Razlika između verzija stranice "Drugi nikejski sabor"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Alexbot (razgovor | doprinosi)
m robot Mijenja: pl:Sobór nicejski II; kozmetičke promjene
Red 12: Red 12:
'''Drugi Nicejski sabor''', održan u [[Iznik|Niceji]] od septembra do oktobra [[787]], sazvala je carica [[Irena (bizantska carica)|Irena]], namjesnica [[Konstantin VI|Konstantina VI]], da bi se izjasnilo o kultu poštovanja [[ikona]].
'''Drugi Nicejski sabor''', održan u [[Iznik|Niceji]] od septembra do oktobra [[787]], sazvala je carica [[Irena (bizantska carica)|Irena]], namjesnica [[Konstantin VI|Konstantina VI]], da bi se izjasnilo o kultu poštovanja [[ikona]].


[[Lav III Isavrijenac|Lav III]] Isavrijanac izdaje [[727]]. godine edikt kojim zabranjuje poštovanje ikona i načelno slikovito predstavljanje, smatrajući to pravim idolopoklonstvom. Car imenuje ikonobornog patrijarha, a od pape Grigorija Š, koji bijaše izopćio ikonoborce, izuzima pokrajinu Ilirik ispod [[Papa|papske]] nadležnosti i predaje ga pod nadležnost [[Carigrad|Carigrada]]. Njegov nasljednik [[Konstantin IV|Konstantin IV]] Kopronim saziva Sabor [[754]]. godine u Carigradu,koji osuđuje poštovanje ikona i isključuje ikonofile, uključujući i [[Jovan Damaskin|Jovana Damaskina]], najljućeg branioca poštovanja ikona. Carica Irena, podrškom patrijarha [[Patrijarh Tarasije|Tarasija]] i pristankom pape [[Adrijan I|Adrijana I]], saziva drugi Sabor, također u Niceji (350 otaca), koji poništava odluke Sabora iz 754. godine i formuliše učenje da predmet poštovanja jeste ličnost predstavljena na ikoni, i da treba praviti razliku između obožavanja (λατρεια), koje priliči samo Bogu, i poštovanja (προσκυνησις) koje dolikuje svetima. Sabor nisu prihvatile Crkve u carstvu [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] ([[Njemačka]], [[Francuska]], [[Španija]]). Sabor u [[Frankfurt|Frankfurtu]] [[794]]. godine i Karlovske knjige izjašnjavaju se protiv poštovanja ikona.
[[Lav III Isavrijenac|Lav III]] Isavrijanac izdaje [[727]]. godine edikt kojim zabranjuje poštovanje ikona i načelno slikovito predstavljanje, smatrajući to pravim idolopoklonstvom. Car imenuje ikonobornog patrijarha, a od pape Grigorija Š, koji bijaše izopćio ikonoborce, izuzima pokrajinu Ilirik ispod [[Papa|papske]] nadležnosti i predaje ga pod nadležnost [[Carigrad]]a. Njegov nasljednik [[Konstantin IV]] Kopronim saziva Sabor [[754]]. godine u Carigradu,koji osuđuje poštovanje ikona i isključuje ikonofile, uključujući i [[Jovan Damaskin|Jovana Damaskina]], najljućeg branioca poštovanja ikona. Carica Irena, podrškom patrijarha [[Patrijarh Tarasije|Tarasija]] i pristankom pape [[Adrijan I|Adrijana I]], saziva drugi Sabor, također u Niceji (350 otaca), koji poništava odluke Sabora iz 754. godine i formuliše učenje da predmet poštovanja jeste ličnost predstavljena na ikoni, i da treba praviti razliku između obožavanja (λατρεια), koje priliči samo Bogu, i poštovanja (προσκυνησις) koje dolikuje svetima. Sabor nisu prihvatile Crkve u carstvu [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] ([[Njemačka]], [[Francuska]], [[Španija]]). Sabor u [[Frankfurt]]u [[794]]. godine i Karlovske knjige izjašnjavaju se protiv poštovanja ikona.


