Ovaj članak je dobar.

Judd Trump

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Judd Trump
Judd Trump PHC 2012-1.png
Rođenje (1989-08-21) 21. august 1989. (starost: 29),
Bristol
Država Engleska
Nadimak Mr. Haircut 100[1]
The Ace[2]
Danny the Boy[2]
Juddernaut[3]
Judd Triumph[2]
Profesionalni početak 2005.
Najbolje mjesto na listi 1 (novembar 2012)
2.
Novčane nagrade 1.370.631 £[4]
Najveći brejk 147 (Antwerp Open 2013)
Trocifreni brejkovi 267[4]
Pobjede na turnirima
Rangirne titule 4
Manje titule 4
Ostale titule 3
Ažurirano: 6. 7. 2014.

Judd Trump je profesionalni engleski snukeraš. Prije prelaska u profesionalce (2005) imao je dosta uspjeha na turnirima za mlađe uzraste. Zbog izrazito napadačkog stila igre postao je popularan među publikom. 3. aprila 2011. osvojio je svoj prvi rangirni turnir u karijeri, pobijedivši Marka Selbyja u finalu China Opena 10-8. Nakon ovog uspjeha došao je i do finala Svjetskog prvenstva iste godine, u kojem ga je porazio John Higgins, a krajem godine osvojio je i UK Championship, savladavši u finalu Marka Allena također 10-8. U novembru 2012, nakon ulaska u finale International Championshipa, na 5 sedmica preuzeo je 1. mjesto na listi najboljih snukeraša od Marka Selbyja[5], nakon čega je Selby osvojio 3 uzastopna turnira (2 rangirna) i vratio se na vrh, da bi ga Trump ponovo prestigao nakon Welsh Opena 2013.

Amaterska karijera[uredi | uredi izvor]

Bio je U-13 i U-15 prvak Engleske, a sa 14 godina plasirao se i u polufinale SP-a U-21. Također sa 14 godina postao je najmlađi igrač u historiji koji je ostvario maksimalni brejk na nekom takmičenju, srušivši rekord Ronnieja O'Sullivana iz 1991.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

U profesionalce je prešao u sezoni 2005/2006. i na Welsh Openu postao je najmlađi igrač ikad koji se kvalificirao za glavni dio nekog rangirnog turnira.

Trump je 2007. postao i treći najmlađi igrač ikad koji se plasirao na SP (mlađi od njega bili su Stephen Hendry i O'Sullivan, a na listi 17-godišnjaka koji su se plasirali na SP nalazi se još i Liu Chuang), pobijedivši u posljednjem kolu kvalifikacija Jamesa Wattanu 10-5. U 1. kolu igrao je protiv svjetskog prvaka iz 2005, Shauna Murphyja, i izgubio 6-10, iako je vodio 6-5.

Trump nije nastavio u takvoj formi u sezoni 2007/2008, plasiravši se jedino u 1/16 finala na Welsh Openu pobjedom protiv Joea Swaila. Nije se uspio plasirati ni na SP 2008, nakon što mu se Swail revanširao u kvalifikacijama pobijedivši ga 9-10, iako je Trump vodio 9-7.

Stvari su se promijenile u narednoj sezoni, u kojoj se Trump plasirao u glavni žrijeb na prva 4 turnira sezone. Na Grand Prixu je profitirao nakon što se s turnira povukao Graeme Dott. U 1/8 finala savladao je Joea Perryja 5-2, unatoč tome što je priznao da nije igrao dobro i što je Perry osjećao da je nadigrao Trumpa. Zatim je došla njegova najveća pobjeda u dotadašnjoj karijeri: savladao je O'Sullivana 5-4 i plasirao se u polufinale, u kojem je ipak bolji bio Higgins 4-6. U kvalifikacijama za turnir u Bahreinu pobijedio je dvostrukog svjetskog prvaka Marka Williamsa. Također je osvojio kvalifikacijski turnir za Masters 2009, ali ga je već u 1. kolu porazio Mark Allen. Opet se nije uspio plasirati na SP, izgubivši u kvalifikacijama od Stephena Leeja 8-10, iako je vodio 6-3. Lee je ovaj meč smatrao lokalnim derbijem, jer je on iz obližnjeg Trowbridgea. Također je primijetio da Trump nije slijedio običaj izvinjavanja prilikom slučajnih ubačaja i zaključio: "Sve što sam čuo o njemu u posljednjih 5 godina jest koliko je dobar. Danas je upropastio prednost od 6-3 i nadam se da će biti zapamćen po tome." Trump je završio sezonu unutar top 32 igrača, prvi put u karijeri. Kratko vrijeme trenirao ga je Tony Chappel.

