Razlika između verzija stranice "Marija Henrika od Engleske"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 1: Red 1:
{{Infokutija Vladar
{{Infokutija Vladar
| Ime =Marija Henrika Stuart
| Ime =Marija Henrika od Engleske
| Titula =Kneginja Oranske; Grofica Nassaua
| Nasljeđivanje =Kneginja Oranske; Grofica Nassaua
| Slika =[[Datoteka:Mary Princess of Orange.jpg|215px]]
| Slika =[[Datoteka:Mary Princess of Orange.jpg|215px]]
| Opis slike =Marija Henrika kao udovica
| Opis slike =Marija Henrika kao udovica
Red 18: Red 18:
'''Marija Henrika Stuart''' ([[4. novembar]] [[1631]] - [[24. decembar]] [[1660]]) je bila supruga [[Vilim II, knez Oranske|Vilima II Oranskog]] i kao takva kneginja Oranje i grofica Nassaua.
'''Marija Henrika Stuart''' ([[4. novembar]] [[1631]] - [[24. decembar]] [[1660]]) je bila supruga [[Vilim II, knez Oranske|Vilima II Oranskog]] i kao takva kneginja Oranje i grofica Nassaua.


== Djetinjstvo ==
Bila je najstarija kćerka [[Karlo I, kralj Engleske|Karla I Engleskog i Škotskog]] i [[Henrika Marija Francuska|Henrike Marije Francuske]]. Njen otac joj je dao titulu kraljevske princeze [[1642]]. godine, te je Marija Henrika tako postala prva nositeljica ove titule koja se otada tradicionalno dodjeljuje najstarijoj kćerki britanskog monarha. Titulu je osmislila njena majka, kćerka [[Henrik IV Francuski|Henrika IV Francuskog]] i [[Marija de' Medici|Marije de' Medici]], koja je željela da njena najstarija kćerka nosi odgovarajuću službenu titulu baš kao što je i najstarija kćerka francuskog kralja nosila titulu ''[[Madame Royale]]''. Dotada najstarija kćerka engleskog i škotskog monarha nije imala stalnu titulu, već je nosila ili titulu princeze ili jednostavniju titulu ledi. Mlađe kćerke britanskog monarha dobile su stalnu titulu tek [[1714]]. godine, po dolasku [[George I od Velike Britanije|Georga Hanoverskog]] na britanski tron.


Bila je najstarija kćerka englesko-škotskog kralja [[Karlo I, kralj Engleske|Karla I]] i [[Henrika Marija od Francuska|Henrike Marije od Francuske]]. Njen otac joj je dao titulu kraljevske princeze [[1642]]. godine, te je Marija Henrika tako postala prva nositeljica ove titule koja se otada tradicionalno dodjeljuje najstarijoj kćerki britanskog monarha. Titulu je osmislila njena majka, kćerka francuskog kralja [[Henrik IV, kralj Francuske|Henrika IV]] i [[Marija de' Medici|Marije de' Medici]], koja je željela da njena najstarija kćerka nosi odgovarajuću službenu titulu baš kao što je i najstarija kćerka francuskog kralja nosila titulu ''[[Madame Royale]]''. Dotada najstarija kćerka engleskog i škotskog monarha nije imala stalnu titulu, već je nosila ili titulu princeze ili jednostavniju titulu ledi. Mlađe kćerke britanskog monarha dobile su stalnu titulu tek [[1714]]. godine, po dolasku [[George I, kralj Velike Britanije|Georgea I]] na britanski tron.
[[Datoteka:Willem II prince of Orange and Maria Stuart.jpg|thumb|lijevo|250px|Vilim II i Marija Henrika, knez i kneginja Oranje, grof i grofica Nassaua]]


== Brak ==
Njen otac ju je želio udati za sina [[Filip IV Španski|Filipa IV Španskog]], a prosio ju je i njen prvi rođak, [[Karlo I Ludovik Palatinski]]. Obje prosidbe su propale i na kraju je bila zaručena za [[Vilim II Oranski|Vilima Oranskog]], sina i [[prijestolonasljednik]]a [[Fridrik Henrik Oranski|Fridrika Henrika]], kneza Oranje i holandskog stadholdera. Brak je sklopljen [[2. maj]]a [[1461]]. godine u [[London]]u; Marija Henrika je imala deset, a Vilim petnaest godina, te brak stoga nije [[seks|konzumiran]] nekoliko godina. Godine [[1642]]. Marija Henrika je doplovila do [[Holandija|Holandije]] sa majkom, a dvije godine kasnije počela je učestvovati u javnom životu kao snaha stadholdera.

