Tržan-grad

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Tržan-grad
Modruš, Hrvatska
Današnje ruševine Tržan-grada u Modrušu
Današnje ruševine Tržan-grada u Modrušu
Vrsta građevine Utvrda
Tip Brdska tvrđava (burg)
Građevni materijal Tesani kamen
Položaj Modruš,
Karlovačka županija
Osnivanje 9. vijek
Vlasnici
  • Slobodni kraljevski grad (do 1193)
  • Knezovi Krčki/Frankopani (1193–1553)
  • Komanda Vojne krajine (1553–19. vijek)
Stanje sačuvanosti Ruševina

Tržan-grad je fortifikovana građevina koja se nalazi na visokom brdu iznad naselja Modruš u Hrvatskoj. Nalazeći se na istočnim padinama Velike Kapele, nekad (od 11. vijeka) bio je upravno sjedište Modruške županije, a danas je ruševina u južnom dijelu Karlovačke županije. Uspon i vrhunac dostigao je u 14. i 15. vijeku, kada su u njemu živjeli članovi moćne hrvatske kneževske porodice Frankopan, i kada je bio centar rimokatoličke biskupije.

Strateški položaj[uredi | uredi izvor]

Na važnom saobraćajnom pravcu između Jadranskog mora i Panonske nizije, kojim je još u antičkom periodu prolazio starorimski put povezujući gradove Seniu (današnji Senj) i Sisciu (današnji Sisak), a kasnije je (u 18. vijeku) na istoj trasi izgrađena Jozefinska cesta, modruška je utvrda najvjerovatnije postojala na tom mjestu već za vrijeme rata između knezova Borne (Primorska Hrvatska) i Ljudevita Posavskog (Panonska Hrvatska) početkom 9. vijeka, kako to navodi historičar Vjekoslav Klaić.

Na vrhu čunjastog brda, na nadmorskoj visini od 670 metara (i 90 metara iznad svog podnožja), sa kojeg se pruža pogled daleko na sjever i sjeveroistok, izgrađen je čvrsti kameni kastrum, a u njegovu podnožju srednjovjekovno naselje sa nekoliko hiljada stanovnika. Gotovo idealan i dominantan strateški položaj učinio je da Tržan-grad nikada niko nije osvojio, mada su mu Osmanlije od pada Bosanskog Kraljevstva 1463. kontinuirano prijetili, a 1493, neposredno prije Krbavske bitke, opljačkali i spalili grad Modruš ispod kastruma, čije zidine nisu bile dovoljno čvrste da ih zaustave.

Građevinsko remek-djelo[uredi | uredi izvor]

Građeni od tesana kamena na način "riblje kosti", bedemi i kule Tržan-grada predstavljaju vanredni građevni objekat za tadašnji period, svjedočeći o veoma kvalitetnom zidarskom radu. Postoje naznake da su u izgradnji učestvovali i inostrani građevinski majstori, najvjerovatnije s područja Mletačke Republike.

Tvrđava se sastojala od centralnog dijela sa branič-kulom i palačom za boravak kneževske familije i pratećeg dvorskog personala, sjevernog dijela sa privrednim objektima, spremištima, radionicama, cisternom i kvadratnom kulom, te južnog dijela koji je većinom služio za trgovačke potrebe, te je imao rampu za naplatu dadžbina i prostorije za smještaj trgovaca i putnika. Na bedeme tvrđave nadovezivale su se oko 1200 metara duge odbrambene zidine koje su okruživale grad Modruš u podnožju brda.

Centar frankopanske moći[uredi | uredi izvor]

Hrvatska vlasteoska porodica knezova Krčkih (kasnijih Frankopana) bila je gospodar građevine, kao i cijelog modruškog posjeda, preko 350 godina. Bartol II Krčki dobio ga je 1193. od hrvatsko-ugarskog kralja Bele II (III) kao leno ili feud u nasljedstvo za svoje zasluge u ratovima koje je kralj vodio. Bartolovi nasljednici, među kojima Stjepan II Krčki, njegov mlađi brat Ivan V Krčki, hrvatski ban, te Ivanov sin jedinac Nikola IV Frankopan, također hrvatski ban, imali su od tada sjedište u modruškoj tvrđavi i držali svoj posjed koji im je postao glavno uporište u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Za svoje potrebe proširili su stari kastrum, koji je u početku, kao i naselje u podnožju, nosio ime Modruš, a tek kasnije, kada dolazi do jačeg razvoja trgovine i tranzita, on se (oko 1437) počinje nazivati Tržan ili Tržan-grad.

Prilikom podjele frankopanskih imanja između osam sinova Nikole IV Frankopana godine 1449, koja se dogodila upravo ovdje, Tržan-grad i cijeli modruški posjed pripao je Stjepanu III. U diobenom dokumentu pisalo je da "Stjepan dobiva trgovište Modruš s kastrumom Tržan". To je bio period kontinuiranog uspona, "zlatno doba Modruša", koje svoj vrhunac dosiže 1460. kada on postaje sjedište biskupa.

Stjepanov sin jedinac Bernardin Frankopan nastavlja nakon smrti oca 1481. uspješno upravljanje naslijeđenim posjedima, ali osmanlijski prodori i uništavanja hrvatske zemlje dovode do postepenog tamnjenja sjaja grada i utvrde. Mada je Tržan-grad odolio osmanlijskim napadima 1493, a tada opljačkani i spaljeni Modruš velikim naporima Bernardina Frankopana kasnije uglavnom obnovljen, zbog stalne prijetnje sa istoka stanovništvo je počelo polahko napuštati tu teritoriju.

Postepeno propadanje[uredi | uredi izvor]

Bernardin Frankopan živio je u Tržan-gradu najvjerovatnije sve do svoje smrti 1529 (ili 1530). Nakon toga, njegov jedini muški potomak, maloljetni unuk Stjepan IV Frankopan Ozaljski, nastanio se u Ozlju. Utvrda Tržan bila je neodržavana i polahko počela propadati. Nakon 1553. tamo dolazi krajiška vojska, te ulazi u sastav Vojne krajine. U njoj se sljedećih decenija stalno nalazi manja vojna posada.

Bilo je pokušaja da se oštećeni objekti renoviraju, pa su čak i odobrena finansijska sredstva, ali nema podataka koliko je stvarno uloženo u opravku. Nakon 1720. utvrda je potpuno zapuštena, ali vojna posada boravi u njoj još do 1791, kada zapravo potpuno prestaje velika osmanlijska opasnost. Od tada pa do danas Tržan-grad je prepušten zubu vremena, i sve što je ostalo od njega su ruševni ostaci zidina i kula, koji strše u zrak.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]