Seldžuci

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Seldžučki sultanat na svom vrhuncu 1092.

Seldžuci (na turskom, Selçuklu, mn. Selçuklular; na arapskom arapski: سلجوق Saljūq, ili arapski: السلاجقة al-Salājiqa; farsi, سلجوقيان Saljūqiyān) bili su glavni ogranak Ouza i loza koja je vladala dijelovima srednje Azije i Bliskog istoka od 11. do 14. stoljeća, kao moćni Seldžučki Sultanat. Seldžuci su migrirali iz sjevernih iranskih pokrajina u Iran, nekadašnje Perzijsko Carstvo.

Seldžuci se smatraju precima zapadnih Turkijaca, današnjih stanovnika Turske, Azerbejdžana i Turkmenistana. Odigrali su veoma važnu ulogu tokom srednjeg vijeka: spriječili su mongolske osvajače da zauzmu Evropu s istoka, odbranili su islamski svijet od križara sa zapada, osvajajući pritom veliki dio Bizantijskog Carstva.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]