Ovaj članak je dobar.

Judd Trump

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Judd Trump
Judd Trump PHC 2012-1.png
Rođenje (1989-08-21) 21. august 1989. (starost: 29),
Bristol
Država Engleska
Nadimak Mr. Haircut 100[1]
The Ace[2]
Danny the Boy[2]
Juddernaut[3]
Profesionalni početak 2005.
Najbolje mjesto na listi 1 (novembar 2012)
2.
Novčane nagrade 3.911.754 £
Najveći brejk 147 (4 puta)
Trocifreni brejkovi 616
Pobjede na turnirima
Rangirne titule 11
Manje titule 4
Ostale titule 6
Svjetski prvak 2019.
Ažurirano: 10. 5. 2019.

Judd Trump profesionalni je engleski snukeraš. Prije prelaska u profesionalce (2005) imao je dosta uspjeha na turnirima za mlađe uzraste. Zbog izrazito napadačkog stila igre postao je popularan među publikom. Svoj prvi rangirni turnir osvojio je 3. aprila 2011, pobijedivši Marka Selbyja u finalu China Opena (10–8). Nakon ovog uspjeha došao je i do finala Svjetskog prvenstva iste godine, u kojem ga je porazio John Higgins, a krajem godine osvojio je i UK Championship, savladavši u finalu Marka Allena (također 10–8). U novembru 2012, nakon ulaska u finale International Championshipa, na pet sedmica preuzeo je prvo mjesto na listi najboljih snukeraša od Marka Selbyja, nakon čega je Selby osvojio tri uzastopna turnira (dva rangirna) i vratio se na vrh, da bi ga Trump ponovo prestigao nakon Welsh Opena 2013.

U sezoni 2018/2019. osvojio je i Masters i Svjetsko prvenstvo, postavši 11. igrač u historiji koji je osvojio trostruku krunu, tj. tri najznačajnija snukerska turnira.

Amaterska karijera[uredi | uredi izvor]

Bio je U-13 i U-15 prvak Engleske, a sa 14 godina plasirao se i u polufinale SP-a U-21. Također sa 14 godina postao je najmlađi igrač u historiji koji je ostvario maksimalni brejk na nekom takmičenju, srušivši rekord Ronnieja O'Sullivana iz 1991.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

U profesionalce je prešao u sezoni 2005/2006. i na Welsh Openu postao je najmlađi igrač ikad koji se kvalificirao za glavni dio nekog rangirnog turnira.

Trump je 2007. postao i treći najmlađi igrač ikad koji se plasirao na SP (mlađi od njega bili su Stephen Hendry i O'Sullivan, a na listi 17-godišnjaka koji su se plasirali na SP još su Liu Chuang i Luca Brecel), pobijedivši u posljednjem kolu kvalifikacija Jamesa Wattanu 10–5. U prvom kolu igrao je protiv svjetskog prvaka iz 2005, Shauna Murphyja, i izgubio 6–10 iako je vodio 6–5.

Nije nastavio u takvoj formi u sezoni 2007/2008, plasiravši se jedino u šesnaestinu finala na Welsh Openu pobjedom protiv Joea Swaila. Nije se uspio plasirati ni na SP 2008. nakon što mu se Swail revanširao u kvalifikacijama pobijedivši ga 9–10 iako je Trump vodio 9–7.

Stvari su se promijenile u sljedećoj sezoni, u kojoj se Trump plasirao u glavni žrijeb na prva četiri turnira sezone. Na Grand Prixu je profitirao nakon što se s turnira povukao Graeme Dott. U osmini finala savladao je Joea Perryja 5–2 unatoč tome što je priznao da nije igrao dobro i što je Perry osjećao da je nadigrao Trumpa. Zatim je došla njegova najveća pobjeda u dotadašnjoj karijeri: savladao je O'Sullivana 5–4 i plasirao se u polufinale, u kojem je ipak bolji bio Higgins 4–6. U kvalifikacijama za turnir u Bahreinu pobijedio je dvostrukog svjetskog prvaka Marka Williamsa. Također je osvojio kvalifikacijski turnir za Masters 2009, ali ga je već u prvom kolu porazio Mark Allen. Opet se nije uspio plasirati na SP, izgubivši u kvalifikacijama od Stephena Leeja 8–10 iako je vodio 6–3. Lee je ovaj meč smatrao lokalnim derbijem jer je on iz obližnjeg Trowbridgea. Također je primijetio da Trump nije slijedio običaj izvinjavanja prilikom slučajnih ubačaja i zaključio: "Sve što sam čuo o njemu u posljednjih pet godina jest koliko je dobar. Danas je upropastio prednost od 6–3 i nadam se da će biti zapamćen po tome." Trump je završio sezonu unutar top 32 igrača, prvi put u karijeri. Kratko vrijeme trenirao ga je Tony Chappel.

Osvojivši Championship League 2009, Trump se kvalificirao za Premijer ligu te godine. Pobijedio je u četiri od šest mečeva, uključujući i pobjedu 4–2 protiv O'Sullivana, i završio na drugom mjestu na tabeli. Ipak, u polufinalu mu se O'Sullivan uvjerljivo revanširao (1–5).

Sezona 2009/2010. opet je donijela pad u formi i rezultatima na rangirnim turnirima jer se nije uspio plasirati u glavni žrijeb ni na jednom od njih. U januaru 2010. pridružio se snukerskoj agenciji Grove Leisure, čije je sjedište u Romfordu.[4]

2010/2011.[uredi | uredi izvor]

U ovoj sezoni došao je do svog prvog profesionalnog finala na rangirnom turniru, i to na China Openu. Tu ga je čekao Selby. Na kraju je Trump slavio 10–8, osvojivši tako svoju prvu veću titulu[5] i probivši se među top 16 na listi najboljih snukeraša. Na putu do titule postigao je i svoj 100. takmičarski trocifreni brejk.

