Gladius

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Mač gladius tipa Mainz sa koricama.
Korice za mač, tip Pompeji.

Gladius (lat.) je vrsta hladnog oružja tipa mač koji su koristili legionari u rimskoj vojsci. Gladius je proistekao iz vrste kratkog mača koji su koristili Samniti i Iberi, modifikovan prema potrebama legija. Mač je postao dvosjekli, sa širokom i jako zašiljenom oštricom ali i dalje relativno kratak.

Veći i duži mač zahtijeva mnogo više prostora nego što je to način borbe u rimskoj vojsci omogućavao. Dakle, Rimljani su koristili ovakav mač jer je bio dovoljno mali kako bi se njime moglo efikasno rukovati u bliskoj borbi i ograničenom prostoru iza zida sačinjenog od štitova. To postaje još očiglednije kada vidimo formaciju testudo (kornjača) gdje su legionari bili potpuno zaklonjeni štitovima. Legionari su u borbi najčešće djelovali ubodom, jer se tako "najbrže ubija" (Vegetius).

Gladius je osim toga bio jedno od najčešće korištenih oružja u borbama organizovanim za zabavu koje su se održavale u amfiteatrima/arenama. Borci naoružani ovim mačem tako su i dobili svoje ime - gladijatori.

Prema predanju, Scipion Africanus, u vrijeme pohoda na teritorije današnje Španije kada je osvojio Cartago Nova (današnja Kartaga, na jugoistoku Španije), obećao je da neće razoriti grad ali je zatražio je od kovača u tom gradu, poznatim po vještini i kvaliteti izrade širom Iberije, da iskuju 100.000 mačeva gladius kako bi njima opremio svoje trupe. Upravo zbog svog hispanskog porijekla ovaj tip gladiusa je dobio ime gladius hispaniensis.

Replika: mač gladius pseudo tipa Pompeji (u stvarnosti nije pronađen primjerak sa nenaoštrenim trouglim dijelom na slici vidljiv odmah ispod drške).

Vrste[uredi | uredi izvor]

Gladius, kao i svo drugo oružje i oprema u rimskoj vojsci je neprestano mijenjano i usavršavano. Ovdje je dat opis nekoliko vrsta gladiusa:

Hispaniensis

Ovaj je mač korišten u vrijeme Republike i početaka Imperije i vodi porijeklo sa Iberijskog poluostrva. Njegova dužina iznosila je oko 75 cm i vjerovatno je bio najduže vremena u upotrebi u poređenju sa ostalim vrstama.

Mainz

Gladius Mainz, nazvan po mjestu postanka, imao je najširu upotrebu na početku I stoljeća. Dužina sječiva varirala je od 40 do 50 cm. Širina sječiva kod drške iznosila je oko 54-74 mm i sužavala se prema vrhu do oko 48-60 mm. Dužina samog zašiljenog vrha bila je i do 20 cm. Ovaj tip mač je bio dizajniran za ubadanje.

Pompeji

Krajem I stoljeća uveden je još jedan model gladiusa i nazvan je Pompeji prema mjestu pronalaska nekoliko primjeraka. Dimenzije oštrice su bile oko 42-50 cm dužine i 42-45 mm širine a za razliku od prethodnog tipa strane oštrice su bile paralelne i mač je imao kratak zašiljeni vrh. Ovaj mač je bio mnogo bolje izbalansiran od tipa Mainz i jednako dobro su se mogle zadavati povrede i sječenjem i ubodom.

Korice

Rimljani su izrađivali korice za mač od drveta presvučenog kožom i dekoracijama od metala. Latinska riječ za korice je bila vagina i ova riječ koja u modernim jezicima označava ženski polni organ dobila je to značenje upravo zbog analogije sa istorijskom vojničkom opremom. Sami Rimljani nisu ovu riječ koristili u anatomskom smislu.

Drška

Drška je bila često ukrašavana, naročito na mačevima koje su nosili oficiri i velikodostojnici. Neki modeli su imali drške izrađene od drveta sa drvenom kuglom na dnu radi boljeg balansa. Gladius je najčešće nošen za pojasom sa desne strane i izvlačio se desnom rukom (pošto je lijevom rukom držan štit).

Kasnije je gladius zamijenila duža spatha koju su koristili i konjanici.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: