Svjetsko prvenstvo u snukeru

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Svjetsko prvenstvo
u snukeru
Lokacija Crucible Theatre, Sheffield
Država Engleska
Osnovan 1927.
Organizacija WPBSA
Nagradni fond 1.968.000 funti
Trenutni šampion Vels Mark Williams
Posljednje izdanje 2018.
Veb-stranica
worldsnooker.com/tournaments/betfred-world-championship-2017/

Svjetsko prvenstvo u snukeru najvredniji je profesionalni snukerski turnir, i po nagradnom fondu i po rangirnim bodovima. Uz UK Championship i Masters, čini tzv. Trostruku krunu u snukeru. Prvo SP održano je 1927; od 1977. održava se u Crucible Theatreu u Sheffieldu. U modernoj eri najviše uspjeha imao je Stephen Hendry sa sedam titula, a slijede Steve Davis i Ray Reardon sa šest te Ronnie O'Sullivan s pet.

Historija[uredi | uredi izvor]

Pobjednički pehar SP-a

Prvo prvenstvo održano je 1927, a pionir snukera, Joe Davis, pomogao je u njegovoj organizaciji. Mečevi su igrani na više lokacija, a finale je održano u Birminghamu. Davis je postao prvi svjetski prvak pobjedom nad Tomom Dennisom 20-11. Nagrada je iznosila 6 funti i 10 šilinga.[1] Najveći brejk napravio je Albert Cope (60 poena).

Sljedećih godina finale je održavano na različitim lokacijama. Davis je pobijedio na svakom prvenstvu do 1940. Uprkos porastu interesa za snuker, na SP-u 1931. bila su samo dva učesnika. Meč je odigran u stražnjoj sobi jednog puba u Nottinghamu, čiji je vlasnik bio Dennis.[1] No, činjenica da je igrao na vlastitom stolu nije mu pomogla: Davis je slavio 25–21 i osvojio petu uzastopnu titulu.

Godine 1940. Davis je savladao svog mlađeg brata Freda 37–36. Zbog Drugog svjetskog rata prvenstva nisu održavana do 1946, kad je Davis 15. put osvojio titulu, što je rekord koji još nije dostignut. Davis više nije učestvovao ni na jednom prvenstvu iako se nastavio profesionalno baviti snukerom.

Walter Donaldson pobijedio je 1947, nakon čega je dominaciju preuzeo Fred Davis, pobijedivši 1948, 1949. i 1951.

Godine 1952, kao posljedica neslaganja između nekih igrača i BACC-a, održana su dva prvenstva: Profesionalno matchplay prvenstvo, koje su organizirali igrači i koje je većina smatrala "pravim" svjetskim prvenstvom (ono se nastavilo održavati do 1957) i BACC-jevo prvenstvo, koje je održano samo još jednom. U međuvremenu, "službeno" svjetsko prvenstvo privuklo je samo dva učesnika: Horacea Lindruma (Australija) i Clarka McConachyja (Novi Zeland); Lindrum je pobijedio i njegovo ime upisano je na službeni trofej.

Nakon osnivanja WPBSA (World Professional Billiards and Snooker Association), koja je preuzela nadzor nad profesionalnim snukerom od BACC-a, SP priređuje se od 1969. jednom godišnje kao turnir na ispadanje. Te godine prvak je bio John Spencer, ali je dominaciju u 1970-ima preuzeo Ray Reardon sa šest titula u periodu od 1970. do 1978.

Godina 1976. bila je prva u kojoj je sponzor prvenstva bila marka cigareta "Embassy". Sljedeće godine SP preselilo se u Crucible Theatre, a BBC je počeo osiguravati TV-prijenos. Kapacitet Cruciblea iznosi 960 mjesta, a prvi redovi tek su nekoliko stopa udaljeni od samih igrača. Baš u ovom periodu snuker je počeo privlačiti veliku TV-publiku i za mnoge ljubitelje ove igre Crucible je sinonim za snuker. Najviše uspjeha u Crucibleu imali su Steve Davis sa šest titula tokom 1980-ih i Stephen Hendry sa sedam titula u 1990-ima. Posljednjih godina prvenstvo je otvorenije; u 2000-ima je bilo šest osvajača titule. U finalu 1985. Dennis Taylor pobijedio je Stevea Davisa 18–17 na posljednjoj crnoj kugli u posljednjem frejmu. To je bio jedan od najneizvjesnijih mečeva u historiji snukera. Završen je u 00:19 po lokalnom vremenu, ali su ga kasnije nadmašila finala iz 2006 (00:52) i 2007 (00:55).