Trump se već bio kvalificirao za SP kad je osvojio China Open, a u prvom kolu žrijeb mu je dodijelio branioca titule, Australijanca Neila Robertsona. Trump je, kao i protiv Selbyja, pobijedio 10–8 i izbacio svjetskog prvaka već u prvom kolu. U sljedećim kolima savladao je Martina Goulda (13–6), Dotta (13–5) i Dinga Junhuija (17–15), plasiravši se u svoje prvo finale na SP-u.[6] Protivnik mu je bio iskusni Higgins, inače trostruki svjetski prvak. Iako je Trump tri puta imao prednost od tri frejma (posljednji put pri rezultatu 12–9), na kraju je Higgins pobijedio 15–18, postavši tako svjetski prvak četvrti put.[7]

2011/2012.[uredi | uredi izvor]

Sezonu je počeo porazom 3–5 od Marka Davisa u prvom kolu Australian Goldfields Opena.[8] Ipak, ovo razočarenje uskoro je zaboravljeno nakon što je osvojio drugi turnir iz PTC-serije te sezone, pobijedivši u finalu Junhuija 4–0.[9] Nakon toga je izgubio 1–5 od Stuarta Binghama u prvom kolu Shanghai Mastersa.[10] Na osmom PTC-turniru u sezoni došao je do finala, u kojem je bolji bio Robertson,[11] ali je trijumfirao odmah na sljedećem, u Antwerpenu, pobijedivši u finalu O'Sullivana 4–3 nakon tek nešto više od sata igre.[12] Nakon posljednjeg, 12. PTC-turnira, završio je na prvom mjestu u ukupnom poretku, čime se kvalificirao za finalni PTC-turnir za ovu sezonu.[13]

Dana 11. decembra Trump je osvojio svoj drugi rangirni turnir u karijeri, i to UK Championship, koji je održan u Yorku. Prvo je bio bolji od Dominica Dalea 6–4, zatim je savladao O'Sullivana 6–5 u tijesnoj završnici, nakon zaostatka 4–5. Poslije ovog meča Trump je izjavio da je bio "nadigran" i da je "imao sreće" što je prošao dalje.[14] Zatim ga je čekao okršaj sa Stephenom Maguireom, koji je dobio 6–3.[15] U polufinalu mu je protivnik bio Robertson. Meč je bio tijesan i nervozan, a Trump je nakon njega izjavio kako je vjerovao da je Robertson pokuša(va)o ugušiti njegov prirodni stil igre "usporavanjem" i "pravljenjem nezgodnih situacija", ali je na kraju Trump slavio 9–7.[16] U finalu ga je čekao Mark Allen, koji je odmah napravio prednost od 1–3. Međutim, Trump je tada nanizao sedam frejmova, došavši na dva frejma od prestižne titule. Uprkos Allenovom snažnom povratku u meč (osvojio je pet od sljedećih šest frejmova i smanjio zaostatak na 8–9), Trump je brejkom od 91 poena osvojio 18. frejm, a time i meč (10–8).[17] Šestostruki osvajač ovog turnira Steve Davis rekao je da je Trumpova igra tokom turnira pokazala da je on "predvodnik svoje generacije" snukeraša.[18] Ova pobjeda dovela je Trumpa na peto mjesto WPBSA-liste, što mu je dotad bio plasman karijere.

Nastavio je s dobrom formom i došao do polufinala na Mastersu. U prvom kolu pobijedio je Binghama, a nakon toga je još jednom bio bolji od O'Sullivana (6–2), čime je međusobni omjer protiv O'Sullivana poboljšao na 5–2.[19] U drugom polufinalu na drugom uzastopnom velikom turniru čekao ga je ponovo Robertson, koji mu se revanširao za poraz od prošlog mjeseca, pobijedivši ga 6–3.[20]

U prvom kolu SP 2012. pobijedio je Dominica Dalea 10–7 iako je u prvoj sesiji igrao pod utjecajem trovanja hranom.[21] Ipak, u drugom kolu porazio ga je Ali Carter 12–13 iako je vodio 12–9, čime je izgubio šanse da sezonu završi na prvom mjestu liste najboljih snukeraša.[22]

2012/2013.[uredi | uredi izvor]

Sezonu je počeo na Wuxi Classicu. U drugom kolu savladao je Dalea 5–1, ali ga je zatim porazio Robert Milkins 3–5.[23] Na Shanghai Mastersu stigao je do finala, u kojem ga je čekao Higgins. Bila je to repriza finala SP-a 2011. Trump je silovito krenuo i došao do prednosti 7–2, tako da su mu nedostajala samo tri frejma do titule, ali se Higgins ko zna koji put vratio iz mrtvih i na kraju dobio meč u odlučujućem frejmu (9–10).[24]

Sljedeći rangirni turnir bio je International Championship u Chengduu. Trump je igrao dosta uvjerljivo; nešto više problema imao je tek u četvrtfinalu protiv Allena (6–5), te u finalu protiv Robertsona. Finale je bilo veoma zanimljivo, s dosta preokreta i propuštenih prilika na obje strane. Na kraju je ipak slavio Trump 10–8, osvojivši nagradu od 125.000 funti.[25]

Nakon toga su uslijedili manji rangirni turniri: 4. turnir PTC-serije (Kay Suzanne Memorial Trophy) i Bulgarian Open. Na oba je došao do finala i oba puta protivnik mu je bio Higgins, u razmaku od samo četiri dana. Prvo finale dobio je Higgins (2–4), a drugo Trump (4–0).

U Premijer ligi Trump je bio pobjednik svoje grupe i plasirao se u polufinale, u kojem je dobio Robertsona 5–4.[26] Međutim, u finalu je bolji bio Bingham 2–7.[27]

Na UK Championship došao je kao branilac titule. Žrijeb mu je u prvom kolu dodijelio Marka Joycea, 50. na WPBSA-listi. Iako je vodio 3–0 i 5–2, Trump je izgubio posljednja četiri frejma i doživio iznenađujući poraz (5–6). Razočarenje je dodatno povećao Selby, koji je osvojio turnir i tako se vratio na prvo mjesto WPBSA-liste nakon samo pet sedmica.

Sljedeći turnir bio je Masters. U prvom kolu, tj. osmini finala tijesno je pobijedio Barryja Hawkinsa 6–5, ali ga je u četvrtfinalu iznenađujuće lahko savladao Graeme Dott 1–6. Ni na German Mastersu u Berlinu nije postigao zapažen rezultat; izgubio je već u prvom kolu od Anthonyja Hamiltona 4–5.[28]

Na Welsh Openu došao je do polufinala, pobijedivši Dalea, Higginsona te iznenađenje turnira, Indijca Pankaja Advanija, ali ga je tu zaustavio Maguire (4–6), koji je na kraju i osvojio turnir. Ipak, ovaj rezultat bio je dovoljan Trumpu da se vrati na broj 1 WPBSA-liste s obzirom na to da je Selbyja već u prvom kolu iznenađujuće lahko porazio Perry (4–0). On, međutim, nije u tome vidio neku utjehu, rekavši da je osvajanje titula važnije od broja 1: "Ne nalazim utjehu večeras zbog vraćanja na broj 1. Želim osvajati turnire i titule, zato sam tu."[29] Na World Openu revanširao se Joyceu "pomevši" ga 5–0 i pobijedivši zatim i Nigela Bonda 5–1, da bi ga zatim porazio Matthew Stevens 3–5.[30] Trump se kvalificirao za PTC-finale završivši drugi u ukupnom poretku[31], ali je izgubio u prvom kolu od Alfieja Burdena 3–4.[32] Također je poražen u prvom kolu China Opena 3–5 od svog dobrog prijatelja, Jacka Lisowskog, predavši ponovo poziciju broj 1 Selbyju i otišavši na Svjetsko prvenstvo u ne baš dobroj formi.[33][34]

Izjavio je da se za ovo prvenstvo pripremio bolje nego ikad i u prvom kolu pobijedio je Dalea drugu godinu uzastopno, ovog puta 10–5.[35] Pri vodstvu 8–7 protiv Marca Fua nanizao je pet frejmova i prošao u četvrtfinale, u kojem ga je čekao Murphy.[36] Trump se iz zaostatka 3–8 vratio na 8–8 na kraju druge sesije. Meč je otišao u odlučujući frejm, koji je trajao 53 minute, a dobio ga je Trump na žutoj kugli.[37] U polufinalu je igrao protiv O'Sullivana, ali nije uspio kapitalizirati šanse koje su se pojavljivale: iako je ubacio makar jednu kuglu u 24 od 28 odigranih frejmova, uspio je napraviti samo četiri brejka veća od 50 poena u porazu 11–17.[38] Nakon meča je rekao: "Vjerovatno sam u ovom meču igrao najgore na cijelom turniru. Vjerovatno bih s ovakvom igrom izgubio od bilo koga."[39]

2013/2014.[uredi | uredi izvor]

Na početku ove sezone bio je na trećem mjestu rang-liste. Krenuo je slabim rezultatima, izgubivši u prvom kolu na Wuxi Classicu, Shanghai Mastersu i International Championshipu, a nije se uspio kvalificirati ni za Indian Open.[40] U novembru je ušao u finale Kay Suzanne Memorial Cupa, koji spada u manje rangirne turnire, ali je izgubio 1–4 od Marka Allena.[41] Kasnije istog mjeseca postigao je svoj prvi službeni maksimalni brejk u porazu od Selbyja u šesnaestini finala Antwerp Opena.[42] Plasirao se u četvrto kolo UK Championshipa, gdje ga je ponovo savladao Allen (4–6), da bi zatim izgubio od Fua u prvom kolu Mastersa (5–6).[40][43]

Na German Mastersu izgubio je samo četiri frejma u pet mečeva do finala, što mu je bilo prvo finale na rangirnom turniru u ovoj sezoni. Čekao ga je Junhui. U prvoj sesiji Trump je dvaput imao dva frejma prednosti, ali se na pauzu otišlo s izjednačenih 4–4. U drugoj sesiji izgubio je pet od sljedećih šest frejmova, te je Junhui pobijedio 5–9.[44] Na Welsh Openu je izgubio u osmini finala od Higginsa (3–4).[45] Higgins ga je zatim još jednom savladao, također u osmini finala, ovog puta rezultatom 4–5 na World Openu iako je Trump vodio 4–0.[46] Donekle je popravio utisak osvajanjem Championship Leaguea (nerangirno takmičenje), pobijedivši u finalu Goulda 3–1.[47]

U prvom kolu Svjetskog prvenstva savladao je Toma Forda, a zatim i Ryana Daya, prošavši time u četvrtfinale, u kojem je igrao protiv Robertsona.[40] Trump je vodio 6–2, 9–6 i 11–8, ali se Robertson vratio i dobio posljednjih pet frejmova za pobjedu 13–11.[48] Nakon meča je dobio kritike zbog toga što nije čestitao Robertsonu (koji je postao prvi igrač koji je u jednoj sezoni postigao 100 trocifrenih brejkova) nego samo izišao iz dvorane.[49][50] Kasnije je rekao da mu Robertsonovo postignuće nije značilo ništa i da je odabrao da mu čestita nakon meča.[51]

2014/2015.[uredi | uredi izvor]

Novu sezonu počeo je na Wuxi Classicu, gdje je ispao u trećem kolu. Međutim, popravio se već na sljedećem turniru, Australian Goldfields Openu, gdje je osvojio četvrtu rangirnu titulu u karijeri, porazivši u finalu Robertsona 9–5.[52] Plasirao se u finale Paul Hunter Classica, ali je izgubio 2–4 od Marka Allena.[53] Na sljedeća dva rangirna turnira poražen je u prvom, odnosno drugom kolu od Dalea i Jamieja Burnetta.[52] Došao je do finala na Šampionu šampiona, u kojem je najprije zaostajao 3–8 za O'Sullivanom da bi zatim dobio četiri frejma zaredom, uz dva trocifrena brejka. Međutim, O'Sullivan je dobio sljedeća dva za pobjedu 10–7, a Trump je ustvrdio da je standard O'Sullivanove igre tokom meča bio najbolji koji je dotad vidio.[54] Njih dvojica susrela su se i u finalu UK Championshipa, u kojem je Trump zaostajao 4–9, s najvećim brejkom od samo 56 poena. Ipak, dobio je 14. frejm i zatim napravio dva uzastopna trocifrena brejka te brejk od 86 poena, smanjivši na 8–9. U sljedećem frejmu zaostajao je 0–59, ali je tada počistio sto brejkom od 67 poena, odvevši meč u odlučujući frejm; O'Sullivan je u njemu napravio odlučujući brejk za titulu nakon što se Trump nije uspio izvući iz snukera. O'Sullivan je kasnije opisao meč kao najteži u karijeri.[55] Na Mastersu, Trump je izgubio 4–6 od Stephena Maguirea u prvom kolu.[56] U četvrtfinalu German Mastersa napravio je drugi maksimalni brejk u karijeri, ali ga je savladao Mark Selby 4–5.[57]