Osvojivši Championship League 2009, Trump se kvalificirao za Premijer ligu te godine. Pobijedio je u 4 od 6 mečeva, uključujući i pobjedu 4-2 protiv O'Sullivana, i završio na 2. mjestu tabele. Ipak, u polufinalu mu se O'Sullivan uvjerljivo revanširao (1-5).

Sezona 2009/2010. opet je donijela pad u formi i rezultatima na rangirnim turnirima jer se nije uspio plasirati u glavni žrijeb ni na jednom od njih. U januaru 2010. pridružio se snukerskoj agenciji Grove Leisure, čije je sjedište u Romfordu.[6]

2010/2011.[uredi | uredi izvor]

U ovoj sezoni došao je do svog prvog profesionalnog finala na rangirnom turniru, i to na China Openu. Tu ga je čekao Selby. Na kraju je Trump slavio 10-8, osvojivši tako svoju prvu veću titulu[7] i probivši se među top 16 na listi najboljih snukeraša. Na putu do ove titule postigao je i svoj 100. takmičarski trocifreni brejk.

Trump se već bio kvalificirao za SP kad je osvojio China Open, a u 1. kolu žrijeb mu je dodijelio branioca titule, Australijanca Neila Robertsona. Trump je, kao i protiv Selbyja, pobijedio 10-8 i izbacio svjetskog prvaka već u 1. kolu.[8] U narednim kolima savladao je Martina Goulda (13-6), Dotta (13-5) i Dinga Junhuija (17-15), plasiravši se pomalo iznenađujuće, ali po prikazanoj igri sasvim zasluženo, u svoje prvo finale SP-a.[9] Protivnik mu je bio iskusni Higgins, inače trostruki svjetski prvak. Iako je Trump 3 puta imao prednost od 3 frejma (posljednji put kod 12-9), na kraju je Higgins pobijedio 15-18, postavši tako svjetski prvak 4. put u karijeri.[10]

2011/2012.[uredi | uredi izvor]

Sezonu je počeo porazom 3-5 od Marka Davisa u 1. kolu Australian Goldfields Opena.[11] Ipak, ovo razočarenje uskoro je zaboravljeno nakon što je osvojio 2. turnir iz PTC-serije te sezone, pobijedivši u finalu Junhuija 4-0.[12] Nakon toga je izgubio 1-5 od Stuarta Binghama u 1. kolu Shanghai Mastersa.[13] Na 8. PTC-turniru u sezoni došao je do finala, u kojem je bolji bio Robertson[14], ali je trijumfirao odmah na sljedećem, u Antwerpenu, pobijedivši u finalu O'Sullivana 4-3 nakon tek nešto malo više od jednog sata igre.[15] Nakon posljednjeg, 12. PTC-turnira, završio je na 1. mjestu Reda zasluga[16], čime se kvalificirao za finalni PTC-turnir za ovu sezonu.[17]

11. decembra Trump je osvojio svoj drugi rangirni turnir u karijeri, i to UK Championship, koji je održan u Yorku. Prvo je bio bolji od Dominica Dalea 6-4, zatim je savladao O'Sullivana 6-5 u tijesnoj završnici, nakon zaostatka 4-5. Poslije ovog meča Trump je izjavio da je bio "nadigran" i da je "imao sreće" što je prošao dalje.[18] Zatim ga je čekao okršaj sa Stephenom Maguireom, koji je dobio 6-3.[19] U polufinalu mu je protivnik bio Robertson. Meč je bio tijesan i nervozan, a Trump je nakon njega izjavio kako je vjerovao da je Robertson pokuša(va)o ugušiti njegov prirodni stil igre "usporavanjem" i "pravljenjem nezgodnih situacija", ali je na kraju Trump slavio 9-7.[20] U finalu ga je čekao Mark Allen, koji je odmah napravio prednost od 1-3. Međutim, Trump je tada nanizao 7 frejmova zaredom, došavši na 2 frejma od prestižne titule. Uprkos Allenovom snažnom povratku u meč (osvojio je 5 od idućih 6 frejmova i smanjio zaostatak na 8-9), Trump je brejkom od 91 poena osvojio 18. frejm, a time i meč (10-8).[21] Šestostruki osvajač ovog turnira, Steve Davis, rekao je da je Trumpova igra tokom turnira pokazala da je on "predvodnik svoje generacije" snukeraša.[22] Ova pobjeda dovela je Trumpa na 5. mjesto WPBSA-liste, što mu je dotad bio plasman karijere.

