Rezonanca (fizika)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zavisnost amplitude osciliranja od frekvencije pobude i prigušenja

Rezonanca je u fizici pojava koja nastaje kod sistema koji prisilno oscilira kad pri određenoj frekvenciji pobude postiže maksimalnu amplitudu osciliranja. Izraženost rezonance zavisi od prigušenja, tj. omjera energije gubitaka i ukupne energije u sistemu.

Pojave rezonance uočavaju se u mnogim područjima fizike: mehanici, akustici, elektrotehnici, atomskoj i nuklearnoj fizici.

Na primjer, u mehanici se rezonanca uočava kod vibriranja tijela oko njegove vlastite frekvencije vibracija. Mala i ponavljana pokretna sila proizvodi vibracije većih amplituda. Kretanje klatna primjer je pravilnog izmjenjivanja kretanja nazvanog oscilacija. Bilo da se klatno klati brzo ili sporo, prema i od, svaka puna oscilacija treba isto vrijeme. Frekvencija klaćenja zavisi samo od dužine užeta ili žice koja nosi masu koja se klati na klatnu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Rezonanca (fizika) koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.