Na inauguralnom World Grand Prixu eliminirao je Marka Williamsa 4–3 na posljednjoj crnoj kugli, ali je zatim u polufinalu protiv Martina Goulda došao u zaostatak 1–5.[58] Međutim, tada je osvojio pet frejmova zaredom, uz omjer poena 395:37, i dobio 6–5.[59] Zatim je treći put u sezoni igrao finale protiv O'Sullivana i opet došao u zaostatak 4–7 da bi potom nanizao šest frejmova, uključujući brejk od 142 poena (najveći na turniru), za konačnih 10–7 i drugu titulu u sezoni.[60] Također je igrao polufinale na PTC Grand Finalu, u kojem je poražen od Williamsa 2–4.[52]

U četvrtfinalu Svjetskog prvenstva prikazao je svoj najbolji snuker postigavši četiri trocifrena brejka u uvjerljivoj pobjedi 13–4 protiv Ding Junhuija; kasnije je izjavio da će, ako mogne igrati na istom nivou u ostatku turnira, osigurati svoju prvu titulu svjetskog prvaka.[61] Nakon ranog vodstva 2–1 protiv Stuarta Binghama u polufinalu Trump nije mogao zadržati prednost i Bingham je poveo 16–14. Trump je zatim napravio dva trocifrena brejka i izborio odlučujući frejm, u kojem je promašio crvenu za srednju rupu zbog tzv. kika (lošeg kontakta bijele i crvene) i Bingham je to iskoristio i prošao u finale.[62]

2015/2016.[uredi | uredi izvor]

U pokušaju odbrane titule na Australian Goldfields Openu Trump je ispao u četvrtfinalu od Maguirea (1–5).[63] Nakon toga se plasirao u finale Shanghai Mastersa, ali je nakon prve sesije zaostajao 3–6 za Kyrenom Wilsonom, tada 54. igračem na svjetskoj rang-listi. Wilson je također vodio 8–4 i 9–7, ali Trump je opet izborio odlučujući frejm, koji je ipak dobio Wilson.[64] U trećem kolu UK Championshipa protiv Liang Wenboa postigao je 278 bodova bez odgovora protivnika osvojivši prva tri frejma, ali je izgubio meč 4–6. Taj kolaps nazvao je sramotom rekavši da se tad osjećao najgore ikad u profesionalnoj karijeri.[65] U novoj kalendarskoj godini Trump i Neil Robertson postavili su rekord od šest trocifrenih brejkova u mečevima na šest dobijenih frejmova (četiri je postigao Trump, a dva Australac). Trump je završio meč vrlo lijepim brejkom od 129 poena za pobjedu 6–5, a Robertson je meč opisao kao najveći u historiji Mastersa.[66] No, u polufinalu ga je savladao Barry Hawkins 4–6.[67]

Prvu titulu u sezoni osvojio je u Championship Leagueu porazivši u finalu O'Sullivana 3–2.[68] Nedugo potom došao je i do svoje pete titule na rangirnim turnirima i prve u gotovo dvije godine nadigravši Rickyja Waldena 10–4 u finalu China Opena.[69] Nakon što je u prvom kolu Svjetskog prvenstva došao u zaostatak 3–7 protiv Liang Wenboa, Trump je na Twitteru objavio da će častiti pićem ako preokrene rezultat. To mu je pošlo za rukom – dobio je meč 10–8 i ostavio 200 funti iza lokalnog bara.[70] No, u drugom kolu nije se uspio izvući iz sličnog zaostatka protiv Ding Junhuija i izgubio je 10–13.[71]

2016/2017.[uredi | uredi izvor]

Trump nakon osvajanja European Mastersa 2016. u Bukureštu

U četvrtfinalu European Mastersa Trump je "pomeo" Higginsa 4–0, a zatim nadigrao i Selbyja 6–2 i zakazao još jedan finalni obračun protiv O'Sullivana. Bio je u zaostatku 6–8, ali je zatim osvojio tri preostala frejma za svoju šestu rangirnu titulu.[72] Na sljedećem turniru, English Openu, ponovo je lahko pobijedio Higginsa u četvrtfinalu, ovog puta 5–1, a zatim Hawkinsa 6–2, ostvarivši tako 14. pobjedu zaredom.[73] No, u finalu je izgubio 6–9 od Liang Wenboa nakon što je propustio dobru priliku da izjednači na 7–7.[74] Pobjedom protiv Murphyja 6–5 na posljednjoj crnoj kugli prošao je u polufinale International Championshipa, u kojem ga je pobijedio Ding Junhui 4–9.[75] U drugom kolu UK Championshipa pretrpio je iznenađujući poraz 2–6 od Olivera Linesa.[76] U polufinalu Scottish Opena protiv Higginsa vodio je 5–1, napravivši tri trocifrena brejka i jedan od 99 poena, ali se Higgins vratio u meč i pobijedio 6–5.[77] U izuzetno kvalitetnom meču prvog kola na Mastersu Trump je napravio dva trocifrena brejka, a Marco Fu tri, uz još devet brejkova većih od 50 poena, a na kraju je tijesno pobijedio Fu (6–5).[78]

