Boris Johnson
| Boris Johnson | |
|---|---|
.jpg) | |
| Premijer Ujedinjenog Kraljevstva | |
| Vrijeme na vlasti 24. juli 2019 – | |
| Prethodnik | Theresa May |
| Gradonačelnik Londona | |
| Vrijeme na vlasti 4. maj 2008 – 9. maj 2016. | |
| Prethodnik | Ken Livingstone |
| Nasljednik | Sadiq Khan |
| Rođenje | 10. juni 1964 Manhattan, New York City, New York, SAD |
| Puno ime | Alexander Boris de Pfeffel Johnso |
| Politička stranka | Konzervativna stranka |
| Supruga | Carrie Symonds |
| Potpis |  |
Alexander Boris de Pfeffel Johnson britanski je političar koji trenutno obavlja dužnost premijera Ujedinjenog Kraljevstva.[1] Ujedno je i čelnik Konzervativne stranke. Prije toga je dvije godina bio ministar vanjskih poslova u vladi Therese May.
Član je britanskog Parlamenta za Uxbridge and South Ruislip od 2015. godine, a od 2001. do 2008. godine bio je član parlamenta za Henley. Od 2008. do 2016. godine bio je na poziciji gradonačelnika Londona.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Johnson se školovao na Eton Collegu, a klasiku je studirao na Balliol Colleu, Oxford. Za predsjednika Oxfordske unije izabran je 1986. 1989. godine postao je dopisnik u Briselu, a kasnije i politički kolumnist za The Daily Telegraph, gdje su njegovi članci vršili snažan euroskeptični utjecaj na britansku desnicu. Bio je urednik časopisa The Spectator od 1999. do 2005. Nakon izbora u parlament 2001. godine, Johnson je bio ministar u sjeni pod vodstvom konzervativnih lidera Michaela Howarda i Davida Camerona. 2008. godine izabran je za gradonačelnika Londona i dao je ostavku iz Donjeg doma; ponovno je izabran za gradonačelnika 2012. godine. Za vrijeme gradonačelništva, Johnson je nadzirao Ljetne olimpijske igre 2012., uveo autobuse New Routemaster, shemu najma bicikla i žičaru na Temzi i zabranio konzumaciju alkohola u većem dijelu londonskog javnog prijevoza.
.jpg)
Na izborima 2015. godine, Johnson je izabran za zastupnika za Uxbridge and South Ruislip; odstupio je s mjesta gradonačelnika sljedeće godine, tokom koje je postao istaknuta ličnost u uspješnoj kampanji za odlazak sa glasa za Brexit na referendumu o članstvu u EU 2016. godine. Nakon referenduma imenovala ga je Theresa May za ministra vanjskih poslova; podnio je ostavku dvije godine kasnije u znak protesta zbog Mayinog pristupa Brexitu i Sporazuma Chequers. Nakon što je May podnijela ostavku 2019. godine, izabran je za konzervativnog vođu i imenovan premijerom. Njegov prorogacijski parlament u septembru 2019. godine Vrhovni sud proglasio je nezakonitim. Na izborima 2019. Johnson je vodio Konzervativnu stranku do najveće parlamentarne pobjede od 1987. godine, osvojivši 43,6% glasova - najveći udio bilo koje stranke od 1979. Ujedinjeno Kraljevstvo se povuklo iz Evropske unije pod uvjetima revidiranog sporazuma o povlačenju Brexita, ušavši u prijelazno razdoblje i pregovore koji vode ka Sporazumu o trgovini i saradnji između EU i Ujedinjenog Kraljevstva. Johnson vodi kontinuirani odgovor Ujedinjenog Kraljevstva na pandemiju COVID-a 19.[3]
Johnson se smatra kontroverznom figurom u britanskoj politici.[4][5] Njegove pristalice su ga pohvalile kao optimističnog, šaljivog i zabavnog, sa apelom koji se proteže dalje od tradicionalnih konzervativnih glasača.[6] Suprotno tome, njegovi kritičari optužili su ga za elitizam, druženje i predrasude.[7] Njegove postupke koji pristalice smatraju pragmatičnim, protivnici obično smatraju oportunističkim.[8]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Boris Johnson zvanično preuzeo dužnost: Nećkanje prestaje sa mnom". Klix.ba. Pristupljeno 24. 7. 2019.
- ^ "Johnson wins London mayoral race" (jezik: engleski). BBC News. 3. 5. 2008. Pristupljeno 3. 5. 2008.
- ^ "PM to update UK on 'steps to defeat' coronavirus". BBC News. 30. 4. 2020. Pristupljeno 6. 10. 2020.
- ^ Davies, Guy (23. 7. 2019). "Meet Boris Johnson: The UK's controversial new prime minister". ABC News (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 5. 2021.
- ^ Blitz, James (23. 7. 2019). "Why is Boris Johnson such a divisive figure?". Financial Times. Arhivirano s originala, 24. 7. 2019. Pristupljeno 5. 5. 2021.
- ^ Kirkup, James (7. 1. 2015). "Boris Johnson goes looking for Conservative friends in the north". The Telegraph. London. Pristupljeno 5. 5. 2021.
- ^ Conn, David; Pegg, David; Evans, Rob; Garside, Juliette; Lawrence, Felicity (15. 11. 2020). "'Chumocracy': how Covid revealed the new shape of the Tory establishment". The Observer. Pristupljeno 15. 11. 2020.
- ^ Staunton, Denis (23. 6. 2019). "Boris Johnson: The UK's deeply polarising next prime minister". The Irish Times (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 5. 2021.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Wikicitati imaju citate vezane za: Boris Johnson |
Boris Johnson na Wikimedia Commonsu
.svg)
