Pašnjak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pašnjak kod sela Méan u Belgiji

Pašnjak je površina zemljišta koja se koristi za prehranu i uzgoj stoke, najčešće ispašom.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Planinski pašnjak na Vlašiću (n/v: 1150 m)

Pašnjacima u užem smislu su priloženi trakt poljoprivrednog zemljišta, uzgoj domaće stoka, kao što su konji, goveda, ovce ili svinja. Vegetacija pašnjaka, sastoji se uglavnom od trava, uz učešće mahunarki i drugih zeljastih biljaka. Pašnjaci su obično bjni tokom ljeta, za razliku od livada koje se ne zatravljuju ili se koriste za ispašu tek nakon što se pokose za dobijanja sijena za ishranu životinja (stočna hrana). Pašnjaci u užem smislu se razlikuju od ograđenih prostora po tom što uspijevaju pomoću intenzivne poljoprivredne prakse sjetve, navodnjavanja i korištenjem đubriva , kao travnjaci za ispašu ili lov životinja.

Na njim uzgajaju se ovace i goveda na suhim terenima i u nastojanju da se razvije intenzivno mljekarstvo. Za upravljanje pašnjavcima važni su tip zemljišta, minimalna godišnja temperatura i padavine.

Osim tvorničkog farmerstva, što podrazumijeva najintenzivniji oblik gajenja biljki za hranjenje domaće stoke, pašnjak je glavni izvor hrane za preživare. Pašnjačka ishrama dominira u stočarstvo u zemljama gdje je sijanje i/ili berba usjeva teška ili nedostupna, kao što je u sušnim ili planinskim područjima. Tu se uzgajaju vrste goveda, ovaca, kamila, koza, antilopa, jakova i drugih lokalnih preživara koju su pogodne za oskudnije terene i vrlo rijetko uzgajanih biljaka. U vlažnijim područjima, pašnjacima za ispašu upravlja se preko velikog globalnog prostora slobodnih pašnjaka i za organsku proizvodnju. Određene vrste pašnjaka putem evolucije prilagođavaju se metabolizmu pojedinih životinja, a njihovo đubrei oplođuje zemljište pa više generacija može dovesti do toga da pašnjaci u kombinaciji sa preživarima u biti postaju sastavni dio određenog ekosistema.[1][2]

Podjela[uredi | uredi izvor]

Prema nadmorskoj visini pašnjaci se dijele na:

  • planinske ("suhati");
  • nizijske.

Prema načinu nastanka postoje:

  • prirodni pašnjaci — obrastao prirodnim biljnim pokrivačem (razne trave i korovi);
  • vještački pašnjaci — nastao zasijavanjem djeteline i raznih vrsta trava i složenijih biljnih smjesa.

Panoramska slika[uredi | uredi izvor]

Goveda na pašnjaku kod grada Hradec nad Moravicí u Češkoj Šleskoj.

Drugi nazivi pašnjaka[uredi | uredi izvor]

Za pašnjak se u bosanskom jeziku upotrebljavaju i riječi paša, ipasište i pasište, a za javne pašnjake meraja i haluge (u krajevima u kojima se upotrebljava mnogo turcizama) te gmajna (gmajda, gmajina, gmanja, u područjima koja su nekad bili u sastavu Austro-Ugarske).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ R. Elfyn Hughes, "Sheep Population and Environment in Snowdonia (North Wales)", Journal of Ecology Vol. 46, No. 1, Mar., 1958, 169-189
  2. ^ "Agricultural biodiversity’s contribution to ecosystem functions" Arhivirano 8. 1. 2015. na Wayback Machine Dr. Devra I. Jarvis, CGIAR. Retrieved 2014-12-01

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]