Hawkins je promašio meč-kuglu (žutu) u njihovom četvrtfinalnom ogledu na Welsh Openu i Trump je ubacio sve obojene kugle, pobijedivši 5–4. Zatim je porazio Scotta Donaldsona 6–3 i prošao u finale, u kojem ga je čekao Bingham;[79] zaostajao je 0–4 da bi se vratio i poveo 8–7, ali je izgubio dva posljednja frejma i meč.[80] Novo finale uslijedilo je na Gibraltar Openu nakon što je u polufinalu preokrenuo 0–2 protiv Ryana Daya, ali je poražen od Murphyja 2–4.[81] Došao je i do trećeg finala na rangirnim turnirima u 30 dana na Players Championshipu, u kojem je pri zaostatku 2–5 protiv Fua osvojio šest frejmova uzastopno, što je odredilo ostatak meča i Trumpu donijelo sedmu rangirnu titulu (10–8).[82] U trećem kolu China Opena napravio je svoj prvi maksimalni brejk prenošen na televiziji u pobjedi 5–3 protiv Tian Pengfeija,[83] ali ga je u četvrtfinalu istim rezultatom iznenađujuće savladao Hossein Vafaei.[75]

Na Svjetsko prvenstvo došao je tvrdeći "Iskreno vjerujem da mogu igrati na standardu koji je danas rijedak," kao i da je on "najbolji" na svijetu.[84] U meču prvog kola dobio je prva četiri frejma prije nego što se Rory McLeod sabrao i odgovorio osvojivši sljedećih pet. Izgledalo je da se Trump muči s povredom ramena i na kraju je izgubio 8–10 od igrača plasiranog 52 mjesta niže na svjetskoj rang-listi.[85][86]

2017/2018.[uredi | uredi izvor]

Na početku sezone bio je treći na rang-listi. Uspio je odbraniti titulu na European Mastersu u oktobru, pobijedivši u finalu Binghama 9–7.[87] Sljedećeg mjeseca došao je do finala na Shanghai Mastersu, ali ga je teško porazio O'Sullivan (3–10).[88]

Na ostala tri rangirna turnira u sezoni plasirao se u polufinale: na Scottish Openu izgubio je 4–6 od Cao Yupenga, na German Mastersu 1–6 od Williamsa, nakon što je u četvrtfinalu protiv Ding Junhuija napravio najveći brejk na turniru (140), a na Players Championship od O'Sullivana 5–6. Do iste faze takmičenja došao je i na Mastersu, gdje ga je pobijedio Kyren Wilson 5–6.[89]

Uspjeh po sezonama[uredi | uredi izvor]

Turniri 2005/
06.
2006/
07.
2007/
08.
2008/
09.
2009/
10.
2010/
11.
2011/
12.
2012/
13.
2013/
14.
2014/
15.
2015/
16.
2016/
17.
2017/
18.
2018/
19.
2019/
20.
Rejting NR[nb 1] 74. 51. 41. 30. 27. 9. 2. 3. 6. 7. 3. 3. 5. 2.
Rangirni turniri
Riga Masters[nb 2] Nije održavan MR ČF N N
World Open[nb 3] KV G KV PF KV 1K 2K ČF 3K NO 2K KV 2K
Paul Hunter Classic[nb 4] Pro-am Manji rangirni N N N
China Championship Nije održavan NR 2K ČF
European Masters[nb 5] KV KV NR Nije održan P P 2K
English Open Nije održavan F 4K 4K
International Championship Nije održan P 1K 2K KV PF ČF ČF
Northern Ireland Open Nije održavan POV 1K P
UK Championship KV KV KV 1K 1K 2K P 1K 4K F 3K 2K 3K 4K
Scottish Open Nije održavan MR NO PF PF PF
German Masters Nije održan 1K ČF 1K F ČF ČF KV PF ČF
World Grand Prix Nije održavan NR 2K 2K 1K P
Welsh Open 1K KV 2K KV 1K KV ČF PF 4K 4K 4K F 2K 2K
Shoot-Out Nije održavan Nerangirni N N N
Indian Open Nije održan KV 3K NO N N N
Players Championship[nb 6] Nije održan 2K 2K 1K PF PF 2K P PF PF
Gibraltar Open Nije održavan MR F N N
Tour Championship Nije održavan PF
China Open KV KV KV POZ 1K P ČF 1K 2K 3K P ČF KV 1K
Svjetsko prvenstvo KV 1K KV KV KV F 2K PF ČF PF 2K 1K ČF P
Nerangirni turniri
Shanghai Masters NO Rangirni 2K
Šampion šampiona Nije održan ČF F 1K ČF 1K ČF
Masters N N N POZ KV N PF ČF 1K 1K PF 1K PF P
Championship League NO N P 2K G F G P G P PF G 2K
Varijante snukera
SP u snukeru "šestici"[nb 7] Nije održano N PF 2K NO PF 2K N 2K N N N
Bivši rangirni turniri
Northern Ireland Trophy NBR KV KV 1K Ne održava se
Bahrain Championship Nije održan 1K Ne održava se
Wuxi Classic Nije održan Nerangirni 2K 1K 3K Ne održava se
Australian Goldfields Open Nije održan 1K N N P ČF Ne održava se
Shanghai Masters Nije održan KV 1K KV 1K 1K F 1K 1K F 2K F NR
Bivši nerangirni turniri
Kvalifikacije za "Masters" NO KV KV P KV Ne održava se
Premijer liga N N N N PF N PF F Ne održava se
World Grand Prix Nije održavan P Rangirni
Snooker Shoot-Out Nije održan ČF 1K N N 2K 2K Rangirni
China Championship Nije održavan 1K Rangirni
Hong Kong Masters Nije održavan PF NO
Romanian Masters Nije održavan ČF NO
Legenda za gornju tabelu
KV poražen u kvalifikacijama #K poražen u ranijim fazama turnira
(POZ = pozivnica; G = grupna faza)
ČF četvrtfinale PF polufinale
F finale P pobjeda (osvojen turnir)
DKV diskvalificiran N nije nastupio
NO/Nije održan turnir nije održan
NR/Nije bio rangirni turnir nije (više bio) rangirni

  1. ^ Novi igrači nemaju rejting.
  2. ^ Ranije se zvao Riga Open (2014/2015–2015/2016).
  3. ^ Ranije se zvao LG Cup (2003/2004) i Grand Prix (2004/2005–2009/2010).
  4. ^ Ranije se zvao Fürth German Open (2005/2006–2006/2007).
  5. ^ Ranije se zvao Malta Cup (2005/2006–2007/2008).
  6. ^ Ranije se zvao Players Tour Championship Grand Finals (2010/2011–2012/2013) i Players Championship Grand Final (2013/2014–2015/2016).
  7. ^ Ranije se zvalo Six-red Snooker International (2008/2009) i Six-red World Grand Prix (2009/2010).

