Xenopus laevis

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Afrička kandžasta žaba
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)
Xenopus laevis 02.jpg
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredAmphibia
RedAnura
PorodicaPipidae
RodXenopus
VrstaX. laevis
podvrste
Vidi tekst
Sinonimi
Vidi tekst

Afrička kandžasta žaba (latinski: Xenopus leavis) jest bezrepi vodozemac koji se prirodno javlja u Južnoj Africi. Nađena je i u Kaliforniji, Čileu, Velikoj Britaniji, a vjerovatno je ima i na mnogim drugim lokacijama širom svijeta. Predstavlja potencijalno invazijsku vrstu zbog povećanog uvoza transporta, uključujući i Bosnu i Hercegovinu i susjrdne balkanske zemlje.

Opis[uredi | uredi izvor]

Obilježavajuća morfološka svojstva ogledaju se u nedostatku jezika i vidljive slušne opne. Glava je klinasta, sa parom očiju na vrhu, bez kapaka. Karakteristika po kojoj je dobila ime jeste prisustvo kandži na tri prsta zadnjih nogu. Ima glatku, sivo-smeđu kožu na dorzalnoj strani, dok na ventralnoj dominiraju kremasto bijela i žuta. Duž leđa ima bočne linije. Mužjaci teže oko 60 g, a dugi su 5–6 cm i nemaju voklani mjehur koji ima većina žabljih mužjaka. Ženke su duge 10–12 cm, adosežu masu od oko 200 g. Na kraju abdomena imaju kloakine nastavke.[1]

Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Xenopus leavis živi u toplim stagnirajućim bunarima, kao i u vodotokovima sušnih i polusušnih predjela. Ima široku ekološku vlencu varijacije pH vrijednosti vode, ali joj je toksično povišeno prisustvo metalnih iona. U potpunosti je vezana za vodenu sredinu koju napušta jedino kad je prisiljena na migracije.[1]

Biologija i ponašanje[uredi | uredi izvor]

Ova žaba je prilično neaktivna. Može živjeti i do 15 godina. Tokom sušne sezone, zbog nedostatka vode bivaju prisiljene da se potpuno zakopavaju u blato, ostavljajući samo cijev za zrak. U fazi mirovanja može biti do godinu dana. Zbog nedostatka vode, mogu migrirati održavajući hidrataciju uz pomoć padavina. Odličan je plivač i većinu vremena provodi pod vodom, diše na površini, preko dobro razvijenih pluća, dok je kožno disanje slabije zastupljeno.

Hrani se mrtvim i živim člankonošcima i dijelovim organskog otpada. Napada sve što se nađe u njenoj blizini. Za lociranje i hvatanje plijena koristi izuzetno osetljive prste, dobro razvijeno čulo mirisa kao i bočnu liniju.

Reproduktivno je sposobna u dobi od 10-12 mjeseci. Parenje se odvija u bilo koje doba godine, ali je najčešće u proljeće i može se desiti i do četiri puta godišnje. Mužjaci se oglašavaju tokom večeri kako bi privukli ženke. Iako nemaju voklanu kesu, proizvode zvuk uz pomoć brzih kontrakcija unutrašnjih ždrijelnih mišića. Ženka uzvraća signal mužjaku, što je skoro jedinstveno ponašanje u životinjskom svijetu, jer ženke rijetko odgovaraju na pozive mužjaka. Prilikom parenja prihvat je karlični. Tokom 3-4 sata parenja, ženka može položiti stotine ljepljivih jaja. Metamorfoza od jajeta preko punoglavca od male žabe traje 6-8 sdmica.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "Animal diversity".

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]