće osobine.
Nalazišta
[uredi | uredi izvor]Dobijanje
[uredi | uredi izvor]U industrijskim količinama proizvodi se elektrolitičkom oksidacijom ili hemijskom oksidacijom sa snažnim oksidacijskim sredstvima, poput hlora:
Osobine
[uredi | uredi izvor]
Fizičke osobine
[uredi | uredi izvor]Postoji pet poznatih modifikacija olovo(IV)-oksida. One mogu prelaziti iz jedne u drugu djelovanjem različitih pritisaka i temperature. Do pritiska 4 GPa (pri 200 °C - 1,3 GPa), olovo(IV)-oksid kristalizira se u tetragonalnu ß-modifikaciju sa strukturom rutila. Pri višim pritiscima do 7 GPa (pri 300 °C - 6 GPa) nastaje α-ortorompska kristalna struktura. Napokon, struktura se mijenja u kubičnu i pritom sliči defektnoj strukturi fluorita. Pri pritisku 11,4 Gpa struktura kristala je ortorompska i slična je cirkonij-dioksidu. Pri pritisku 29 GPa struktura je ortorompska, slična kotunitu.[2]
Hemijske osobine
[uredi | uredi izvor]α-PbO2 snažno je oksidacijsko sredstvo. Pri zagrijavanju se prvo otpušta kisik i prelazi u miješani oblik oksida olovo(II,IV)-oksid, dok na temperaturi iznad 550 °C prelazi u olovo(II)-oksid (PbO).
Upotreba
[uredi | uredi izvor]Zbog snažnih oksidacijskih osobina, olovo(IV)-oksid koristi se u industriji, kao i u laboratoriji. Upotrebljava se u proizvodnji boja, hemikalija te kao masa za trenje kod šibica. Osim toga, našao je primjenu i pri proizvodnji raketa za vatromet, kao elektroda u akumulatorima te za učvršćivanje sulfidnih polimera.
Koristi se kao snažno oksidacijsko sredstvo i u organskoj hemiji.
Sigurnost
[uredi | uredi izvor]Olovo(IV)-oksid je teratogen, opasan za zdravlje i zagađivač okoline. Osim toga, smatra se da je kancerogen za ljude i spada u drugu kategoriju kancerogenih supstanci.[3] Najviša dozvoljena koncentracija PbO2 na radnom mjestu iznosi 0,1 mg/m3. Spada u klasu otrova CH-1 (veoma snažni otrovi).[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Atlas minerala: Platnerit
- ↑ J. Haines, J. M. Léger i O. Schulte (1996): "The high-pressure phase transition sequence from the rutile-type through to the cotunnite-type structure in PbO2", J. Phys.: Condens. Matter 1996, 8, str. 1631–1646.
- ↑ GESTIS baza podataka[mrtav link]
- ↑ "IGS-Giftliste". Arhivirano s originala, 3. 7. 2009. Pristupljeno 9. 2. 2010.