Oružane snage Sjedinjenih Američkih Država

Oružane snage SAD-a United States Armed Forces
Država	Sjedinjene Američke Države
Utemeljena	14. juna 1775.
Grane	Kopnena vojska Zračne snage Ratna mornarica Marinski korpus Obalna straža Svemirske snage
Štab	Zajednički štab Oružanih Snaga SAD-a
Vodstvo
Vrhovni komandant	Donald Trump
Načelnik štaba	general Mark A. Milley
Ministar odbrane	Mark Esper
Podaci o brojnom stanju
Vojno sposobni	od 18 god., od 17. godine uz saglasnost roditelja
Broj raspoloživih za vojnu službu	17 miliona, dobi 18-25 (2016.)
Broj godišnje stasalih za vojnu službu	2 miliona (2016.)
Aktivni sastav	1,380,895
Rezervni sastav	845,600
Troškovi
Vojni budžet	748 milijardi $ (2020.)
Procent BDP-a	3.42 % (2019.)

Oružane snage Sjedinjenih Američkih Država (službeno na engleskom United States Armed Forces) predstavljaju vojsku SAD-a. Sastoje se od 6 vidova: kompnene vojske, zračnih snaga, marinskog korpusa, ratne mornarice, obalne straže i svemirskih snaga. Predstavljaju najveće oružane snage svijeta. Vrhovni komadant oružanih snaga je predsjednik države koji uz Ministarstvo odbarne i Ministarstvo državne sigurnosti predstvaljaju organe pomoću kojih se provodi vojna politika.

Od svojeg osnivanja Oružane snage SAD-a imale su važnu ulogu u historiji SAD-a. Njena historija počinje još u borbi u američkom ratu za nezavisnost. Odigrala je važnu ulogu u američkom građanskom ratu služeći odano kao oružana sila SAD-a, iako su je neki njeni pripadnici napustili i prešli vojsku Konfederacije. Aktom o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. godine nakon završetka drugog svjetskog rata i početkom hladnog rata utemeljeni moderni vojni okviri vojske. Ovim aktom osnovano je Ministarstvo odbrane sa ministrom odbrane na čelu, ministarstvo zračnih snaga i vijeće državne sigurnosti.

Oružane snage predstavljaju jednu od najvećih vojnih sila po pitanju ljudstva. Iako je regrutacija vojnika bila prisutna u prošlosti u raznim dobima mira i ratova, ona nije u praksi od 1973. godine, međutim Selective Service System (bos Selektvni sistem služenja) kao državni aparat zadržava se pravo regrutacije svih muškaraca i zahtijeva da se svi muški državljani i stanovnici koji žive u SAD-u u starosnoj dobi od 18 do 25 godine u isti registruju.

Historija

Glavni članak: Vojna historija Sjedinjenih Američkih Država

Početak oružanih snaga SAD-a datira još od 14. juna 1775. osnivanjem Kontinetalne armije, čak prije proglašenja Deklaracija o nezavisnosti. Kontinentalna mormarica osnovana je 13. oktobra 1775. godine, a Kontinentalni marinci vežu svoju osnivanje za 10. novembar 1775. godine, u blisko vrijeme drugog Kontinentalnog kongresa u svrhu odbrane nove nacije od Britanskog Carstva u američkom ratu za nezavisnost.

Ove snage su demobilizirane 1978. godine nakon potpisivanja sporazuma iz Pariza 1783. godine. Konfederacijski kongres forira današnju kopnenu vojsku SAD-a 3. juna 1784. godine, zatim ratnu mornaricu 27. marta 1794. godine i sadašnji marinski korpus 11. jua 1798. godine. Sva ova tri vida vojske nastavljaju tradiciju prethodnih kontinetalnih vidova.

Obalna straža SAD-a vuče svoje porijeko od osnivanja Revenue Cutter Service 4. augusta 1790. godine koja se spojila sa Službom za spašavanje života SAD-a 28. januara 1915. godine. Zračne snage Sjedinjenih Američkih Država kao samostalan vid su osnovane 18. septembra 1947. godine, a svoje porijeklo vode od aernoautičke divizije, korpusa veze SAD-a koja je formirana 1. augusta 1907. godine i djelovale su kao zračne snage kopnene vojske SAD-a u sklopu kopnene vojske do donošenja akta o nacionalnoj sigurnosti 1947. godine.

Svemirske snage SAD-a su osnovane 20. decembra 2019. godine i predstavljaju šesti vid oružanih snaga SAD-a i prvu novu granu vojske od uspostave zračnih snaga 1947. godine.

Komandna struktura

Predsjedničko upravljanje Oružanim snagama SAD-a definisano je članom II u Ustavu SAD-a gdje je predsjednik imenovan vhovnim komdantom oružanih snaga. Ustavom je opisano postojanje Saveznih izvršnih ministarstava čije je imenovanje opisano klauzulom o imenovanju. Ove stavke u Ustavu su bile osnova za formiranje Ministarstva odbrane SAD-a (DoD) 1947. godine zakonom o državnoj sigurnosti. Na čelu DoD-a je sekretar odbrane (ministar odbrane) koji je civil i koji je član Kabineta Sjedinjenih Američkih Država. Ministar odbrane je druga osoba u lancu komande sa izuzetkom obalne straže koja se nalazi pod ingerencijom Ministarstva unutrašnje sigurnosti SAD-a. Ministar odbrane je odmah poslije predsjednika u komandnom lancu i on je glavni pomoćnik predsjednika u pitanjima vezanim za odbranu. Predsjednik i sekretar odbarne zajedno predstavljaju National Command Authority (NCA) (bos. Nacionalno komandno tijelo).

U svrhu kooradinacije vojne strategije i političkih poslova, predsjednik ima Vijeće za državnu sigurnost sa savjetnikom za naciolanu sigurnost. Kolektivno tijelo ima prema predsjedniku savjetodavnu ulogu, ali nekoliko članova koji zakonski čine vijeće (državni tajnik, ministar energetike i ministar odbrane) imaju izvršnu vlast u svojim resorima.

Baš kao i predsjednik, ministar odbrane i ministar državne sigurnosti imaju nadležnosti u sklopu vojne strukture, radi održavanja civilne kontrole nad vojskom, svaki od čelnika odjela ministarstva odrane je civil. Četiri branše ministarstva odbrane su organizovana u tri dijela. Jedno je ministartsvo kopnene vojske, drugo ministarstvo ratne mornarice i treće ministarstvo zračnih snaga. Marinski korpus spada u ministarstvo ratne mornarice. Obalna straža spada pod ingerenciju ministarstva državne sigurnosti. Međutim u slučaju rata, predsjednik ili kongres može premjestiti obalnu stražu pod ingerenciju ministarstva ratne mornarice u sklopu ministarstva odbrane.

Svi ovi vidovi vojske djeluju i rade zajedno tokom operacija i misija u sklopu Unified Combatant Command, pod nazorom mistra odbrane uz iznimku obalne straže.