Razlika između verzija stranice "Ljiljana Molnar-Talajić"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
No edit summary |
No edit summary |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
{{Infokutija biografija |
|||
{{Kategorizacija}} |
|||
|ime =Ljiljana |
|||
|prezime =Molnar-Talajić |
|||
|slika = |
|||
|širina slike = |
|||
|tekst uz sliku = |
|||
|dan rođenja =30 |
|||
|mjesec rođenja =decembar |
|||
|godina rođenja =1938 |
|||
|mjesto rođenja =Bosanski Brod |
|||
|država rođenja =BiH |
|||
|dan smrti =18 |
|||
|mjesec smrti =septembar |
|||
|godina smrti =2007 |
|||
|mjesto smrti =Zagreb |
|||
|država smrti =Hrvatska |
|||
|ženski pol =da |
|||
|država za kategoriju =Bosna i Hercegovina |
|||
}} |
|||
'''Ljiljana Molnar-Talajić''' ([[Bosanski Brod]], [[30. decembar]] [[1938]]. - [[Zagreb]], [[18. septembar]] [[2007]].), najveća [[Bosna i Hercegovina|bosanska]] [[opera|operna]] [[diva]] i [[sopran]]istica s jednim od najmoćnijih glasova na našim prostorima. |
|||
| ⚫ | Studij solo pjevanja završila na [[Muzička akademija|Muzičkoj akademiji]] u Sarajevu [[1961]]. u klasi prof. [[Bruna Špiler|Brune Špiler]], a [[1963]]. ja završila i postdiplomski studij na istoj akademiji. Prvi nastup na opernoj pozornici imala je još za studija u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[1959]]. godine, kao grofica u [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozartovu]] "Figarovu piru". Petnaest godina pjevala je u [[Sarajevo|Sarajevskoj]] operi, a od [[1975]]. do [[1980]]. godine bila je prvakinja [[Zagreb]]ačke opere. U tom trenutku iza sebe je već imala briljantan početak onoga što će se poslije pretvoriti u jednu od naših najsjajnijih opernih priča. Za svoju Ćo-ćo San nagrađena je u [[Tokio|Tokiju]] [[1967]]. godine, a [[1969]]. kao Aida na [[Firenca|firentinskom]] Maggiju Musicale, pod ravnanjem [[Zubin Mehta|Zubina Mehte]], postaje istinska svjetska primadona: "posljednji veliki [[Giuseppe Verdi|verdijanski]] glas", kako je nedavno ustvrdio jedan istaknuti [[Austrija|austrijski]] kritičar. Slijedile su najveće svjetske pozornice: [[Beč]]ka državna opera, [[Milano|milanska]] Scala, [[London|london]]ski Covent Garden, [[New York City|newyorški]] Metropolitan. |
||
| ⚫ | |||
Ljiljana Molnar-Talajić bila je nenadmašna Aida, na svom vrhuncu najveća od najvećih, koja je bila njezin "zaštitni znak". Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada [[Parma|Parme]]. |
Ljiljana Molnar-Talajić bila je nenadmašna Aida, na svom vrhuncu najveća od najvećih, koja je bila njezin "zaštitni znak". Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada [[Parma|Parme]]. |
||
U vrijeme njezine najveće umjetničke snage kritičari su se nadmetali u traženju komplimenata za njezin glas ("boje opala", kako je netko nadahnuto napisao), moćnom u visinama i beskrajno nježnom u pianissimu. Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu. |
U vrijeme njezine najveće umjetničke snage kritičari su se nadmetali u traženju komplimenata za njezin glas ("boje opala", kako je netko nadahnuto napisao), moćnom u visinama i beskrajno nježnom u pianissimu. Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu. |
||
{{DEFAULTSORT:Molnar Talajić, Ljiljana}} |
|||
[[Kategorija:Bosanskohercegovački operni pjevači]] |
|||
[[hr:Ljiljana Molnar Talajić]] |
[[hr:Ljiljana Molnar Talajić]] |
||
Verzija na dan 20 septembar 2007 u 09:28
Ljiljana |
|---|
Ljiljana Molnar-Talajić (Bosanski Brod, 30. decembar 1938. - Zagreb, 18. septembar 2007.), najveća bosanska operna diva i sopranistica s jednim od najmoćnijih glasova na našim prostorima.
Studij solo pjevanja završila na Muzičkoj akademiji u Sarajevu 1961. u klasi prof. Brune Špiler, a 1963. ja završila i postdiplomski studij na istoj akademiji. Prvi nastup na opernoj pozornici imala je još za studija u Sarajevu 1959. godine, kao grofica u Mozartovu "Figarovu piru". Petnaest godina pjevala je u Sarajevskoj operi, a od 1975. do 1980. godine bila je prvakinja Zagrebačke opere. U tom trenutku iza sebe je već imala briljantan početak onoga što će se poslije pretvoriti u jednu od naših najsjajnijih opernih priča. Za svoju Ćo-ćo San nagrađena je u Tokiju 1967. godine, a 1969. kao Aida na firentinskom Maggiju Musicale, pod ravnanjem Zubina Mehte, postaje istinska svjetska primadona: "posljednji veliki verdijanski glas", kako je nedavno ustvrdio jedan istaknuti austrijski kritičar. Slijedile su najveće svjetske pozornice: Bečka državna opera, milanska Scala, londonski Covent Garden, newyorški Metropolitan.
Ljiljana Molnar-Talajić bila je nenadmašna Aida, na svom vrhuncu najveća od najvećih, koja je bila njezin "zaštitni znak". Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada Parme.
U vrijeme njezine najveće umjetničke snage kritičari su se nadmetali u traženju komplimenata za njezin glas ("boje opala", kako je netko nadahnuto napisao), moćnom u visinama i beskrajno nježnom u pianissimu. Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu.