Alexander Fleming

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Alexander Fleming
Example alt text
britanski biolog
Rođenje 6. august 1881.
Lochfield, UK
Smrt 11. mart 1955.
London, Engleska

Sir Alexander Fleming (Lochfield kod Darvela, 6. august 1881. - London, 11. mart 1955.), britanski biolog

Otkrio je antibiotsku supstancu lisozim i izolirao je antibiotik penicilin iz gljivice Penicillium notatum, za što je dobio 1945. godine Nobelovu nagradu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo vas, pomozite unaprijediti članak pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.

Fleming je rođen na farmi u Lochfieldu blizu Darvela u East Ayrshire, Škotska, a školovan je na akademiji u Kilmanrocku. Poslije je studirao u St. Mary's Hospitalu u Londonu do početka Prvog svjetskog rata. Bivši izložen infekcijama umirućih vojnika vratio se u St. Mary's gdje je radio na poboljšanju i otkriće bolje antisepse.

Oba Flemingova otkrića dogodila su se slučajno za vrijeme 1920ih. Prvo, lisozim otkrio je 1922. nakon što je kihnuo u inficiranu Petri-zdjelicu. Nekoliko dana kasnije otkrio je već raspadnuta bakterija počela nestajati.

Flemingovi laboratoriji bili su u neredu što mu se pokazalo kao prednost. Kada je 15. septembra 1928. pregledavao laboratorij otkrio je čudnu pojavu. Nravno svaki eksperiment bi pomno pregledao prije bacanja te je primjetio gljivičastu koloniju u jednoj od zdjelica punom bakterije Staphylococcus aureus. Fleming je pomnije proučio koloniju i primjetio da su ćelije imale citolizu. Citoliza je dijeljenje ćelija, a u ovom slučaju to je bila citoliza potencijalno vrlo štetne bakterije. Važnost je odmah prepoznata, no otkriće je ipak podcijenjeno. Fleming je izdao članak o penicilinu u British Journal of Experimental Pathology 1929.

Fleming je radio s tim, no rasti i uzgajati ga bio je posao više priklonjen hemičarima. Flemingov zaključak bio je taj da, zbog neučinkovitosti proizvodnje lijeka i sporog djelovanja lijek neće biti učinkovit u medicini. Još uz to njegovi spisi nisu pravilno stigli u Medicinski institut. Fleming je iz tih razloga prestao s radom na penicilinu. Ostavljeno ja za druga dva naučnika; Sir Howard Walter Florey i Ernst Boris Chain su usavršili penicilin u djelotvornu formulu. To su i uspjeli i njihovo usvršavanje prouzročilo je masovnu proizvodnju za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Zbog dostignuća titulu Sir dobio je 1944. Fleming, Florey i Chain su 1945. bili ti koji će dobiti Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu. Florey je poslije dobio više počasti zbog svog zalaganja u stvaranju penicilina tako spasivši milione života u Drugom svjetskom ratu.

Fleming je bio dugogodišnji član Umjetničkog Kluba Chelsea, privatnog kluba za umjetnike svih žanrova osnovanog 1891. na prijedlog slikara Jamesa McNeila Whistlera. Fleming je bio odan klubu sa svojim bakterijskim crtežima, koje su nacrtane sa sporama različitih bakterija. Bakterije su bile nevidljive dok ih je crtao, no poslije su sjale u blještavim bojama.

Serratia marcescens - crveno
Chromobacterium violaceum - ljubičasto
Micrococcus luteus - žuto
Micrococcus varians - bijelo
Micrococcus roseus - rozo
Bacillus sp. - narandžasto

Fleming je preminuo 1955. od srčanog udara u 73. godini života. Pokopan je kao nacionalni heroj u Katedrali Sv. Petra u Londonu. Njegovo otkriće penicilina promijenilo je svijet moderne medicine i antibiotika.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: