Soul Bossa Nova
"Soul Bossa Nova" | ||||
---|---|---|---|---|
Singl Quincyja Jonesa | ||||
s albuma Big Band Bossa Nova | ||||
Objavljen | 1962. | |||
Snimljen | 7. 9. 1962. | |||
Žanr | ||||
Trajanje | 2:50 | |||
Izdavač | Mercury Records | |||
Kompozitor(i) | Quincy Jones | |||
Producent(i) | Quincy Jones | |||
Hronologija singlova Quincyja Jonesa | ||||
|
"Soul Bossa Nova" jest instrumental koji je komponovao i prvi izveo muzičar i producent Quincy Jones. Uvršten je na album Big Band Bossa Nova iz 1962. u izdanju Mercury Recordsa.[2]
Ova instrumentalna kompozicija nastala je kao nusproizvod popularnosti brazilske bossa nove, koja je uslijedila nakon uspjeha Antônija Carlosa Jobima s kompozicijom "Desafinado" iz 1959, koja je prethodila poznatom snimku iste kompozicije Stana Getza i Joãa Gilberta iz 1962, a koja je te godine bila uspješna na top-listama popularnosti na Zapadu.[3]
Jones je rekao da mu je trebalo 20 minuta da napiše ovu kompoziciju,[4] u kojoj istaknutu ulogu ima cuíca (odgovorna za prepoznatljivo "smijanje" u prvim taktovima). Roland Kirk bio je solist na flauti, Lalo Schifrin bio je pijanist, Chris White basist, Rudy Collins bubnjar, a Jerome Richardson alt-flautist.[5] Bilješke u omotu albuma ne navode imena puhača. Jones u ovoj kompoziciji koristi ritmove bossa nove u svojim aranžmanima za big band.[3]
Upotreba u medijima
[uredi | uredi izvor]- Kompozicija je korištena u filmovima Čovjek iz zalagaonice Sidneyja Lumeta i Uzmi novce i bježi Woodyja Allena.
- Također je korištena u dugogodišnjoj kanadskoj televizijskoj igri Definition.[6]
- Kanadska hip-hop grupa Dream Warriors znatno je semplirala "Soul Bossa Novu" u svojoj popularnoj pjesmi "My Definition of a Boombastic Jazz Style" s debitantskog albuma And Now the Legacy Begins iz 1991.[7]
- Kanadski komičar Mike Myers upotrijebio je ovaj instrumental kao glavnu muzičku temu za filmski serijal Austin Powers, koji je parodija na filmove o Jamesu Bondu. Predložio mu ga je Chris Douridas, DJ na radiju KCRW, koji je angažovan kao muzički konsultant za serijal.[8]
- Kompozicija je korištena i kao tema za Svjetsko prvenstvo u nogometu 1998. u Francuskoj.[9]
- Američki reper Ludacris semplirao je ovaj instrumental u svom singlu "Number One Spot", čija je tema Austin Powers.[7]
- Godine 2014. Jones je bio izvršni producent albuma Little Secret kanadske džez-pjevačice Nikki Yanofsky, koji je sadržavao pjesmu "Something New", koja je interpolirala melodijske reference na "Soul Bossa Novu".[10]
- Verzija kompozicije korištena je u naslovnoj špici njemačke humorističke emisije Was guckst du?!
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c Tower, Chris (1. 1. 1998). "Quincy Jones". u Knopper, Steve (ured.). MusicHound Lounge: The Essential Album Guide (jezik: engleski). Detroit: Visible Ink Press. str. 254–256.
- ^ Henry, Clarence Bernard (21. 8. 2008). Let's Make Some Noise: Axé and the African Roots of Brazilian Popular Music (jezik: engleski). University Press of Mississippi. str. 167. ISBN 9781604730821. Pristupljeno 17. 4. 2012.
- ^ a b "Big Nad Bossa Nova - Quincy Jones". allmusic.com. Pristupljeno 16. 2. 2024.
- ^ Jones, Quincy (1. 10. 2001). Q: The Autobiography of Quincy Jones (jezik: engleski). Random House Digital, Inc. str. 263. ISBN 9780385488969. Pristupljeno 17. 4. 2012.
- ^ "Mercury Records Discography: 1962". jazzdisco.org (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 11. 2018.
- ^ "CTV Produced Shows Over the Years". CTV.ca (jezik: engleski). BellMedia. Arhivirano s originala, 14. 1. 2011.
- ^ a b Michael, Eric Dyson (18. 2. 2009). Born to Use Mics (jezik: engleski). Basic Civitas Books. str. 91. ISBN 9780786727650. Pristupljeno 17. 4. 2012.
- ^ Music Supervisor Chris Douridas: Creating the Soundtrack for the Scene | 2022 Music Industry Summit (jezik: engleski), pristupljeno 14. 2. 2023
- ^ "Stražnja strana omota CD-izdanja Big Band Bossa Nove iz 1998" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 25. 2. 2021.
- ^ Nick Krewen (12. 5. 2014). "'This lady is really special,' the legendary producer says of his 20-year-old Canadian protégé". The Toronto Star (jezik: engleski). ISSN 0319-0781. Pristupljeno 17. 2. 2016.