Nastavio je sa dobrom formom i došao do polufinala na Mastersu. U 1. kolu pobijedio je Binghama, a nakon toga je još jednom bio bolji od O'Sullivana (6-2), čime je međusobni omjer protiv O'Sullivana poboljšao na 5-2.[23] U drugom polufinalu na drugom uzastopnom velikom turniru čekao ga je ponovo Robertson, koji mu se revanširao za poraz od prošlog mjeseca, pobijedivši ga 6-3.[24]

U 1. kolu SP 2012. pobijedio je Dominica Dalea 10-7, iako je u 1. sesiji igrao pod utjecajem trovanja hranom.[25] Ipak, u 2. kolu porazio ga je Ali Carter 12-13, iako je vodio 12-9, čime je izgubio šanse da sezonu završi na 1. mjestu liste najboljih snukeraša.[26]

2012/2013.[uredi | uredi izvor]

Sezonu je počeo na Wuxi Classicu. U 2. kolu savladao je Dalea 5-1, ali ga je zatim porazio Robert Milkins 3-5.[27] Na Shanghai Mastersu stigao je do finala, u kojem ga je čekao Higgins. Bila je to repriza finala SP 2011. Trump je silovito krenuo i došao do prednosti 7-2, tako da su mu nedostajala samo 3 frejma do titule, ali se Higgins ko zna koji put u karijeri vratio iz mrtvih i na kraju dobio meč u odlučujućem frejmu (9-10).[28]

Naredni rangirni turnir bio je International Championship u Chengduu. Trump je igrao dosta uvjerljivo; nešto više problema imao je tek u četvrtfinalu protiv Allena (6-5), te u finalu protiv Robertsona. Finale je bilo veoma zanimljivo, sa dosta preokreta i propuštenih prilika na obje strane. Na kraju je ipak slavio Trump 10-8, osvojivši nagradu od 125.000 funti.[29]

Nakon toga su uslijedili manji rangirni turniri: 4. turnir PTC-serije (Kay Suzanne Memorial Trophy) i Bulgarian Open. Na oba je došao do finala i oba puta protivnik mu je bio Higgins, u razmaku od samo 4 dana. Prvo finale dobio je Higgins (2-4), a drugo Trump (4-0).

U Premijer ligi Trump je bio pobjednik svoje grupe i plasirao se u polufinale, u kojem je dobio Robertsona 5-4.[30] Međutim, u finalu je bolji bio Bingham 2-7.[31]

Na UK Championship došao je kao branilac titule. Žrijeb mu je u 1. kolu dodijelio Marka Joycea, 50. na WPBSA-listi. Iako je vodio 3-0 i 5-2, Trump je izgubio posljednja 4 frejma i doživio iznenađujući poraz (5-6). Razočarenje je dodatno povećao Selby koji je osvojio turnir i tako se vratio na 1. mjesto WPBSA-liste nakon samo 5 sedmica.

