Radiometrija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Radiometrija obuhvata skup tehnika za mjerenje elektromagnetnog zračenja, uključujući i vidljivi dio spektra. Radiometrijske tehnike i optika obilježavaju snagu i prostor distribucije zračenja, za razliku od fotometrijskih tehnika, koje karakterizira međudejstvo svjetlosti sa ljudskim okom.[1][2]

Radiometrija se razlikuje od kvantnih tehnika kao što je brojanje fotona. Upotreba radiometara za određivanje temperature objekata i plinova mjerenjem tokova zračenja naziva se pirometrija. Ručni pirometarski uređaji su često reklamirani kao infracrveni termometri.

Radiometrija je važna u astronomiji, a posebno radioastronomiji i ima značajnu ulogu u daljinskom otkrivanju na Zemlji. Tehnike mjerenja u kategoriji radiometrije u optici nazivaju se fotometrija u nekim astronomskim aplikacijama, što je suprotno korištenjenju naziva u samoj optici.

Spektroradiometrija je mjerenje apsolutnih radiometrijskih količina uskih snopova talasnih dužina[3]

Radiometrijske količine[uredi | uredi izvor]

Radiometrijske veličine i mjerne jedinice SI sistema
Veličina Mjerna jedinica Napomena
naziv znak naziv znak
Tok zračenja Φ vat W (J/s) naziva se i radijacijski fluks
Jačina zračenja I vat po steradijanu W/sr naziva se i radijacijski intenzitet
Radijacija E vat po kvadratnom metru W/m2 naziva se i iradijancija
Radijacija H džul po kvadratnom metru J/m2 naziva se i ekspozicija

Integralne i spektarske radiometrijske količine[uredi | uredi izvor]

Integralnim količinama (kao radijanski tok) opisuje se ukupan učinak zračenja svih talasnih dužina ili frekvencija, datih spektarskih količina (kao što je spektarska snaga) koje opisuju učinak zračenja jedne talasne dužine λ ili frekvencija ν. Za svaku sastavnu količinu postoje odgovarajuće spektarske količine, protok (fluks) zračenja Φe odgovara snazi spektra od Φe,λ i Φe,ν. Za dobijanje spektarskih sastavnih količina potrebna je granica tranzicije. To dolazi od ideje da vjerovatnoća, postojanost i talasne dužine fotona iznosi nula. Taj odnos između njih, pomoću fluksa zračenja pokazuje primjer:

Integralni protok, čija jedinica je W:

Spektarni fluks, preko talasne dužine, čija jedinica je W/m:

gdje

  • = radijantni protok radijacije u malom intervalu talasne dužine [λ, λ + dλ].

Područje pod podlogom sa talasnom dužinom horizontalne osi jednaka je ukupnom protoku zračenja. Spektarski protok preko frekvencije, čija jedinica je W/Hz:

gdje

  • = radijantni protok radijacije u malom intervalu frekvencije [ν, ν + dν].

Područje ispod dna frekvencije horizontalne ose jednako je ukupnom radijantnom protoku.

Spektarski protok pomnožen sa talasnom dužinom ili frekvencijom, čije mjera je W, tj. isti kao integralni kvantitet:

Područje ispod osnove logaritamske talasne dužine ili frekvencije horizontalne ose jednako je ukupnom radijantnom protoku.

Spektarska količina, preko talasne dužine λ i frekvencije ν vezane su za odnos prema jednadžbi za brzinu svjetlosti c:

Integralna količina može se dobiti preko spektarskog međudejstva količine:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ King R. C., Stansfield W. D., Pamela K. Mulligan P. K. (2007). A Dictionary of Genetics (7 ed.). Oxford: Oxford University Press. ISBN 13:978-0195307610 Provjerite vrijednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć).CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link).
  2. ^ Hadžiselimović R. (1986). Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6.
  3. ^ Leslie D. Stroebel; Richard D. Zakia (1993). Focal Encyclopedia of Photography (3rd izd.). Focal Press. str. 115. ISBN 0-240-51417-3. Nepoznati parametar |last-author-amp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]