Sejfudin Kemura

Dodaj veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Šejh Sejfudin Fehmi efendija Kemura (Sarajevo, 1. februara 1864 - Sarajevo 17. septembra 1917) bio je bosanskohercegovački historičar, književnik i pjesnik.

Šejh Sejfudin Fehmi efendija Kemura
Rođenje1. februara 1864.
Sarajevo
Smrt17. septembra 1917.
Sarajevo
ZanimanjeHistoričar, književnik, pjesnik
Značajna djela
Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Sarajevu u Gazi Mehmed-begovoj mahali na Bistriku. Sin je Alijage Kemure, koji se bavio saračkim zanatom. Njegova porodica je porijeklom iz sela Kjumurkjoja u Brusanskom vilajetu koja je došla u Bosnu sa sultanom Mehmedom II kao komordžije. Prvo je učio sarački zanat, kojim se bavio i njegov otac, a kasnije je pohođao mekteb. Poslije toga bavio se pekarskim zanatom. Još od mladosti se interesira za historiju Bosne i Bošnjaka i rano počinje pisati, prvo na turskom, a potom na bosanskom jeziku. Bio je član nakšibendijskog derviškog reda. Prvo je bio šejh Jedilerske tekije, a od 1905. do 1914. godine je bio bibliotekar u biblioteci Osman Šehdi ef. Kjutubhana u Carevoj džamiji. Biblioteka je bila u nesređenom stanju, ali ju je Kemura sredio i učinio svakome pristupačnom. Godine 1914. i 1915. bio je vjeroučitelj u Srednjoj tehničkoj školi i Velikoj realki Franje Josipa I u Sarajevu. Naredne godine je premješten u sarajevsku ruždiju II dječačku narodnu osnovnu školu gdje je predavao orijentalne predmete do svoje smrti. Umro je 14. septembra 1917. godine.[1]

Tokom rada u biblioteci objavio je veći dio sidžila (sudskih protokola) napisanih na turskom jeziku. Bavio se istraživanjem sarajevskih džamija iz vremena Osmanlija i plodom tog rada izašlo je djelo "Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe” u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. U ovom radu je objavio crteže mnogih džamija. Pisao je i o drugim vjersko-prosvjetnih i humanitarnih ustanovama u Sarajevu: tekije, medrese, mektebi, musafirhane, česme, mostovi, turbeta i znamenitiji mezari. Preveo je dio Sejahtname (putopisa) Evlije Čelebije koji se odnosi na Bosnu. Sakupio je i objavio pjesme (ilahije i kaside) 11 bošnjačkih pjesnika (Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII XVIII und XIX Jahrhundert, 1912). Pisao je i o životu i radu sarajevskih muftija od 1519. do 1916. godine. Prevodio je i objavio razne turske dokumente o pravoslavnoj crkvi i o bosanskim katolicima za vrijeme Osmanlija. Svoje radove je objavljivao u Glasniku Zemaljskog muzeja. Sarajevski list broj 227 od 15. septembra 1917. godine u rubrici ”Sarajevske vijesti” objavio je: “Noćas je umro ovdašnji vjeroučitelj i književnik Sejfudin ef. Kemura, te mu je prije podne bila dženaza. Rahmetlija je, koji je već poboljevao dvije godine, preveo mnoge povijesne radnje iz turskog jezika, koje su izašle u Glasniku Zemaljskog muzeja. “ Ukopan je na Hambinoj carini pored svoje majke. Nad njegovim mezarom sačuvan je samo uzglavni nišan, izrađen od kamena miljevine, sa čatal turbanom ispod kojeg su ukrasi. Natpis je pisan nesh pismom: “Pomoć je od Vječnog (Boga). Umrli šejh Sejfudin Fehim-efendija Kemura, sin Alijagin, poznati historiograf, autor mnogobrojnih djela i slatkorječivi pjesnik, umro u petak 28. zilkade 1335. godine” (17. septembar 1917.) Šejh Sejfudinu Kemuri je Muhamed Enveri Kadić spjevao jedan kronogram, koji je zabilježio u svom Zborniku. “On (Bog) je vječan. Sejfudin Fehmi-efendija, poznat kao Šejh Kemura. U ovoj godini je završio svoj život. Pjevao je pjesme i kronograme u ebdžedu, pa je i time sebi sačuvao trajnu uspomenu. Kronogram smrti izreče mu Enverija bez Tamije ovako: Neka Sejfudinova duša dospije u raj! Godina 1335.” (1917.)[1]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Iz Sejahatname Evlije Čelebije (Nastaviće se), str. 183-201., Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo, XX, 1908., 2, str. 129-266 + (16)
  • Iz Sejahatname Evlije Čelebije (Svršetak), str. 289-341., Glasnik Zemaljskog muzeja, XX, 1908., 3, str, 267-417.
  • Javne muslimanske građevine u Sarajevu, str. 475-512., Glasnik Zemaljskog muzeja, XX, 1908., 4, str. 419-567
  • Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, I. - VIII., str. 533-554., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXI, 1909., 4, str. 479-615.
  • Turski dokumenti za povijest bosanskih katolika iz sidžila kutubhane Careve džamije u Sarajevu, str. 559-575., Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XXI, 1909., 4, str. 479-615.
  • Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, IX-XXVII (Nastavak). str. 41-134., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXII, 1910, 1, str. 1-208.
  • Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, XXVIII-XLI. str.209-305., Glasnik Zemaljskog muzeja. XXII, 1910, 2- 3, str. 209-536 + (16).
  • Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, (Nastavak). XLII-I. str., 589-643., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXII, 1910, 4, str. 537-694.
  • Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, (Nastavak). LI-LIII. str. 175-208., Glasniku Zemaljskog muzeja, XXIII, 1911., 1-2, str. 1-252 + tbl. 1-
  • Stara hrišćanska crkva u Sarajevu, str. 297-302. (ćir.), Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIII, 1911., 3, str. 253-485
  • Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, (Nastavak). LIV-LVII. str. 391-435., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIII, 1911., 3. str. 253-435.
  • Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, (Nastavak) . LVIII-LXI. str. 535-547., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIII, 1911., 4, str. 437-551.
  • Moj životopis, Glasnik Zemaljskog muzeja, 1911., godina.
  • Prilozi za historiju pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini u XVIII i XIX stoljeću, str. 413-441. (ćir.), Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIV, 1912., 3, str. 295-441. (koautor sa Vladimirom Ćorovićem)
  • Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII. XVIII und XIX. Jahrhundert, 1912., Sarajevo, Izdao je: Bosansko-hercegovački zavod za proučavanje Balkana u Sarajevu.
  • Prvi srpski ustanak pod Karađorđem od godine 1804. do 1862., Sarajevo, 1916. godine.
  • U dvorištu Careve džamije merhum Osman Šuhdi ef. Kjutubhana, Sarajevo, 1914. godine, 1-16.
  • Sarajevske muftije od 1519. do 1916., Sarajevo, 1916. godine, 1-31.
  • Bilješke iz prošlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja po turskim dokumentima, Sarajevo, 1916. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Sarić, S. (2003), Sheikh Sejfudin Fehmi ef. Kemura, Anali Gazi Husrev-Begove Biblioteke, 12(20-21), 135-142.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sejfudin_Kemura&oldid=3459024"