Sljedeći turnir bio je Masters. U 1. kolu, tj. u 1/8 finala tijesno je pobijedio Barryja Hawkinsa 6-5, ali ga je u 1/4 finala iznenađujuće lahko savladao Graeme Dott 1-6. Ni na German Mastersu u Berlinu nije postigao zapažen rezultat. Izgubio je već u 1. kolu od Anthonyja Hamiltona 4-5.[32]

Na Welsh Openu došao je do polufinala, pobijedivši Dalea, Higginsona te iznenađenje turnira, Indijca Pankaja Advanija, ali ga je tu zaustavio Maguire (4-6), koji je na kraju i osvojio turnir. Ipak, ovaj rezultat bio je dovoljan Trumpu da se vrati na broj 1 WPBSA-liste budući da je Selbyja već u 1. kolu iznenađujuće lahko porazio Perry (4-0). On, međutim, nije u tome vidio neku utjehu, rekavši da je osvajanje titula važnije od broja 1: "Ne nalazim utjehu večeras zbog vraćanja na broj 1. Želim osvajati turnire i titule, zato sam tu."[33] Na World Openu revanširao se Joyceu "pomevši" ga 5-0 i pobijedivši zatim i Nigela Bonda 5-1, da bi ga zatim porazio Matthew Stevens 3-5.[34] Trump se kvalificirao za PTC-finale završivši drugi u ukupnom poretku[35], ali je izgubio u 1. kolu od Alfieja Burdena 3-4.[36] Također je poražen u 1. kolu China Opena 3–5 od svog dobrog prijatelja, Jacka Lisowskija, predavši ponovo poziciju broj 1 Selbyju i otišavši na Svjetsko prvenstvo u ne baš dobroj formi.[37][38]

Izjavio je da se za ovo prvenstvo pripremio bolje nego ikad i u 1. kolu pobijedio je Dalea drugu godinu uzastopno, ovog puta 10-5.[39] Pri vodstvu 8-7 protiv Marca Fua nanizao je 5 frejmova i prošao u četvrtfinale, u kojem ga je čekao Murphy.[40] Trump se iz zaostatka 3-8 vratio na 8-8 na kraju 2. sesije. Meč je otišao u odlučujući frejm, koji je trajao 53 minute, a dobio ga je Trump na žutoj kugli.[41] U polufinalu je igrao protiv O'Sullivana, ali nije uspio kapitalizirati šanse koje su se pojavljivale: iako je ubacio makar 1 kuglu u 24 od 28 odigranih frejmova, uspio je napraviti samo 4 brejka veća od 50 poena u porazu 11-17.[42] Nakon meča je rekao: "Vjerovatno sam u ovom meču igrao najgore na cijelom turniru. Vjerovatno bih s ovakvom igrom izgubio od bilo koga."[43]

2013/2014.[uredi | uredi izvor]

Na početku ove sezone bio je na 3. mjestu rang-liste. Krenuo je slabim rezultatima, izgubivši u 1. kolu na Wuxi Classicu, Shanghai Mastersu i International Championshipu, a nije se uspio kvalificirati ni za Indian Open.[44] U novembru je ušao u finale Kay Suzanne Memorial Cupa, koji spada u manje rangirne turnire, ali je izgubio 1-4 od Marka Allena.[45] Kasnije istog mjeseca postigao je svoj prvi službeni maksimalni brejk u porazu od Selbyja u 1/16 finala Antwerp Opena.[46] Plasirao se u 4. kolo UK Championshipa, gdje ga je ponovo savladao Allen (4-6), da bi zatim izgubio od Fua u 1. kolu Mastersa (5-6).[44][47]

Na German Mastersu izgubio je samo 4 frejma u 5 mečeva do finala, što mu je bilo prvo finale na rangirnom turniru u ovoj sezoni. Čekao ga je Junhui. U 1. sesiji Trump je dvaput imao 2 frejma prednosti, ali se na pauzu otišlo s izjednačenih 4-4. U 2. sesiji izgubio je 5 od narednih 6 frejmova, te je Junhui pobijedio 5-9.[48] Na Welsh Openu je izgubio u 1/8 finala od Higginsa (3-4).[49] Higgins ga je zatim još jednom savladao, također u 1/8 finala, ovog puta rezultatom 4-5 na World Openu iako je Trump vodio čak 4-0.[50] Donekle je popravio utisak osvajanjem Championship Leaguea (nerangirno takmičenje), pobijedivši u finalu Goulda 3-1.[51]