[[Datoteka:Willem II prince of Orange and Maria Stuart.jpg|thumb|lijevo|Vilim II i Marija Henrika, knez i kneginja Oranje, grof i grofica Nassaua]]

Njen otac ju je želio udati za sina kastiljsko-aragonskog kralja [[Filip IV, kralj Kastilje|Filipa IV]], a prosio ju je i njen prvi rođak, [[Karlo I Ludovik, grof Palatinata]]. Obje prosidbe su propale i na kraju je bila zaručena za [[Vilim II, knez Oranje|Vilima Oranskog]], sina i [[prijestolonasljednik]]a [[Fridrik Henrik, knez Oranje|Fridrika Henrika]], kneza Oranje i holandskog stadholdera. Brak je sklopljen [[2. maj]]a [[1461]]. godine u [[London]]u; Marija Henrika je imala deset, a Vilim petnaest godina, te brak stoga nije [[seks|konzumiran]] nekoliko godina. Godine [[1642]]. Marija Henrika je doplovila do [[Holandija|Holandije]] sa majkom, a dvije godine kasnije počela je učestvovati u javnom životu kao snaha stadholdera.

== Regenstvo ==
Dana [[14. mart]]a [[1647]]. njen suprug je naslijedio svog oca kao Vilim II i Marija Henrika je tako postala kneginja Oranje i grofica Nassaua. Međutim, Vilim je umro [[6. novembar|6. novembra]] [[1650]]. godine od [[boginje|boginja]]. U trenutku muževe smrti Marija Henrika je bila u visokoj trudnoći i nekoliko dana kasnije rodila je svoje jedino dijete, [[Vilim III Engleski|Vilima III Oranskog]], i nazvala ga po njegovom ocu. Skrbništvo nad sinom djelila sa svojom svekrvom, sinovom nanom, starom kneginjom [[Amalija od Solms-Braunfelsa|Amalijom]], i sa [[Fridrik Vilim I Bradenburški|Fridrikom Vilimom I Bradenburškim]].
Dana [[14. mart]]a [[1647]]. njen suprug je naslijedio svog oca kao Vilim II i Marija Henrika je tako postala kneginja Oranje i grofica Nassaua. Međutim, Vilim je umro [[6. novembar|6. novembra]] [[1650]]. godine od [[boginje|boginja]]. U trenutku muževe smrti Marija Henrika je bila u kasnoj trudnoći i nekoliko dana kasnije rodila je svoje jedino dijete, oranskog kneza [[Vilim III, kralj Engleske|Vilima III]], i nazvala ga po njegovom ocu. Skrbništvo nad sinom djelila sa svojom svekrvom, sinovom nanom, starom kneginjom [[Amalija od Solms-Braunfelsa|Amalijom]], i s brandenburškim izbornikom [[Fridrik Vilim I, izbornik Brandenburga|Fridrikom Vilimom I]].

Marija Henrika je bila nepopularna u Holandiji jer je ostala u boljim odnosima sa svojom porodicom u Engleskoj nego sa holandskom kneževskom porodicom u koju se udala. Nakon što je primila na svoj dvor svoju protjeranu braću, [[Karlo II, kralj Engleske|Karla II]] i [[Jakov II, kralj Engleske|Jakova]], bilo joj je zabranjeno na dvor dovoditi svoju rodbinu. Od [[1654]]. do [[1657]]. princeza Marija je većinu vremena provodila van Holandije. Godine [[1657]]. morala se vratiti u Holandiju da bi izvršvala dužnosti [[regent]]a u ime svoga maloljetnog sina, ali situacija je bila veoma teška i Marija Henrika se susretala sa poteškoćama na svakom koraku zbog nespremnosti Holanđana da poštuju njene odluke. Obratila se za pomoć svom rođaku, francuskom kralju [[Luj XIV, kralj Francuske|Luju XIV]], koji je na njen poziv odgovorio otimanjem Oranje za sebe.


== Povratak u Englesku ==
Marija Henrika je bila nepopularna u Holandiji jer je ostala u boljim odnosima sa svojom porodicom u Engleskoj nego sa holandskom kneževskom porodicom u koju se udala. Nakon što je primila na svoj dvor svoju protjeranu braću, [[Karlo II Engleski|Karla II]] i [[Jakov II Engleski|Jakova od Yorka]], bilo joj je zabranjeno na dvor dovoditi svoju rodbinu. Od [[1654]]. do [[1657]]. princeza Marija je većinu vremena provodila van Holandije. Godine [[1657]]. morala se vratiti u Holandiju da bi izvršvala dužnosti [[regent]]a u ime svoga maloljetnog sina, ali situacija je bila veoma teška i Marija Henrika se susretala sa poteškoćama na svakom koraku zbog nespremnosti Holanđana da poštuju njene odluke. Obratila se za pomoć svom rođaku, [[Luj XIV Francuski|Luju XIV Francuskom]], koji je na njen poziv odgovorio otimanjem Oranje za sebe.


Restauracija monarhije u njenoj domovini popravila je stanje Marije Henrike i njenog sina u Holandiji. U septembru [[1660]]. godine rado se vratila u [[Engleska|Englesku]] i tu provela ostatak života. Umrla je od [[boginje|boginja]] u rodnom [[London]]u sa 29 godina. Sahranjena je u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]].
Restauracija monarhije u njenoj domovini popravila je stanje Marije Henrike i njenog sina u Holandiji. U septembru [[1660]]. godine rado se vratila u [[Engleska|Englesku]] i tu provela ostatak života. Umrla je od [[boginje|boginja]] u rodnom [[London]]u s 29 godina. Sahranjena je u [[Vestminsterska opatija|Vestminsterskoj opatiji]].


