Turnir je počeo 1992. kao rangirni, privukavši i igrače iz prekomorskih zemalja. Do 2003. sponzor turnira bila je duhanskakompanijaRegal, ali restrikcije u Ujedinjenom Kraljevstvu u vezi s reklamiranjem duhanskih proizvoda ostavile su turnir bez sponzora do 2009.[1] Godine 2011. pronađen je novi sponzor – Wyldecrest Park Homes.[2]
Paul Hunter je 1996. došao do polufinala ovog turnira u dobi od 17 godina i 111 dana, čime je postao najmlađi igrač u polufinalu nekog rangirnog turnira.[1]John Higgins i Ronnie O'Sullivan jedini su igrači koji su ovaj turnir osvojili četiri puta.
Na turniru je dosad ostvareno devet maksimalnih brejkova. Prvi je postigao Ronnie O'Sullivan 1999. protiv Jamesa Wattane. Drugi je postigao Barry Pinches u kvalifikacijama za turnir 2000. protiv Joea Johnsona. Treći je uspio postići Andrew Higginson 2007. protiv Alija Cartera, a četvrti Hendry protiv Stephena Maguirea 2011.[3] Hendry se ovim privremeno izjednačio s O'Sullivanom po broju službenih maksimalnih brejkova (10; O'Sullivan je kasnije postigao još jedan)[4] i postao najstariji igrač koji je postigao maksimalni brejk (42 godine i 35 dana).[5] Za peti se pobrinuo opet O'Sullivan 2014. u finalu protiv Ding Junhuija, i to u posljednjem frejmu na turniru.[6] To je bio O'Sullivanov 12. maksimalni brejk na profesionalnim turnirima, čime se ponovo odvojio od Hendryja na vrhu vječne liste. Šesti je djelo upravo Junhuija, i to u četvrtfinalu 2016. protiv Neila Robertsona.[7] Dva maksimuma ostvarena su 2019: Neil Robertson u prvom kolu protiv Jordana Browna[8] i Noppon Saengkham u trećem kolu protiv Marka Selbyja.[9] Posljednji je postigao Kyren Wilson2020. u prvoj posjeti stolu u prvom kolu protiv Jacksona Pagea.[10][11]
_-_logo.jpg){kind=logo}
Vels
Gary Wilson
