Referendum o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Rezultati. Legenda:
  Ostati članica EU
  Napustiti EU

Referendum o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji, poznatiji kao EU referendum, održava se 23. juna 2016.[1][2] Članstvo Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji otvoreno je pitanje još od pridruživanja Evropskoj ekonomskoj zajednici 1973.

U skladu s prijedlogom Konzervativne partije, legalni osnov uspostavljen je u Parlamentu kroz Zakon o Referendumu o Evropskoj uniji 2015. Ovo je drugi referendum o članstvu u Evropskoj uniji; prvi je održan 1973. i za rezultat je imao 67% glasača koji su za članstvo u EU.[3]

Referendumsko pitanje glasi:

Da li bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo ostati članica EU ili napustiti EU?

Argumenti[uredi | uredi izvor]

Zagovornici povlačenja iz EU nazivaju se "Brexit" (Br = Britanija, exit = izlaz)[4][a] – zastupaju tvrdnju da je EU u demokratskom deficitu i da članstvo u Uniji lišava države suvereniteta, dok oni koji su za ostanak kao argument navode da postoji mnogo sličnih organizacija i da korist od Evropske unije nadilazi nedostatke, poput gubitka suvereniteta.

Zagovornici izlaska također kao argument navode bolju kontrolu imigracije, te time smanjenje pritiska na društvo i industriju, i uštedu novca, dok oni koji žele ostati smatraju da bi to smanjilo utjecaj Ujedinjenog Kraljevstva u svijetu, te da bi došlo do pada u trgovini s EU i smanjenja broja radnih mjesta i investicija.[6]

Historija Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji[uredi | uredi izvor]

Evropska ekonomska zajednica formirana je 1957.[7] Prvi pokušaj da se Ujedinjeno Kraljevstvo pridruži dešava se 1961, ali je Francuska uložila veto.[7] Sljedeća prijava bila je uspješna 1973, a dvije godine kasnije održan je referendum, koji je sa 67% glasova ostavio UK u EU.[7][8]

Premijer Ujedinjenog Kraljevstva, David Cameron, obećao je pregovore s EU i kasniji referendum.

Nakon izbora za Evropski parlament 2014. Partija za nezavisnost UK imala je većinu glasova ostavivši konzervativce na 3. mjestu.[9]

U januaru 2013. britanski premijer David Cameron obećao je pregovore i referendum u slučaju pobjede Konzervativne partije.[10]

Zakon o referendumu usvojen je u drugom čitanju 5. jula 2013. s 304 glasa "za".[11]

Tekst referenduma[uredi | uredi izvor]

Referendumski listić

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Izgleda da su nazivi Brexit i Brixit prvi put skovani u junu 2012; Brixit je prvi put upotrijebio kolumnist The Economista, dok je Brexit prvi put upotrijebila britanska nacionalistička grupa. Nazivi vjerovatno potječu od riječi Grexit, skraćenice za povlačenje Grčke iz eurozone. Naziv Brexit prvi je put postao široko korištena pomodna riječ 2013.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "European Union Referendum Act 2015". legislation.gov.uk. Pristupljeno 14. 5. 2016. 
  2. ^ Rowena Mason; Nicholas Watt; Ian Traynor; Jennifer Rankin (20. 2. 2016). "EU referendum to take place on 23 June, David Cameron confirms". The Guardian. Pristupljeno 2. 2. 2016. 
  3. ^ Adrian Williamson. "The Case for Brexit: Lessons from the 1960s and 1970s". History and Policy (2015). 
  4. ^ Fraser, Douglas (10. 8. 2012). "The Great British Brexit". BBC. Pristupljeno 24. 11. 2012. 
  5. ^ "BuzzWord: Brexit also Brixit". Macmillan Dictionary. 12. 2. 2013. 
  6. ^ "MPs will vote for UK to remain in the EU". 23. 2. 2016. Pristupljeno 11. 3. 2016. 
  7. ^ a b c Sam Wilson (1. 4. 2014). "Britain and the EU: A long and rocky relationship". BBC. Pristupljeno 2. 6. 2016. 
  8. ^ "Treaty of Maastricht on European Union". EUR-Lex. Pristupljeno 2. 6. 2016. 
  9. ^ Parker, George; Stacey, Kiran (26. 5. 2014). "Ukip and Front National lead populist earthquake". Financial Times. Pristupljeno 22. 6. 2016. 
  10. ^ "European Union (Referendum) Bill (HC Bill 11)". Britanski parlament. Pristupljeno 3. 1. 2014. 
  11. ^ Rigby, Elizabeth; Pickard, Jim (31. 1. 2014). "EU referendum bill blocked in Lords". Financial Times. Pristupljeno 5. 7. 2014.