Pakao (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Pakao
L'enfer.jpg
Originalni poster filma
Režiser Danis Tanović
Producent Marc Baschet
Marion Hänsel
Čedomir Kolar
Yuji Sadai
Rosanna Seregni
Scenarist(i) Krzysztof Kieślowski
Krzysztof Piesiewicz
Uloge Emmanuelle Béart
Marie Gillain
Carole Bouquet
Muzika Duško Segvić
Danis Tanović
Kinematografija Laurent Dailland
Montaža Francesca Calvelli
Produkcija Diaphana Films
01 Distribuzione
Distributer
  • 01 Distribution Izmijeni na Wikipodacima
Premijera 9. septembar 2005.
Trajanje 102 minute
Zemlja Francuska
Italija
Japan
Jezik francuski
Zarada 595,618 dolara [1]

Pakao (francuski: L'Enfer) jest francuski igrani film snimljen 2005. u režiji Danisa Tanovića, što je njegov drugi igrani film nakon Ničije zemlje. Priča se zasniva na originalnom scenariju koji su napisali Krzysztof Kieślowski i Krzysztof Piesiewicz, što je trebalo biti drugi film trilogije s naslovima: Raj, Pakao i Čistilište. Scenarij je završio Piesiewicz nakon što je Kieślowski umro 1996. Glavne uloge tumače Emmanuelle Béart, Marie Gillain i Carole Bouquet.

To je priča o tri otuđene sestre i njihovim različitim i neuspješnim ljubavnim životima. One dijele tajne iz djetinjstva iako ne znaju cijelu priču. Film je imao premijeru na Filmskom festivalu u Torontu. [2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Radnja se dešava u Parizu i govori o tri sestre: Celine, Anne i Sophie i počinje sa scenom u kojoj žena i njena mlada kćer Celine ulaze u kancelariju i zatiču dvoje ljudi: njenog oca, i jednog mladića koji je go. Sebastian se susreo sa Celine nekoliko puta kasnije u njenoj odrasloj dobi, nakon nesporazuma u kojem se ona svukla gola za njega vjerujući da je jedan od njenih obožavatelja, ali on joj povjerava da je on bio taj mladić, i da je zatvaranje njenog oca za ovaj kriminal ustvari njegova krivica. On joj je rekao da je se zaljubio u njenog oca, i konačno kad je bio sam sa njim ne znajući šta drugo da radi, skinuo svoju odjeću.

Saznaje se da je otac djevojčica pokušavao da ih vidi nakon njegovog puštanja iz zatvora. On je provalio u stan svoje bivše supruge i zaključao ju je u kuhinji pokušavajući da vidi svoje kćeri, ali su se, nakon što im je majka rekla šta je njihov otac učinio, zaključale u spavaćoj sobi. Majka se probija iz kuhinje i onda je on napada, nanoseći joj povredu mozga i tako gubi moć govora. On zatim skače sa prozora i ubija se.

Vraćajući se u sadašnje vrijem, Anne ima aferu sa ocem njenog najboljeg prijatelja koji je profesor na Sorboni, i ostaje trudna ali je profesor već u braku. Brak Sophie se raspada zato što njen muž ima aferu sa drugom ženom.

Celine kontaktira svoje sestre, koje nije vidjela već duže vrijeme, iako sve tri žive u Parizu, i objašnjava istinu o nevinosti njihovog oca nakon što joj je Sebastian sve priznao. One posjećuju svoju majku u njenom prekrasnom staračkom domu, i objašnjavaju joj da je presuda za njihovog oca bila greška, i da ona nije bila u pravu što ga je smatrala zlim. Ona odgovara pisanjem poruke 'Ne žalim zbog toga', implicirajući jedan skriveni motiv s kojim osuđuje svog tadašnjeg supruga. Postavlja se pitanje da li ju je on davno varao, i na taj način njih četiri dijele mučno iskustvo sa muškaracima u svojim životima.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Tanović nije nikada očekivao da bi mogao raditi na ovom filmu. "Kada sam prvi put pročitao scenarij Pakla prije šest godina, nije mi se nešto svidio." U to vrijeme on je snimao film Ničija zemlja i bio duboko uključen u bosansku ratnu atmosferu pa je ostavio projekat na stranu i završio kratki prilog za film 11.09.01 - September 11 u kojem je učestvovalo 11 režisera. Miramax je zatim otkupio prava na trilogiju, ali je odlučio da odustane, nakon komercijalnog neuspjeha prve priče, Raj, koji je 2002. snimio njemački režiser Tom Tykwer. Ubrzo nakon toga, Tanovićev agent, Nicole Cann, i njegov dugogodišnji prijatelj i producent, Čedomir Kolar, počeli su da ga ohrabruju da još jednom pročita preostale scenarije Kieslowskog. Tanović dodaje: "Nakon pročitanih sedam stranica Čistilišta rekao sam sebi, Oh, ne, ne opet rat! Umoran sam od toga! Tako da sam prihvatio Pakao umjesto toga." Poredeći film sa svojim iskustvom kao ratni snimatelj Tanović kaže "da Pakao izgleda kao romantična komedija u odnosu na ono što je obično snimao." [3]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Preglednik filmova Rotten Tomatoes izvještava da je 67% kritičara dalo filmu rejting "Certified Fresh", na osnovu 9 recenzija sa prosječnom ocjenom od 5.8/10.[4] Filmski kritičar Guardiana Peter Bradshaw ocjenjuje film kao "uzbudljiv, staložen film, pomalo raskošan i melodramatičan. Ovaj film nije jednostavan za gledanje, ali uz briljantnu režiju i glumu - vrijedan je dodatak opusu Kieslowskog."[5] Ugledni filmski kritičar Philip French je film nazvao "dosadnim".[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://boxofficemojo.com/movies/intl/?page=&wk=2005W48&id=_fLENFER01
  2. ^ http://www.efilmcritic.com/review.php?movie=12808&reviewer=128
  3. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom guardian
  4. ^ http://www.rottentomatoes.com/m/10005817-lenfer/
  5. ^ Peter Bradshaw, Film Review
  6. ^ French, Philip (22. 4. 2006). "Hell". The Guardian. Pristupljeno 26. 12. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]