U 1. kolu Svjetskog prvenstva savladao je Toma Forda, a zatim i Ryana Daya, prošavši time u četvrtfinale, u kojem je igrao protiv Robertsona.[44] Trump je vodio 6-2, 9-6 i 11-8, ali se Robertson odlučno vratio i dobio posljednjih 5 frejmova za pobjedu 13-11.[52] Nakon meča je dobio kritike zbog toga što nije čestitao Robertsonu, koji je postao prvi igrač koji je u jednoj sezoni postigao 100 trocifrenih brejkova već samo izišao iz dvorane.[53][54] Kasnije je rekao da mu Robertsonovo postignuće nije značilo ništa i da je odabrao da mu čestita nakon meča.[55]

2014/2015.[uredi | uredi izvor]

Novu sezonu počeo je na Wuxi Classicu, gdje je ispao u 3. kolu. Međutim, popravio se već na narednom turniru, Australian Goldfields Openu, gdje je došao do 4. rangirne titule u karijeri, porazivši u finalu Robertsona 9-5.[56]

Uspjeh po sezonama[uredi | uredi izvor]

Turniri 2005/
06.
2006/
07.
2007/
08.
2008/
09.
2009/
10.
2010/
11.
2011/
12.
2012/
13.
2013/
14.
2014/
15.
Rejting NR[nb 1] 74. 51. 41. 30. 27. 9. 2. 3. 6.
Rangirni turniri
Wuxi Classic Nije održan Nerangirni 2R 1R 3R
Australian Goldfields Open Nije održan 1R N N P
Shanghai Masters Nije održan KV 1R KV 1R 1R F 1R
Indian Open Nije održan KV
International Championship Nije održan P 1R
UK Championship KV KV KV 1R 1R 2R P 1R 4R
World Open[nb 2] KV G KV PF KV 1R 2R ČF 3R
German Masters Nije održan 1R ČF 1R F
Welsh Open 1R KV 2R KV 1R KV ČF PF 4R
Players Championship Grand Final[nb 3] Nije održan 2R 2R 1R PF
China Open KV KV KV POZ 1R P ČF 1R 2R
Svjetsko prvenstvo KV 1R KV KV KV F 2R PF ČF
Nerangirni turniri
Champion of Champions Nije održan ČF
Masters N N N POZ KV N PF ČF 1R
Championship League Not Held A W 2R RR F RR W
Varijante snukera
SP u snukeru "šestici"[nb 4] Nije održano N PF 2R NO PF 2R
Shoot-Out Nije održan ČF 1R N N
Bivši rangirni turniri
Malta Cup[nb 5] KV KV NBR Ne održava se
Northern Ireland Trophy NBR KV KV 1R Ne održava se
Bahrain Championship Nije održan 1R Ne održava se
Bivši nerangirni turniri
Kvalifikacije za "Masters" NO KV KV P KV Ne održava se
Premijer liga N N N N PF N PF F Ne održava se
Legenda za gornju tabelu
KV poražen u kvalifikacijama #R poražen u ranijim fazama turnira
(POZ = pozivnica; G = grupna faza)
ČF četvrtfinale PF polufinale
F finale P pobjeda (osvojen turnir)
DKV diskvalificiran N nije nastupio
NO/Nije održan turnir nije održan
NR/Nije bio rangirni turnir nije (više bio) rangirni

  1. ^ Novi igrači nemaju rejting.
  2. ^ Ranije se zvao LG Cup (2003/2004) i Grand Prix (2004/2005-2009/2010).
  3. ^ Ranije se zvao Players Tour Championship Grand Finals (2010/2011–2012/2013).
  4. ^ Ranije se zvalo Six-red Snooker International (2008/2009) i Six-red World Grand Prix (2009/2010).
  5. ^ Ranije se zvao European Open (2001/2002-2003/2004)

Finala[uredi | uredi izvor]

Rangirni turniri: 7 (4-3)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Svjetsko prvenstvo (0–1)
UK Championship (1–0)
Ostala (3–2)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 2011. China Open Flag of England.svg Mark Selby 10–8
Finalist 1. 2011. Svjetsko prvenstvo Flag of Scotland.svg John Higgins 15–18
Pobjednik 2. 2011. UK Championship Ulster Banner.svg Mark Allen 10–8
Finalist 2. 2012. Shanghai Masters Flag of Scotland.svg John Higgins 9–10
Pobjednik 3. 2012. International Championship Flag of Australia.svg Neil Robertson 10–8
Finalist 3. 2014. German Masters Flag of the People's Republic of China.svg Ding Junhui 5–9
Pobjednik 4. 2014. Australian Goldfields Open Flag of Australia.svg Neil Robertson 9–5

