Razlika između verzija stranice "Nikola Zrinski"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot uklanja: eo:Miklós Zrínyi (strong connection between (2) bs:Nikola Zrinski and eo:Miklós Zrínyi (poeto))
m Bot: premještanje 15 međuwiki linkova koji su sada dostupni na stranici d:q329803 na Wikidati
Red 45: Red 45:
[[Kategorija:Biografije, Čakovec]]
[[Kategorija:Biografije, Čakovec]]


[[cs:Mikuláš Zrinský]]
[[de:Nikolaus Zrinski]]
[[en:Miklós Zrínyi]]
[[es:Nikola Zrinski]]
[[fr:Miklós Zrínyi]]
[[he:מיקלוש זריני]]
[[hr:Nikola VII. Zrinski]]
[[hu:Zrínyi Miklós (költő)]]
[[it:Miklós Zrínyi]]
[[nl:Miklós Zrínyi]]
[[nn:Miklós Zrinyi]]
[[pl:Nikola Zrinski]]
[[ro:Miklós Zrínyi]]
[[ru:Зринский, Николай]]
[[sh:Nikola VII. Zrinski]]
[[sv:Nikola Zrinski (författare)]]
[[sv:Nikola Zrinski (författare)]]

Verzija na dan 11 mart 2013 u 02:36

Nikola

Nikola Zrinski (na mađarskom: Zrínyi Miklós): Čakovec, 1. maj 1620 - Kuršanec kod Čakovca, 18. novembar 1664, hrvatski plemić iz porodice Zrinski.

Nikola Zrinski bio je hrvatski ban od godine 1647. do 1664. Rođen je u Čakovcu, u Međimurju, na sjeveru Hrvatske. Praunuk je Nikole Šubića Zrinskog, heroja odbrane tvrđave Sigeta od turske najezde. Njegov otac, hrvatski ban Juraj V Zrinski, umro je 1626. godine u dobi od 27 godina u vojnom logoru u Požunu (današnja Bratislava u Slovačkoj), ostavivši mladu suprugu i dvoje male djece.

Uspješno je, kao i njegov mlađi brat Petar Zrinski, ratovao protiv Turaka, te učestvovao i u 30-godišnjem ratu. Zbog pokazanog herojstva i vojne vještine, hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand III Habsburgovac imenovao ga je 1647. godine hrvatskim banom, što je bio sve do svoje smrti 1664. godine.

Zrinski je bio mudar političar, intelektualac i pjesnik. Govorio je najmanje šest jezika: hrvatski, njemački, mađarski, turski, latinski i italijanski.

Napisao je na mađarskom jeziku knjigu lirike Sirena Jadranskog mora (Adriai tengernek syrenaia, 1651). Takođe je autor i prvog epa na mađarskom jeziku Propast Sigeta (Opsidio Szigetiana/Szigeti veszedelem, 1647-48). U Mađarskoj je smatran jednim od najvećih mađarskih književnika.

Nezadovoljan politikom bečkog dvora, osobito nepovoljnim Vašvarskim mirom, udružio se s mađarskim feudalcima i bio jedan od vođa urote poznate pod nazivom Zrinsko-frankopanska urota. Međutim, ubrzo je poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u lovu na vepra, sa sumnjom da je u njegovu smrt umiješan bečki carski dvor. To se dogodilo 18. novembra 1664. u Kuršanečkom lugu, južno od Čakovca. Pokopan je u kapeli Pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni kod Čakovca.

Nikolu Zrinskog je nakon njegove smrti naslijedio sin Adam Zrinski, kasniji bečki dvorski komornik i potpukovnik carske vojske. On je preuzeo i knjižnicu svog oca poznatu pod imenom Bibliotheca Zriniana.

Vanjski linkovi