Premijer Italije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Premijer Italije
Flag of the Prime Minister of Italy.svg
Zastava predsjednika Vijeća ministara
Ovale Presidenza Consiglio.svg
Pečat Predsjedništva Vijeća ministara
Mario Draghi 2021 cropped.jpg
trenutno
Mario Draghi

od 13. februara 2021.
PrebivalištePalazzo Chigi
SjedišteRim
Imenuje gaPredsjednik Republike
MandatNema ograničenja roka
Mandat premijera završava kad Parlament povuče svoje povjerenje vladi ili u slučaju ostavke
Osnivanje17. mart 1861
Prvi nosilacCamillo Benso di Cavour
Plata99,480 € godišnje
Veb-sajtgoverno.it

Premijer Italije, zvanično Predsjednik Vijeća ministara Italije je šef vlade Italije. Kabinet premijera uspostavljen je članovima 92. do 96. Ustava Italije. Premijera imenuje predsjednik Republike nakon svakih općih izbora i mora imati povjerenje talijanskog parlamenta da ostane na funkciji.

Prije uspostavljanja italijanske Republike, položaj se zvao predsjednik Vijeća ministara Kraljevine Italije (Presidente del Consiglio dei ministri del Regno d'Italia). Od 1925. do 1943. za vrijeme fašističkog režima, položaj je transformiran u diktatorsko mjesto šefa vlade, premijera, državnog sekretara[1] (Capo del Governo, Primo Ministro, Segretario di Stato) kojeg je držao Benito Mussolini, Duce fašizma, koji je službeno vladao u ime italijanskog kralja. Kralj Victor Emmanuel III. smijenio je Mussolinija s funkcije 1943. godine i položaj je obnovljen tako što je maršal Pietro Badoglio postao premijer 1943. Alcide De Gasperi postao je prvi premijer italijanske Republike 1946. godine.

Premijer je predsjednik Vijeća ministara koje je nosilac izvršne vlasti, a položaj je sličan položaju u većini drugih parlamentarnih sistema. Formalni italijanski poredak navodi da je ured, svečano, četvrti po veličini italijanski državni ured.

Trenutni premijer je Mario Draghi, obnašavši dužnost premijera od 13. februara 2021.[2]

Funkcije[uredi | uredi izvor]

Kao predsjednik Vijeća ministara, moderni premijer vodi kabinet (Vijeće ministara). Uz to, premijer često vodi veliku političku stranku i Ustavom se traži da ima povjerenje većine članova parlamenta sa pravom glasa.

Pored ovlašćenja koja su svojstvena članstvu u kabinetu, premijer ima i posebna ovlašćenja, naročito u mogućnosti da nominira listu ministara kabineta koje će imenovati predsjednik Republike i supotpisivanje svih zakonodavnih instrumenata koji imaju snagu zakona koje potpisuje predsjednik Republike.

Član 95. italijanskog ustava predviđa da premijer "usmjerava i koordinira aktivnosti ministara". Ova moć korištena je u prilično različitoj mjeri u historiji italijanske države, jer je pod snažnim utjecajem političke snage pojedinih ministara, a time i stranaka koje predstavljaju.

Premijerova aktivnost često se sastojala od posredovanja između različitih stranaka u većinskoj koaliciji, umjesto usmjeravanja aktivnosti Vijeća ministara. Nadzorna moć premijera nadalje je ograničena nedostatkom bilo kakvih formalnih ovlasti za otpuštanje ministara, iako rekonstrukcija vlade (rimpasto) ili ponekad čak i pojedinačno izglasavanje nepovjerenja parlamenta može u praksi pružiti zamjensku mjeru.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Attribuzioni e prerogative del capo del governo, primo ministro segretario di Stato (L.24 dicembre 1925, n. 2263 - N. 2531, in Gazz.uff., 29 dicembre, n. 301)". ospitiweb.indire.it. Arhivirano s originala, 15. 6. 2013.
  2. ^ "Italija dobila novu vladu, Mario Draghi predvodi zemlju ka ekonomskom oporavku". Klix.ba. Pristupljeno 13. 2. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]