Zakonske odredbe iz 2003. zabranile su reklamiranje duhanskih kompanija, uključujući i njihovo sponzoriranje sportskih takmičenja. "Embassy" je dobio specijalnu dozvolu da bude sponzor SP-a do 2005. Naredne godine druga kladionica, 888.com, preuzela je sponzorstvo potpisavši ugovor na pet godina[2], ali se povukla nakon samo tri godine.[3] Dana 15. aprila 2009. na službenom sajtu World Snookera objavljeno je da će Betfred biti sponzor SP-a u sljedeće četiri godine.[4] 2013. sponzor je bila kladionica Betfair, a 2014. Dafabet.[5]

Dana 27. aprila 2009. potvrđeno je da će SP ostati u Crucibleu na još pet godina (do 2014).[6] Dana 30. aprila 2010. objavljeno je da je taj dogovor produžen do 2015.[7]

Dana 23. aprila 2014. glavni čovjek World Snookera Barry Hearn najavio je nekoliko promjena koje su stupile na snagu od prvenstva 2015. Svi živući svjetski prvaci imaju priliku igrati u kvalifikacijama. Prvih 16 nosilaca i dalje su automatski kvalificirani za 1. kolo u Crucibleu, ali svi nepostavljeni igrači moraju početi s nastupom u 1. kolu kvalifikacija. Ukupan broj učesnika povećan je sa 128 na 144; dodatna mjesta dostupna su bivšim svjetskim prvacima i igračima iz zemalja u kojima je snuker u ekspanziji.[8]

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

Prvaci po državama (moderna era)[uredi | uredi izvor]

Zaključno sa SP 2018.

Država Igrači Ukupno Prva titula Posljednja titula
Engleska 9 23 1969. 2017.
Škotska 3 12 1990. 2011.
Vels 3 10 1970. 2018.
Sjeverna Irska 2 3 1972. 1985.
Australija 1 1 2010. 2010.
Kanada 1 1 1980. 1980.
Irska 1 1 1997. 1997.

Prvaci po državama (sveukupno)[uredi | uredi izvor]

Zaključno sa SP 2018.

Država Igrači Ukupno Prva titula Posljednja titula
Engleska 12 54 1927. 2017.
Škotska 4 14 1947. 2011.
Vels 3 10 1970. 2018.
Sjeverna Irska 2 3 1972. 1985.
Australija 2 2 1952. 2010.
Kanada 1 1 1980. 1980.
Irska 1 1 1997. 1997.

Najuspješniji igrači u modernoj eri[uredi | uredi izvor]

Za početak moderne ere snukera uzima se 1969. godina, kad je prvenstvo promijenilo format i postalo turnir na ispadanje (dotad se igralo po sistemu izazova).

Ime Pobjednik Finalist Polufinalist ili bolje 147-ice Nastupi
Škotska Stephen Hendry 7 2 12 3 (1995, 2009, 2012) 27
Engleska Steve Davis 6 2 11 0 30
Vels Ray Reardon 6 1 10 0 19
Engleska Ronnie O'Sullivan 5 1 11 3 (1997, 2003, 2008) 26
Škotska John Higgins 4 3 9 0 24
Vels Mark Williams 3 1 6 1 (2005) 20
Engleska John Spencer 3 1 6 0 18
Engleska Mark Selby 3 1 5 0 14
Sjeverna Irska Alex Higgins 2 2 7 0 19
Kanada Cliff Thorburn 1 2 6 1 (1983) 19
Engleska Peter Ebdon 1 2 4 0 24
Engleska Shaun Murphy 1 2 4 0 16
Irska Ken Doherty 1 2 3 0 19
Škotska Graeme Dott 1 2 3 0 19
Sjeverna Irska Dennis Taylor 1 1 5 0 21
Vels Terry Griffiths 1 1 3 0 19
Engleska John Parrott 1 1 3 0 23
Engleska Joe Johnson 1 1 2 0 8
Australija Neil Robertson 1 0 3 0 14
Engleska Stuart Bingham 1 0 1 0 12
Engleska Jimmy White 0 6 10 1 (1992) 25
Australija Eddie Charlton 0 2 8 0 22
Vels Matthew Stevens 0 2 6 0 16
Engleska Ali Carter 0 2 3 1 (2008) 16
Engleska Barry Hawkins 0 1 5 0 13
Kina Ding Junhui 0 1 3 0 11
Engleska Judd Trump 0 1 3 0 9
Engleska Nigel Bond 0 1 2 0 15
Južnoafrička Republika Perrie Mans 0 1 2 0 13
Vels Gary Owen 0 1 2 0 7
Engleska John Pulman[9] 0 1 2 0 11
Engleska Graham Miles 0 1 1 0 12
Vels Doug Mountjoy 0 1 1 0 17
Australija Warren Simpson 0 1 1 0 4
  • Aktivni igrači su podebljani.
  • Navedeni su samo igrači koji su nastupili u finalu.

Rekordi i statistike[uredi | uredi izvor]

