Razlika između verzija stranice "Konačno rješenje židovskog pitanja"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 5: | Red 5: | ||
Neki poznati historičari tvrde da su zapravo postojale dvije odluke istrebljenja Židova u Evropi.Prva je bila o istrebljenju Židova u Rusiji(gdje ih je bilo jako mnogo), i njih su provodile njemačke elitne Einsatzgruppen, a druga je odluka bila da se istrijebe ostali Židovi u Evropi.Joseph Goebels, njemački ministar propagande u to vrijeme, inače poznat kao izvrstan govornik, koji je kasnije dao otrovati vlastito 6 djece, je jednom prilikom izjavio:"Führer je riješio da Židove skloni sa scene.Upozorio ih je da se neće lijepo provesti ako pokušaju ponovo nešto protiv Njemačke i njemačkog naroda, kao što su to uradili u I.Svjetskom ratu.Ali, oni su neposlušan, tvrdoglav narod, ne shvataju što im se sprema.Sami su krivi za sve što im se dogodilo, trenutno događa, i što će im se dogoditi.Sad je evo došao još jedan rat svjetskih razmjera.I sad je istrebljenje Židova neminovno i izuzetno potrebno.Ako se sada njih ne riješimo, nećemo nikada.Ako Nijemci moraju ginuti da bi istrijebili ovu gamad, onda će tako i biti.Moramo se žrtvovati. Ali, nek Židovsko smeće zna, da će odgovarat za svakog Nijemca koji pogine za čast našeg Carstva, i za svakog Nijemca, njih će stradat 1000.Stanite uz bok Führera, koji nas vodi da konačno očistimo svoje Cartsvo, svoju Svetu Njemačku od ovogo korova". |
Neki poznati historičari tvrde da su zapravo postojale dvije odluke istrebljenja Židova u Evropi.Prva je bila o istrebljenju Židova u Rusiji(gdje ih je bilo jako mnogo), i njih su provodile njemačke elitne Einsatzgruppen, a druga je odluka bila da se istrijebe ostali Židovi u Evropi.Joseph Goebels, njemački ministar propagande u to vrijeme, inače poznat kao izvrstan govornik, koji je kasnije dao otrovati vlastito 6 djece, je jednom prilikom izjavio:"Führer je riješio da Židove skloni sa scene.Upozorio ih je da se neće lijepo provesti ako pokušaju ponovo nešto protiv Njemačke i njemačkog naroda, kao što su to uradili u I.Svjetskom ratu.Ali, oni su neposlušan, tvrdoglav narod, ne shvataju što im se sprema.Sami su krivi za sve što im se dogodilo, trenutno događa, i što će im se dogoditi.Sad je evo došao još jedan rat svjetskih razmjera.I sad je istrebljenje Židova neminovno i izuzetno potrebno.Ako se sada njih ne riješimo, nećemo nikada.Ako Nijemci moraju ginuti da bi istrijebili ovu gamad, onda će tako i biti.Moramo se žrtvovati. Ali, nek Židovsko smeće zna, da će odgovarat za svakog Nijemca koji pogine za čast našeg Carstva, i za svakog Nijemca, njih će stradat 1000.Stanite uz bok Führera, koji nas vodi da konačno očistimo svoje Cartsvo, svoju Svetu Njemačku od ovogo korova". |
||
Kasnije je 6 miliona Židova ubijeno u plinskim komorama, radnim logorima, sabirnim centrima, logorima smrti, ili u individualnim smaknućima.U ljeto 1941. godine su otvoreni logori Belzec, Sobibor, Treblinka, Auschwitz.Poslije njih još mnogi, a najozloglašeniji su bili Buchenwald i Dachau. |
Kasnije je 6 miliona Židova ubijeno u plinskim komorama, radnim logorima, sabirnim centrima, logorima smrti, ili u individualnim smaknućima.U ljeto 1941. godine su otvoreni logori Belzec, Sobibor, Treblinka, [[Koncentracioni logor Auschwitz|Auschwitz]].Poslije njih još mnogi, a najozloglašeniji su bili Buchenwald i Dachau. |
||
[[Kategorija:Fašizam]] |
[[Kategorija:Fašizam]] |
Verzija na dan 6 novembar 2008 u 13:31
Konačno rješenje židovskog pitanja (die Endlösung der Judenfrage) je pojam koji se odnosi na plan njemačkih nacista da genocidno istrijebe i pobiju cijelu populaciju Židova u Evropi za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ovaj pojam je smišljen od strane Adolfa Eichmanna, jednog od vrhovnih nacističkih vođa koji je nadgledao i vodio genocid.Izvedba ovog plana se kasnije očtovala u najvećim pokoljima nad Židovima u II.Svjetskom ratu.Masovna ubistva Židova imali su za žrvtu milion Židova prije finalizacije Konačnog rješenja 1942.godine, i to je bio dokumenat koji planira potpuno istrebljenje židovske populacije u Evropi u logorima smrti ili putem smaknuća njemačkim SS-jedinica(SS-Einheiten).Ta odluka je pala na Wannsee Konferenciji u Berlinu, koja se desila u vili Wannsee, koja se nalazi u samom centru Berlina, 20.1.1942.godine. Bila je održana rasprava oko "Konačnog rješenja židovskog pitanja", a sav je materijal snimljen.Materijal su kasnije pronašli saveznički vojnici nakon rata, i to je bio jedan od glavnih dokaza na Nürnberškom procesu.U proljeće 1942.godine je počela masovna egzekucija i potpuno istrebljenje evropskih Židova, a već su stotine hiljada bile ubijene od strane odreda smrti-njemačkih elitnih jedinica.Još uvijek traje debata kad je tačno pala odluka da se izrišu Židovi u Evropi.
Neki poznati historičari tvrde da su zapravo postojale dvije odluke istrebljenja Židova u Evropi.Prva je bila o istrebljenju Židova u Rusiji(gdje ih je bilo jako mnogo), i njih su provodile njemačke elitne Einsatzgruppen, a druga je odluka bila da se istrijebe ostali Židovi u Evropi.Joseph Goebels, njemački ministar propagande u to vrijeme, inače poznat kao izvrstan govornik, koji je kasnije dao otrovati vlastito 6 djece, je jednom prilikom izjavio:"Führer je riješio da Židove skloni sa scene.Upozorio ih je da se neće lijepo provesti ako pokušaju ponovo nešto protiv Njemačke i njemačkog naroda, kao što su to uradili u I.Svjetskom ratu.Ali, oni su neposlušan, tvrdoglav narod, ne shvataju što im se sprema.Sami su krivi za sve što im se dogodilo, trenutno događa, i što će im se dogoditi.Sad je evo došao još jedan rat svjetskih razmjera.I sad je istrebljenje Židova neminovno i izuzetno potrebno.Ako se sada njih ne riješimo, nećemo nikada.Ako Nijemci moraju ginuti da bi istrijebili ovu gamad, onda će tako i biti.Moramo se žrtvovati. Ali, nek Židovsko smeće zna, da će odgovarat za svakog Nijemca koji pogine za čast našeg Carstva, i za svakog Nijemca, njih će stradat 1000.Stanite uz bok Führera, koji nas vodi da konačno očistimo svoje Cartsvo, svoju Svetu Njemačku od ovogo korova". Kasnije je 6 miliona Židova ubijeno u plinskim komorama, radnim logorima, sabirnim centrima, logorima smrti, ili u individualnim smaknućima.U ljeto 1941. godine su otvoreni logori Belzec, Sobibor, Treblinka, Auschwitz.Poslije njih još mnogi, a najozloglašeniji su bili Buchenwald i Dachau.