[[Kategorija:Supružnici holandskih vladara]]
[[Kategorija:Supružnici holandskih vladara]]
[[Kategorija:Regenti]]
[[Kategorija:Regenti]]
[[Kategorija:Kraljevske princeze]]
[[Kategorija:Kraljevske princeze]]
[[Kategorija:Engleske princeze]]
[[Kategorija:Stuarti]]
[[Kategorija:Stuarti]]



Verzija na dan 19 april 2011 u 20:26

Marija Henrika od Engleske
Marija Henrika kao udovica
Kneginja Oranske; Grofica Nassaua
SupružnikVilim II, knez Oranske
DjecaVilim III, kralj Engleske
DinastijaStuart
OtacKarlo I, kralj Engleske
MajkaHenrika Marija od Francuske
Rođenje4. novembar 1631
London
Smrt24. decembar 1660
London
Mjesto sahraneWestminsterska opatija

Marija Henrika Stuart (4. novembar 1631 - 24. decembar 1660) je bila supruga Vilima II Oranskog i kao takva kneginja Oranje i grofica Nassaua.

Djetinjstvo

Bila je najstarija kćerka englesko-škotskog kralja Karla I i Henrike Marije od Francuske. Njen otac joj je dao titulu kraljevske princeze 1642. godine, te je Marija Henrika tako postala prva nositeljica ove titule koja se otada tradicionalno dodjeljuje najstarijoj kćerki britanskog monarha. Titulu je osmislila njena majka, kćerka francuskog kralja Henrika IV i Marije de' Medici, koja je željela da njena najstarija kćerka nosi odgovarajuću službenu titulu baš kao što je i najstarija kćerka francuskog kralja nosila titulu Madame Royale. Dotada najstarija kćerka engleskog i škotskog monarha nije imala stalnu titulu, već je nosila ili titulu princeze ili jednostavniju titulu ledi. Mlađe kćerke britanskog monarha dobile su stalnu titulu tek 1714. godine, po dolasku Georgea I na britanski tron.

Brak

Vilim II i Marija Henrika, knez i kneginja Oranje, grof i grofica Nassaua

Njen otac ju je želio udati za sina kastiljsko-aragonskog kralja Filipa IV, a prosio ju je i njen prvi rođak, Karlo I Ludovik, grof Palatinata. Obje prosidbe su propale i na kraju je bila zaručena za Vilima Oranskog, sina i prijestolonasljednika Fridrika Henrika, kneza Oranje i holandskog stadholdera. Brak je sklopljen 2. maja 1461. godine u Londonu; Marija Henrika je imala deset, a Vilim petnaest godina, te brak stoga nije konzumiran nekoliko godina. Godine 1642. Marija Henrika je doplovila do Holandije sa majkom, a dvije godine kasnije počela je učestvovati u javnom životu kao snaha stadholdera.

Regenstvo

Dana 14. marta 1647. njen suprug je naslijedio svog oca kao Vilim II i Marija Henrika je tako postala kneginja Oranje i grofica Nassaua. Međutim, Vilim je umro 6. novembra 1650. godine od boginja. U trenutku muževe smrti Marija Henrika je bila u kasnoj trudnoći i nekoliko dana kasnije rodila je svoje jedino dijete, oranskog kneza Vilima III, i nazvala ga po njegovom ocu. Skrbništvo nad sinom djelila sa svojom svekrvom, sinovom nanom, starom kneginjom Amalijom, i s brandenburškim izbornikom Fridrikom Vilimom I.

Marija Henrika je bila nepopularna u Holandiji jer je ostala u boljim odnosima sa svojom porodicom u Engleskoj nego sa holandskom kneževskom porodicom u koju se udala. Nakon što je primila na svoj dvor svoju protjeranu braću, Karla II i Jakova, bilo joj je zabranjeno na dvor dovoditi svoju rodbinu. Od 1654. do 1657. princeza Marija je većinu vremena provodila van Holandije. Godine 1657. morala se vratiti u Holandiju da bi izvršvala dužnosti regenta u ime svoga maloljetnog sina, ali situacija je bila veoma teška i Marija Henrika se susretala sa poteškoćama na svakom koraku zbog nespremnosti Holanđana da poštuju njene odluke. Obratila se za pomoć svom rođaku, francuskom kralju Luju XIV, koji je na njen poziv odgovorio otimanjem Oranje za sebe.

Povratak u Englesku

Restauracija monarhije u njenoj domovini popravila je stanje Marije Henrike i njenog sina u Holandiji. U septembru 1660. godine rado se vratila u Englesku i tu provela ostatak života. Umrla je od boginja u rodnom Londonu s 29 godina. Sahranjena je u Vestminsterskoj opatiji.