Razlika između verzija stranice "Afiks"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Reference |
(review) |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
'''Afiks''' ([[latinski jezik|lat.]] ''affigere'' = pričvrstiti, prikovati, ''affixum'') – u [[gramatika|gramatici]] – je dodatak korijenu neke riječi. U [[indoevropski jezici|indoevropskim jezicma]] to je onaj dio riječi koji mijenja značenja, funkcije i ostale odrednice u odnosu na opći korijen tako izvedene ili složene riječi.<ref>Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7.</ref><ref>Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.</ref> |
'''Afiks''' ([[latinski jezik|lat.]] ''affigere'' = pričvrstiti, prikovati, ''affixum'') – u [[gramatika|gramatici]] – je dodatak korijenu neke riječi. U [[indoevropski jezici|indoevropskim jezicma]] to je onaj dio riječi koji mijenja značenja, funkcije i ostale odrednice u odnosu na opći korijen tako izvedene ili složene riječi.<ref>Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7.</ref><ref>Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.</ref> |
||
Ovo je jezična jedinica koja se u tvorbi riječi dodaje osnovi da promijeni njezino značenje, pri čemu ona sama nije osnova ni samostalna riječ. Sinonimi su: ''formant'', ''formativ''. |
|||
Ovakvi novi oblici se rijetko javljaju pa je broj afiksa u jeziku ograničen. U širem smislu afiks je i morfološka (oblikujuća) jezična jedinica, koja se dodaje osnovi u tvorbi određenih oblika, kao npr. poslovati/posl-''u''-jem, djed/djed-''ov''-i. |
|||
Prema položaju u novonastaloj riječi, afiks može biti [[prefiks]] (početak), |
Prema položaju u novonastaloj riječi, afiks može biti [[prefiks]] (početak), |
||
Verzija na dan 2 juli 2015 u 00:50
Afiks (lat. affigere = pričvrstiti, prikovati, affixum) – u gramatici – je dodatak korijenu neke riječi. U indoevropskim jezicma to je onaj dio riječi koji mijenja značenja, funkcije i ostale odrednice u odnosu na opći korijen tako izvedene ili složene riječi.[1][2]
Ovo je jezična jedinica koja se u tvorbi riječi dodaje osnovi da promijeni njezino značenje, pri čemu ona sama nije osnova ni samostalna riječ. Sinonimi su: formant, formativ.
Ovakvi novi oblici se rijetko javljaju pa je broj afiksa u jeziku ograničen. U širem smislu afiks je i morfološka (oblikujuća) jezična jedinica, koja se dodaje osnovi u tvorbi određenih oblika, kao npr. poslovati/posl-u-jem, djed/djed-ov-i.
Prema položaju u novonastaloj riječi, afiks može biti prefiks (početak),
infiks (sredina) i sufiks (kraj).
Primjeri:
- najaviti je primjer kada se na početak korijenu riječi doda na- i naziva se prefiksom;
- volovi je riječ čiji je afiks -ov- u sredini, pa se označava kao infiks, a riječ;
- učiteljica ima afiks -ica, koji je na kraju riječi i zove se sufiks.
Reference
- ^ Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7.
- ^ Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.