  • Najviše titula ima Joe Davis (15), ali taj rekord postignut je u eri kad je bilo malo profesionalnih igrača i kad je za pobjedu trebalo daleko manje mečeva i vjerovatno nikad neće biti dostignut.
  • Prvi maksimalni brejk na nekom SP-u postigao je Cliff Thorburn 1983. Ronnie O'Sullivan (1997, 2003, 2008) i Stephen Hendry (1995, 2009, 2012) jedini su kojima je to uspjelo više od jednom. Jimmy White (1992), Mark Williams (2005), Ali Carter (2008) i Liang Wenbo (2018, kvalifikacije) jesu preostali igrači s ostvarenim maksimalnim brejkom na SP-u.
  • O'Sullivanov maksimum iz 1997, za koji mu je trebalo pet minuta i 20 sekundi, najbrži je maksimum u historiji profesionalnog snukera.
  • SP 2008. bilo je prvi rangirni turnir na kojem su postignuta dva maksimuma (u glavnom žrijebu). Postigli su ih O'Sullivan i Carter.
  • Fergal O'Brien jedini je koji je postigao trocifreni brejk u svom prvom frejmu uopće u Crucibleu (1994).
  • Najduži frejm ikad odigran u Crucibleu trajao je 74 minute i 58 sekundi, a odigrali su ga Stephen Maguire i Mark King 2009.
  • Luca Brecel najmlađi je igrač koji je ikad nastupio na SP-u (17 godina i 35 dana na SP-u 2012). Također je najmlađi igrač koji je postigao trocifreni brejk (116) na SP-u.
  • Hendry je najmlađi svjetski prvak ikad (21 godina i 106 dana na SP-u 1990).[10]
  • Hendry je 2009. osvojio svoj 1000. frejm u Crucibleu u meču protiv Ding Juhuija.
  • Samo su četiri igrača izvan Ujedinjenog Kraljevstva postali svjetski prvaci: Horace Lindrum (Australija) 1952, Cliff Thorburn (Kanada) 1980, Ken Doherty (Irska) 1997. i Neil Robertson (Australija) 2010. Lindrumova titula često se ne računa jer većina najboljih igrača nije nastupila te godine.
  • U iznenađujuće svjetske prvake spadaju Joe Johnson i Shaun Murphy (1986, odnosno 2005) i Terry Griffiths, čija je titula iz 1979. došla na njegovom drugom profesionalnom turniru uopće u karijeri.
  • Jimmy White bio je finalist šest puta, ali nikad nije osvojio titulu. Najbliži je tome bio 1994, na svoj 32. rođendan, kad je izgubio od Hendryja 17–18.
  • Doherty je jedini igrač koji je postao svjetski prvak u juniorskoj, amaterskoj i profesionalnoj konkurenciji.
  • Hendry drži rekord po broju uzastopnih pobjeda u Crucibleu (29). Osvojio je sva prvenstva od 1992. do 1996. i nastavio taj niz do finala 1997, kad ga je prekinuo Doherty.
  • John Parrott jedini je igrač koji je ostvario maksimalnu pobjedu (tzv. "metlu") u glavnom žrijebu SP-a. U 1. kolu 1992. pobijedio je Eddieja Charltona 10–0.
  • Otkad se prvenstvo održava u Crucibleu, samo su četiri igrača uspjela odbraniti titulu: Steve Davis (1984, 1988. i 1989), Hendry (od 1993. do 1996), O'Sullivan (2013) i Selby (2017). Nijedan igrač nije uspio odbraniti svoju prvu titulu svjetskog prvaka u Crucibleu, što je poznato kao prokletstvo "Cruciblea".

TV-prijenos[uredi | uredi izvor]

Voditelj BBC-jevog TV-prijenosa od 1976. do 2000. bio je David Vine, a komentatori su bili Ted Lowe, John Spencer, Clive Everton, Jack Karnehm, Ray Edmonds i drugi. Od 2000. do 2009. voditelji su ili Hazel Irvine ili Ray Stubbs, a od 2010. samo Irvine, a preglede dana prezentira Rishi Persad. Komentatori su nekadašnji i sadašnji profesionalci, npr., Willie Thorne, Dennis Taylor, John Virgo, John Parrott, Steve Davis, Ken Doherty, Stephen Hendry, Terry Griffiths i Neal Foulds. BBC će nastaviti prenositi prvenstvo (uz još 3 druga turnira) najmanje do 2012. IMG Media (u početku kao TWI) producira BBC-jeve prijenose od 1998. Prvenstvo još prenosi i Eurosport.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "World Professional Championship", Snukerska arhiva Chrisa Turnera.
  2. ^ "Snooker: Steve's defeat is a right sickener". Daily Record na HighBeam Researchu. Pristupljeno 6. 4. 2013.  (potrebna pretplata)
  3. ^ "Huge financial blow hits snooker". BBC Sport. 6. 8. 2008. 
  4. ^ "World Snooker: Betfred.com Named Title Sponsor for the World Snooker Championship". [mrtav link]
  5. ^ "Dafabet to Sponsor World Championship". worldsnooker.com. WPBSA. Pristupljeno 31. 3. 2014. 
  6. ^ "Snooker Showpiece Stays At The Crucible". World Snooker. 
  7. ^ "World Snooker increases commitment to Sheffield". World Snooker. 
  8. ^ "World Snooker: Stephen Hendry and other champions could return". BBC Sport. 23. 4. 2014. Pristupljeno 24. 4. 2014. 
  9. ^ Osim ovoga, Pulman je osvojio World Matchplay Championship 1957. i 7 puta odbranio titulu u izazivačkim mečevima u organizaciji BACC-a između 1964. i 1968, što ga je efektivno učinilo osmostrukim svjetskim prvakom u periodu od 11 godina.
  10. ^ Snukerski rekordi, WWW Snooker.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]