Manji rangirni turniri: 7 (4-3)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 2010. Paul Hunter Classic Flag of England.svg Anthony Hamilton 4–3
Pobjednik 2. 2011. Players Tour Championship - 2. turnir Flag of the People's Republic of China.svg Ding Junhui 4–0
Finalist 1. 2011. Alex Higgins International Trophy Flag of Australia.svg Neil Robertson 1–4
Pobjednik 3. 2011. Antwerpen Open Flag of England.svg Ronnie O'Sullivan 4–3
Finalist 2. 2012. Kay Suzanne Memorial Trophy Flag of Scotland.svg John Higgins 2–4
Pobjednik 4. 2012. Bulgarian Open Flag of Scotland.svg John Higgins 4–0
Finalist 3. 2013. Kay Suzanne Memorial Cup (2) Ulster Banner.svg Mark Allen 1–4

Nerangirni turniri: 5 (3-2)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Masters (0–0)
Premijer liga (0–1)
Ostala (3–1)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 2008. Kvalifikacije za "Masters" Flag of England.svg Mark Joyce 6–1
Pobjednik 2. 2009. Championship League Flag of England.svg Mark Selby 3–2
Finalist 1. 2012. Championship League Flag of the People's Republic of China.svg Ding Junhui 1–3
Finalist 2. 2012. Premijer liga Flag of England.svg Stuart Bingham 2–7
Pobjednik 3. 2014. Championship League Flag of England.svg Martin Gould 3–1

Pro-am finala: 2 (2-0)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Turnir Championship Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 2003. Spring Open Flag of England.svg Mike Hallett 4–2
Pobjednik 2. 2010. Austrian Open Flag of Australia.svg Neil Robertson 6–4