Uz svu otvorenu opoziciju [[Patrijarh Nikifor|patrijarha Nikifora]], Teodora Studita i načelno monaha, ikonoborstvo opstaje blagodareći otvorenom gonjenju Pravoslavnih od strane [[Bizantijsko carstvo|bizantijskih]] careva. Tek pod caricom [[Teodora (9. stoljeće)|Teodorom]] kult ikona ponovo je uspostavljen ([[842]]); u spomen na taj događaj ustanovljena je [[Nedelja Pravoslavlja]], prve nedelje [[Uskrs|Uskršnog]] posta. [[Ikonoborstvo]] je poslednja [[jeres]] koja je bila predmet [[ekumenski Sabor|ekumenskog sabora]].
Uz svu otvorenu opoziciju [[Patrijarh Nikifor|patrijarha Nikifora]], Teodora Studita i načelno monaha, ikonoborstvo opstaje blagodareći otvorenom gonjenju Pravoslavnih od strane [[Bizantijsko carstvo|bizantijskih]] careva. Tek pod caricom [[Teodora (9. stoljeće)|Teodorom]] kult ikona ponovo je uspostavljen ([[842]]); u spomen na taj događaj ustanovljena je [[Nedelja Pravoslavlja]], prve nedelje [[Uskrs|Uskršnog]] posta. [[Ikonoborstvo]] je poslednja [[jeres]] koja je bila predmet [[ekumenski Sabor|ekumenskog sabora]].
Red 44: Red 44:
[[nl:Tweede Concilie van Nicea]]
[[nl:Tweede Concilie van Nicea]]
[[no:Andre konsil i Nikea]]
[[no:Andre konsil i Nikea]]
[[pl:Sobór Nicejski II]]
[[pl:Sobór nicejski II]]
[[pt:Segundo Concílio de Niceia]]
[[pt:Segundo Concílio de Niceia]]
[[ro:Al doilea conciliu de la Niceea]]
[[ro:Al doilea conciliu de la Niceea]]

Verzija na dan 9 april 2010 u 16:44

Drugi Nicejski sabor
Datum 787
Priznaju Katoličanstvo, Pravoslavlje
Prethodni sabor (Katoličanstvo) Treći Carigradski sabor
(Pravoslavlje) Trulski sabor
Sljedeći sabor Četvrti Carigradski sabor
Sazvao/la Carica Irena
Predsjedovao/la Carica Irena
Broj otaca 350 (dva papinskih predstavnika)
Teme rasprave Ikonoborstvo
Dokumenti i izjave odobrano poštovanje ikonima
Hronološki spisak Ekumenskih sabora

Drugi Nicejski sabor, održan u Niceji od septembra do oktobra 787, sazvala je carica Irena, namjesnica Konstantina VI, da bi se izjasnilo o kultu poštovanja ikona.

Lav III Isavrijanac izdaje 727. godine edikt kojim zabranjuje poštovanje ikona i načelno slikovito predstavljanje, smatrajući to pravim idolopoklonstvom. Car imenuje ikonobornog patrijarha, a od pape Grigorija Š, koji bijaše izopćio ikonoborce, izuzima pokrajinu Ilirik ispod papske nadležnosti i predaje ga pod nadležnost Carigrada. Njegov nasljednik Konstantin IV Kopronim saziva Sabor 754. godine u Carigradu,koji osuđuje poštovanje ikona i isključuje ikonofile, uključujući i Jovana Damaskina, najljućeg branioca poštovanja ikona. Carica Irena, podrškom patrijarha Tarasija i pristankom pape Adrijana I, saziva drugi Sabor, također u Niceji (350 otaca), koji poništava odluke Sabora iz 754. godine i formuliše učenje da predmet poštovanja jeste ličnost predstavljena na ikoni, i da treba praviti razliku između obožavanja (λατρεια), koje priliči samo Bogu, i poštovanja (προσκυνησις) koje dolikuje svetima. Sabor nisu prihvatile Crkve u carstvu Karla Velikog (Njemačka, Francuska, Španija). Sabor u Frankfurtu 794. godine i Karlovske knjige izjašnjavaju se protiv poštovanja ikona.

Uz svu otvorenu opoziciju patrijarha Nikifora, Teodora Studita i načelno monaha, ikonoborstvo opstaje blagodareći otvorenom gonjenju Pravoslavnih od strane bizantijskih careva. Tek pod caricom Teodorom kult ikona ponovo je uspostavljen (842); u spomen na taj događaj ustanovljena je Nedelja Pravoslavlja, prve nedelje Uskršnog posta. Ikonoborstvo je poslednja jeres koja je bila predmet ekumenskog sabora.

Vanjski linkovi



Ekumenski sabori
Katolički i Pravoslavni Prvi nikejski sabor (325) | Prvi carigradski sabor (381) | Efeški sabor (431) | Kalcedonski sabor (451)| Drugi carigradski sabor (553) | Treći carigradski sabor (680–681)| Trulski sabor (692)| Drugi nikejski sabor (787) | Četvrti carigradski sabor (869-870)
Pravoslavni Peti carigradski sabor (1341–1351)| Jerusalemski sabor (1672)
Katolički Sabor u Sutri | Prvi lateranski sabor | Drugi lateranski sabor | Lateran | Četvrti lateranski sabor | Prvi sabor u Lyonu | Drugi sabor u Lyonu | Sabor u Beču | Sabor u Pisi | Sabor u Konstanci | Sabor u Sieni | Sabor u Baselu-Ferrari-Firenci | Peti latersanski sabor | Tridentinski sabor | Prvi vatikanski sabor | Drugi vatikanski sabor