Finala[uredi | uredi izvor]

Rangirni turniri: 20 (11–9)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Svjetsko prvenstvo (1–1)
UK Championship (1–1)
Ostala (9–7)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 2011. China Open Engleska Mark Selby 10–8
Finalist 1. 2011. Svjetsko prvenstvo Škotska John Higgins 15–18
Pobjednik 2. 2011. UK Championship Sjeverna Irska Mark Allen 10–8
Finalist 2. 2012. Shanghai Masters Škotska John Higgins 9–10
Pobjednik 3. 2012. International Championship Australija Neil Robertson 10–8
Finalist 3. 2014. German Masters Kina Ding Junhui 5–9
Pobjednik 4. 2014. Australian Goldfields Open Australija Neil Robertson 9–5
Finalist 4. 2014. UK Championship Engleska Ronnie O'Sullivan 9–10
Finalist 5. 2015. Shanghai Masters (2) Engleska Kyren Wilson 9–10
Pobjednik 5. 2016. China Open (2) Engleska Ricky Walden 10–4
Pobjednik 6. 2016. European Masters Engleska Ronnie O'Sullivan 9–8
Finalist 6. 2016. English Open Kina Liang Wenbo 6–9
Finalist 7. 2017. Welsh Open Engleska Stuart Bingham 8–9
Finalist 8. 2017. Gibraltar Open Engleska Shaun Murphy 2–4
Pobjednik 7. 2017. Players Championship Hong Kong Marco Fu 10–8
Pobjednik 8. 2017. European Masters (2) Engleska Stuart Bingham 9–7
Finalist 9. 2017. Shanghai Masters (3) Engleska Ronnie O'Sullivan 3–10
Pobjednik 9. 2018. Northern Ireland Open Engleska Ronnie O'Sullivan 9–7
Pobjednik 10. 2019. World Grand Prix Engleska Ali Carter 10–6
Pobjednik 11. 2019. Svjetsko prvenstvo Škotska John Higgins 18–9

Manji rangirni turniri: 8 (4–4)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 2010. Paul Hunter Classic Engleska Anthony Hamilton 4–3
Pobjednik 2. 2011. Players Tour Championship - 2. turnir Kina Ding Junhui 4–0
Finalist 1. 2011. Alex Higgins International Trophy Australija Neil Robertson 1–4
Pobjednik 3. 2011. Antwerpen Open Engleska Ronnie O'Sullivan 4–3
Finalist 2. 2012. Kay Suzanne Memorial Trophy Škotska John Higgins 2–4
Pobjednik 4. 2012. Bulgarian Open Škotska John Higgins 4–0
Finalist 3. 2013. Kay Suzanne Memorial Cup (2) Sjeverna Irska Mark Allen 1–4
Finalist 4. 2014. Paul Hunter Classic Sjeverna Irska Mark Allen 2–4

Nerangirni turniri: 9 (6–3)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Masters (0–0)
Šampion šampiona (0–1)
Premijer liga (0–1)
Ostala (5–1)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 2008. Kvalifikacije za "Masters" Engleska Mark Joyce 6–1
Pobjednik 2. 2009. Championship League Engleska Mark Selby 3–2
Finalist 1. 2012. Championship League Kina Ding Junhui 1–3
Finalist 2. 2012. Premijer liga Engleska Stuart Bingham 2–7
Pobjednik 3. 2014. Championship League Engleska Martin Gould 3–1
Finalist 3. 2014. Šampion šampiona Engleska Ronnie O'Sullivan 7–10
Pobjednik 4. 2015. World Grand Prix Engleska Ronnie O'Sullivan 10–7
Pobjednik 5. 2016. Championship League (3) Engleska Ronnie O'Sullivan 3–2
Pobjednik 6. 2019. Masters Engleska Ronnie O'Sullivan 10–4

Ekipna finala: 1 (0–1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Takmičenje Ekipa Partner Protivnici
Finalist 1. 2017. Svjetski kup Engleska Barry Hawkins Kina A 3–4

Pro-am finala: 8 (5–3)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 2003. Pontins Spring Open Engleska Mike Hallett 4–2
Pobjednik 2. 2006. Pontins Pro-Am – 2. turnir Vels Ryan Day 4–1[90]
Pobjednik 3. 2006. Pontins Pro-Am – 3. turnir Engleska Michael Holt 4–1[91]
Finalist 1. 2007. Pontins Pro-Am – 6. turnir Engleska Dave Harold 3–4[92]
Finalist 2. 2008. Pontins Pro-Am – 1. turnir Engleska Stuart Bingham 1–4[93]
Finalist 3. 2008. Pontins Pro-Am – 3. turnir Engleska Peter Lines 3–4[94]
Pobjednik 4. 2009. Pontins Pro-Am – 3. turnir (2) Engleska Peter Lines 5–2[95]
Pobjednik 5. 2010. Austrian Open Australija Neil Robertson 6–4