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Player List – Judd Trump", WPBSA, 2009.
  2. ^ a b c Seán Fay, "Right on cue: Judd Trump", Yahoo! UK, 20. 2. 2009.
  3. ^ Simon Hart, "World Championship 2011: Judd 'The Juddernaut' Trump is building the momentum to reach his first final", The Telegraph, 28. 4. 2011.
  4. ^ a b Trumpov profil na CueTrackeru.
  5. ^ "Trump Hammers Ebdon To Become No 1", World Snooker, 2. 11. 2012.
  6. ^ "Judd Trump joins the Grove", grovesnooker.co.uk, 20. 1. 2010.
  7. ^ "China Open champ Judd: My career begins now", World Snooker, 3. 4. 2011.
  8. ^ "Champ Crashes To Top Trump", World Snooker, 16. 4. 2011.
  9. ^ Rezultati sa SP-a u snukeru 2011.
  10. ^ Simon Hart, "World Snooker Championship 2011: John Higgins wins fourth title as Judd Trump captures Crucible crowd", Daily Telegraph (London), 2. 5. 2011.
  11. ^ "Crucible finalist Trump knocked out Down Under after last 32 defeat to Davis", Daily Mail, 18. 7. 2011.
  12. ^ "Judd Trump beats Ding Junhui to win PTC event", BBC Sport, 11. 8. 2011.
  13. ^ James Colasanti, "In-form Stuart Bingham to face John Higgins after Judd Trupp win", echo-news.com, 8. 9. 2011.
  14. ^ "PTC8 2011 - Robertson Tops Trump", maximumsnooker.com, 23. oktobar 2011.
  15. ^ "PTC9 2011 - Judd Ace In Antwerp", maximumsnooker.com, 14. 11. 2011.
  16. ^ Tako se u PTC-u zove ukupni poredak.
  17. ^ "PTC Order of Merit nakon 12. turnira (2011/2012)", World Snooker,
  18. ^ "O'Sullivan quit threat as Trump wins", BBC Sport, 7. 12. 2011.
  19. ^ "Trump sinks Maguire to make semi-final", BBC Sport, 8. 12. 2011.
  20. ^ "Trump defeats Robertson in semi-final", BBC Sport, 9. 12. 2011.
  21. ^ "Judd Trump holds off fightback from Mark Allen to take williamhill.com UK Championship trophy in York", The Telegraph, 11. 12. 2011.
  22. ^ "Judd Trump beats Mark Allen to win title", BBC Sport, 11. 12. 2011.
  23. ^ "Judd Trump beats Ronnie O'Sullivan", BBC Sport, 19. 1. 2012.
  24. ^ "Neil Robertson/Shaun Murphy into final", BBC Sport, 21. 1. 2012.
  25. ^ "Judd Trump overcomes food poisoning to beat Dominic Dale at the Crucible", The Guardian, 25. 4. 2012.
  26. ^ "World Snooker Championship 2012: Trump suffers shock defeat", BBC Sport, 30. 4. 2012.
  27. ^ Rezultati s Wuxi Classica 2012., World Snooker, 3. 7. 2012.
  28. ^ "Shanghai Masters: John Higgins edges Judd Trump in final", BBC Sport, 23. 9. 2012.
  29. ^ "Trump preko Robertsona do nove titule", bilijar.info, 4. 11. 2012.
  30. ^ "Trump edges scrappy semi", premierleaguesnooker.com, 24. 11. 2012.
  31. ^ "Super Stu takes Premier League title", premierleaguesnooker.com, 25. 11. 2012.
  32. ^ "Judd Trump knocked out of German Masters in last 32", BBC Sport, 1. 2. 2013.
  33. ^ Talbot, Harry. "Juddernaut comes crashing to a halt". London: The Sun. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  34. ^ "Haikou World Open: Matthew Stevens beats Judd Trump after getting own cue back". Sky Sports. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  35. ^ "Order of Merit 2012/2013". Snooker.org. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  36. ^ Dawes, Mike (14. 3. 2013). "Trump dumped out by Burden in Galway as World No 1 suffers shock defeat". London: Daily Mail. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  37. ^ "China Open: John Higgins & Judd Trump out in first round". BBC Sport. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  38. ^ "Neil Robertson beats Mark Selby to win China Open title". BBC Sport. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  39. ^ "Trump In Shape For Title Tilt". WPBSA. Pristupljeno 29. 4. 2013. 
  40. ^ "Strong Finish Puts Trump Into Quarters". World Snooker. Pristupljeno 27. 4. 2013. 
  41. ^ "Trump beats Murphy in Classic". World Snooker. 1. 5. 2013. Pristupljeno 2. 5. 2013. 
  42. ^ "Ronnie O'Sullivan beats Judd Trump to reach final". BBC Sport. Pristupljeno 4. 5. 2013. 
  43. ^ "Rocket Blasts Into Fifth World Final". World Snooker. Pristupljeno 4. 5. 2013. 
  44. ^ a b c "Judd Trump 2013/2014". Snooker.org. Pristupljeno 23. 7. 2013. 
  45. ^ "Results". World Snooker. Pristupljeno 22. 1. 2014. 
  46. ^ "Trump Makes 147 In Antwerp". worldsnooker.com. World Snooker. Pristupljeno 15. 11. 2013. 
  47. ^ "Masters 2014: Judd Trump loses to Marco Fu in first round". BBC Sport. Pristupljeno 22. 1. 2014. 
  48. ^ "Ding Junhui in historic German Masters win over Judd Trump". BBC Sport. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  49. ^ "Welsh Open: John Higgins tops Judd Trump; Ronnie O'Sullivan awaits". Sky Sports. 27. 2. 2014. Pristupljeno 14. 3. 2014. 
  50. ^ "Higgins rallies to remarkable comeback against Trump". ESPN. 13. 3. 2014. Pristupljeno 14. 3. 2014. 
  51. ^ "Trump Triumphs at Championship League". World Snooker. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  52. ^ "World Snooker Championship 2014: Robertson in semi-finals". BBC Sport. 30. 4. 2014. Pristupljeno 30. 4. 2014. 
  53. ^ "Judd Trump out of World Snooker Championship as Neil Robertson racks up ton of tons". The Bath Chronicle. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  54. ^ "World Snooker Championship: Neil Robertson record played down". BBC Sport. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  55. ^ "Trump not impressed by Robertson record". ESPN (UK). Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  56. ^ "Australian Goldfields Open (2014)". Snooker.org. Pristupljeno 23. 5. 2014. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]