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Player List – Judd Trump". WPBSA. 
  2. ^ a b Seán Fay (20. 2. 2009). "Right on cue: Judd Trump". Yahoo! UK. 
  3. ^ Simon Hart (28. 4. 2011). "World Championship 2011: Judd 'The Juddernaut' Trump is building the momentum to reach his first final". The Telegraph. 
  4. ^ "Judd Trump joins the Grove". grovesnooker.co.uk. 20. 1. 2010. 
  5. ^ "China Open champ Judd: My career begins now". World Snooker. 3. 4. 2011. 
  6. ^ "Rezultati sa SP-a u snukeru 2011.". BBC News. 
  7. ^ Simon Hart (2. 5. 2011). "World Snooker Championship 2011: John Higgins wins fourth title as Judd Trump captures Crucible crowd". Daily Telegraph. 
  8. ^ "Crucible finalist Trump knocked out Down Under after last 32 defeat to Davis". Daily Mail. 18. 7. 2011. 
  9. ^ "Judd Trump beats Ding Junhui to win PTC event". BBC Sport. 11. 8. 2011. 
  10. ^ James Colasanti (8. 9. 2011). "In-form Stuart Bingham to face John Higgins after Judd Trupp win". echo-news.com. 
  11. ^ "PTC8 2011 - Robertson Tops Trump". maximumsnooker.com. 23. 10. 2011. 
  12. ^ "PTC9 2011 - Judd Ace In Antwerp". maximumsnooker.com. 14. 11. 2011. 
  13. ^ "PTC Order of Merit after PTC12". World Snooker. Arhivirano s originala, 29. 1. 2013. Pristupljeno 10. 5. 2019. 
  14. ^ "O'Sullivan quit threat as Trump wins". BBC Sport. 7. 12. 2011. 
  15. ^ "Trump sinks Maguire to make semi-final". BBC Sport. 8. 12. 2011. 
  16. ^ "Trump defeats Robertson in semi-final". BBC Sport. 9. 12. 2011. 
  17. ^ "Judd Trump holds off fightback from Mark Allen to take williamhill.com UK Championship trophy in York". The Telegraph. 11. 12. 2011. 
  18. ^ "Judd Trump beats Mark Allen to win title". BBC Sport. 11. 12. 2011. 
  19. ^ "Judd Trump beats Ronnie O'Sullivan". BBC Sport. 19. 1. 2012. 
  20. ^ "Neil Robertson/Shaun Murphy into final". BBC Sport. 21. 1. 2012. 
  21. ^ "Judd Trump overcomes food poisoning to beat Dominic Dale at the Crucible". The Guardian. 25. 4. 2012. 
  22. ^ "World Snooker Championship 2012: Trump suffers shock defeat". BBC Sport. 30. 4. 2012. 
  23. ^ Rezultati s Wuxi Classica 2012, World Snooker, 3. 7. 2012.
  24. ^ "Shanghai Masters: John Higgins edges Judd Trump in final". BBC Sport. 23. 9. 2012. 
  25. ^ "Trump preko Robertsona do nove titule", bilijar.info, 4. 11. 2012.
  26. ^ "Trump edges scrappy semi", premierleaguesnooker.com, 24. 11. 2012.
  27. ^ "Super Stu takes Premier League title", premierleaguesnooker.com, 25. 11. 2012.
  28. ^ "Judd Trump knocked out of German Masters in last 32". BBC Sport. 1. 2. 2013. 
  29. ^ Talbot, Harry. "Juddernaut comes crashing to a halt". The Sun. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  30. ^ "Haikou World Open: Matthew Stevens beats Judd Trump after getting own cue back". Sky Sports. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  31. ^ "Order of Merit 2012/2013". Snooker.org. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  32. ^ Dawes, Mike (14. 3. 2013). "Trump dumped out by Burden in Galway as World No 1 suffers shock defeat". London: Daily Mail. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  33. ^ "China Open: John Higgins & Judd Trump out in first round". BBC Sport. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  34. ^ "Neil Robertson beats Mark Selby to win China Open title". BBC Sport. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  35. ^ "Trump In Shape For Title Tilt". WPBSA. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  36. ^ "Strong Finish Puts Trump Into Quarters". World Snooker. Pristupljeno 27. 4. 2013. 
  37. ^ "Trump beats Murphy in Classic". World Snooker. 1. 5. 2013. Pristupljeno 2. 5. 2013. 
  38. ^ "Ronnie O'Sullivan beats Judd Trump to reach final". BBC Sport. Pristupljeno 4. 5. 2013. 
  39. ^ "Rocket Blasts Into Fifth World Final". World Snooker. Pristupljeno 4. 5. 2013. 
  40. ^ a b c "Judd Trump 2013/2014". Snooker.org. Pristupljeno 23. 7. 2013. 
  41. ^ "Results". World Snooker. Pristupljeno 22. 1. 2014. 
  42. ^ "Trump Makes 147 In Antwerp". worldsnooker.com. World Snooker. Pristupljeno 15. 11. 2013. 
  43. ^ "Masters 2014: Judd Trump loses to Marco Fu in first round". BBC Sport. Pristupljeno 22. 1. 2014. 
  44. ^ "Ding Junhui in historic German Masters win over Judd Trump". BBC Sport. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  45. ^ "Welsh Open: John Higgins tops Judd Trump; Ronnie O'Sullivan awaits". Sky Sports. 27. 2. 2014. Pristupljeno 14. 3. 2014. 
  46. ^ "Higgins rallies to remarkable comeback against Trump". ESPN. 13. 3. 2014. Pristupljeno 14. 3. 2014. 
  47. ^ "Trump Triumphs at Championship League". World Snooker. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  48. ^ "World Snooker Championship 2014: Robertson in semi-finals". BBC Sport. 30. 4. 2014. Pristupljeno 30. 4. 2014. 
  49. ^ "Judd Trump out of World Snooker Championship as Neil Robertson racks up ton of tons". The Bath Chronicle. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  50. ^ "World Snooker Championship: Neil Robertson record played down". BBC Sport. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  51. ^ "Trump not impressed by Robertson record". ESPN (UK). Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  52. ^ a b c "Australian Goldfields Open (2014)". Snooker.org. Pristupljeno 23. 5. 2014. 
  53. ^ "Allen First in Fürth". worldsnooker.com. WPBSA. 24. 8. 2014. Pristupljeno 25. 8. 2014. 
  54. ^ "O'Sullivan sees off Trump challenge to seal title". ESPN (UK). Pristupljeno 9. 11. 2014. 
  55. ^ "UK Championship final: Ronnie O'Sullivan beats Judd Trump". BBC Sport. Pristupljeno 7. 12. 2014. 
  56. ^ "Masters 2015: Stephen Maguire and Neil Robertson win 6-4". BBC Sport. Pristupljeno 13. 1. 2015. 
  57. ^ "German Masters: Judd Trump racks up second career 147 in quarter-final defeat to Mark Selby". Bath Chronicle. Arhivirano s originala, 18. 5. 2015. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  58. ^ "World Grand Prix: Judd Trump beats Mark Williams in Llandudno". BBC Sport. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  59. ^ "Judd Trump secures place in World Grand Prix final after remarkable comeback". North Wales Daily Post. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  60. ^ "Judd Trump beats Ronnie O'Sullivan to win inaugural Grand Prix title in Llandudno". Daily Mail. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  61. ^ "Judd Trump crushes Ding Junhui 13-4 to reach World Championship semi-finals". Sky Sports. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  62. ^ "World Snooker Championship: Judd Trump says semi-final defeat to Stuart Bingham was tough to take". Bath Chronicle. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  63. ^ "Judd Trump 2015/2016". Snooker.org. Pristupljeno 21. 9. 2015. 
  64. ^ "Shanghai Masters: Kyren Wilson pips Judd Trump to win first title". BBC Sport. Pristupljeno 21. 9. 2015. 
  65. ^ "UK Championship: Judd Trump 'embarrassed' by collapse". BBC Sport. Pristupljeno 6. 2. 2016. 
  66. ^ "Trump Wins "Greatest Ever Masters Match"". World Snooker. Pristupljeno 6. 2. 2016. 
  67. ^ "Barry Hawkins reaches first Masters final with surprise victory over Judd Trump". Daily Mail. Pristupljeno 6. 2. 2016. 
  68. ^ "Trump in a League of his Own". World Snooker. Pristupljeno 31. 7. 2016. 
  69. ^ "Trump Conquers China Again". World Snooker. Pristupljeno 31. 7. 2016. 
  70. ^ James Whaling (21. 4. 2016). "Judd Trump pays for fans' drinks after Snooker World Championship 2016 comeback against Liang Wenbo". Daily Mirror. Pristupljeno 16. 5. 2019. 
  71. ^ "World Snooker Championship: Ding Junhui knocks out Judd Trump". BBC Sport. Pristupljeno 31. 7. 2016. 
  72. ^ "Judd Trump beats Ronnie O'Sullivan in European Masters final". BBC Sport. Pristupljeno 5. 1. 2016. 
  73. ^ "Judd Trump to face Liang Wenbo in English Open final". Eurosport. Pristupljeno 5. 1. 2016. 
  74. ^ "Liang Claims Maiden Ranking Title". World Snooker. Pristupljeno 5. 1. 2016. 
  75. ^ a b "Judd Trump 2016/2017". Snooker.org. Pristupljeno 5. 1. 2016. 
  76. ^ "UK Championship 2016: Oliver Lines stuns Judd Trump to join dad Peter in round three". BBC Sport. Pristupljeno 5. 1. 2016. 
  77. ^ "Scottish Open: John Higgins stuns Judd Trump to reach final". BBC Sport. Pristupljeno 5. 1. 2016. 
  78. ^ "Marco Fu edges out Judd Trump in epic as Neil Robertson sets up Ronnie O'Sullivan clash". Eurosport. Pristupljeno 12. 3. 2017. 
  79. ^ "Welsh Open 2017: Judd Trump beats Barry Hawkins in final frame to reach semi-final". BBC Sport. Pristupljeno 12. 3. 2017. 
  80. ^ "Welsh Open 2017: Stuart Bingham beats Judd Trump 9–8 in final". BBC Sport. Pristupljeno 12. 3. 2017. 
  81. ^ "Murphy Rules the Rock". World Snooker. Pristupljeno 12. 3. 2017. 
  82. ^ "Players Championship: Judd Trump beats Marco Fu 10-8 final". BBC Sport. Pristupljeno 14. 3. 2017. 
  83. ^ "Judd Trump makes maximum 147 break in China Open last-16 victory". BBC Sport. Pristupljeno 14. 4. 2017. 
  84. ^ "World Championship 2017: Favourite tag is an 'advantage' - Judd Trump". BBC. Pristupljeno 19. 4. 2017. 
  85. ^ "1,000-1 outsider Rory McLeod stuns Judd Trump in huge Crucible upset". Eurosport. Pristupljeno 20. 3. 2017. 
  86. ^ "Trump Suffers Shock Defeat by McLeod". World Snooker. Pristupljeno 20. 4. 2017. 
  87. ^ "Judd Trump beats Stuart Bingham 9-7 to retain European Masters title". BBC Sport. 8. 10. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2019. 
  88. ^ "O'Sullivan wins 30th ranking title". World Snooker. 18. 11. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2019. 
  89. ^ Saj Chowdhury (20. 1. 2018). "Masters 2018: Kyren Wilson edges Judd Trump 6-5 to reach first final". BBC Sport. Pristupljeno 7. 5. 2019. 
  90. ^ Ron Florax (1 January 2006). "2006 Pontins Pro-Am - Event 2 - Snooker Results & Statistics". CueTracker. Pristupljeno 8 May 2019. 
  91. ^ Ron Florax (1 January 2006). "2006 Pontins Pro-Am - Event 3 - Snooker Results & Statistics". CueTracker. Pristupljeno 8 May 2019. 
  92. ^ Ron Florax (1 January 2007). "2007 Pontins Pro-Am - Event 6 - Snooker Results & Statistics". CueTracker. Pristupljeno 8 May 2019. 
  93. ^ Ron Florax (1. 1. 2008). "2008 Pontins Pro-Am - Event 1 - Snooker Results & Statistics". CueTracker. Pristupljeno 8. 5. 2019. 
  94. ^ Ron Florax (1. 1. 2008). "2008 Pontins Pro-Am - Event 3 - Snooker Results & Statistics". CueTracker. Pristupljeno 8. 5. 2019. 
  95. ^ Ron Florax (1. 1. 2009). "2009 Pontins Pro-Am - Event 3 - Snooker Results & Statistics". CueTracker. Pristupljeno 8. 5. 2019. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]