Jugoslavija na Eurosongu

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Jugoslavija je na Pjesmi Eurovizije učestvovala ukupno 27 puta. Debitirala je 1961. i natjecala se svake godine do 1992., osim 1977., 1978., 1979., 1980. i 1985. Bila je jedina socijalistička država koja je učestvovala na natjecanju.

Jugoslaviju su tokom godina predstavljali izvođači iz pet od ukupno šest republika koje su je činile. Bili su iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Slovenije. Jedino Makedonija nije imala predstavnika. Izvođači iz Hrvatske bili su najuspješniji jer su pobijedili na 12 od 27 Jugovizija.

Jugoslavija je pobijedila na Pjesmi Eurovizije 1989. Prema pravilima natjecanja, Eurosong se 1990. održao u Zagrebu.

Od raspada zemlje sve su se bivše jugoslavenske republike pojavljivale na natjecanjima, s različitim uspjehom. Bosna i Hercegovina bilježi uspjehe sredinom 2000-ih, Hrvatska je imala uspjeha sredinom devedesetih, a Makedonija nikad nije ušla u prvih 10. Neovisna Crna Gora debitirala je 2007. i nije prošla u finale, Slovenija prolazi loše, dok je Srbija 2007. osvojila prvu nagradu.

Popis predstavnika[uredi | uredi izvor]

Godina Predstavnik Naslov pjesme Osvojeno mjesto
1961. Ljiljana Petrović "Neke davne zvezde" 8. mjesto
1962. Lola Novaković "Ne pali svetla u sumrak" 4. mjesto
1963. Vice Vukov "Brodovi" 11. mjesto
1964. Sabahudin Kurt "Život je sklopio krug" 13. mjesto
1965. Vice Vukov "Čežnja" 12. mjesto
1966. Berta Ambrož "Brez besed" 7. mjesto
1967. Lado Leskovar "Vse rože sveta" 8. mjesto
1968. Luči Kopurso & Hamo Hajdarhodžić, zapravo "Dubrovački trubaduri" "Jedan dan" 7. mjesto
1969. Ivan & 3M "Pozdrav svijetu" 13. mjesto
1970. Eva Sršen "Pridi, dala ti bom cvet" 11. mjesto
1971. Krunoslav Slabinac "Tvoj dječak je tužan" 14. mjesto
1972. Tereza Kesovija "Muzika i ti" 9. mjesto
1973. Zdravko Čolić "Gori vatra" 15. mjesto
1974. Korni grupa "Moja generacija" 12. mjesto
1975. Pepel in kri "Den ljubezni" 13. mjesto
1976. Ambasadori "Ne mogu skriti svoju bol" 17. mjesto
1981. Seid Memić Vajta "Leila" 15. mjesto
1982. Aska "Halo Halo" 14. mjesto
1983. Daniel Popović "Džuli" 4. mjesto
1984. Vlado Kalember & Izolda Barudžija "Ciao, Amore" 18. mjesto
1986. Doris Dragović "Željo moja" 11. mjesto
1987. Novi fosili "Ja sam za ples" 4. mjesto
1988. Srebrna Krila "Mangup" 6. mjesto
1989. Riva "Rock Me" 1. mjesto
1990. Tajči "Hajde da ludujemo" 7. mjesto
1991. Baby Doll "Brazil" 21. mjesto
1992. Ekstra Nena "Ljubim te pesmama" 13. mjesto (bez Slovenije, Hrvatske i Makedonije na izboru)

1961.[uredi | uredi izvor]

Prvo sudjelovanje Jugoslavije na Eurosongu dogodilo se 1961. godine. Te godine boje SFRJ branila je mlada i do tada nepoznata pjevačica iz Novog Sada, Ljiljana Petrović. U vrijeme prvog nacionalnog izbora Ljiljana se nalazila u Ljubljani (slovenija), gdje je snimala svoj singl za izdavačku kuću Jugoton (danas "Croatia Records"). Jože Privšek, slovenski autor, čuo je mladu Ljiljanu i predložio joj da otpjeva njegovu kompoziciju Neke davne zvezde. Ona je pristala i pobijedila. Ljiljana Petrović za sebe voli reći da je kroz evropska vrata ušla na jugoslavensku pop scenu. Tekst za ovu kompoziciju napisao je poznati pjesnik Miroslav Antić. On je smatrao da socijalistička pjevačica mora biti smjerno i skromno odjevena. Pred sam nastup spikerica TV Ljubljane Saša Novak, koja se nalazila u jugoslavenskoj delegaciji, krišom je Ljiljani okačila srebrni broš koji je predstavljao jedini modni detalj na njenoj jednostavnoj crnoj haljini. Kompozicija "Neke davne zvezde" osvojila je 8. mjesto sa dobijenih 9 bodova.

Ljiljana Petrović danas živi u Novom Sadu i gledatelji je rijetko imaju priliku vidjeti u muzičkim emisijama RTV Novi Sad. Iako nikad nije pripadala samom vrhu jugoslavenske zabavne muzike, ostati će upamćena kao uvijek nasmijani interpretator brojnih balada prepoznatljivog zvuka koje je najčešće izvodila uz gitaru.

1962.[uredi | uredi izvor]

Sljedeće godine predstavnik Jugoslavije bila je Lola Novaković, pjevačica iz Beograda, koja je sa kompozicijom "Ne pali svetla u sumrak" osvojila 4. mjesto. Pjesmu je na tekst Dragutina Britvića komponirao Jože Privšek. Četvrto mjesto, do kojeg je došla sa ukupno 10 osvojenih bodova, biti će teško ponovljiv uspjeh u periodu od dva desetljeća jugoslavenskog učestvovanja. Kurioziteta radi, uvijek kritičan žiri Italije pri predstavljanju Jugoslavije, Loli Novaković dodjeljuje najveće ocjene.

Lola je 1960-ih godina 20. vijeka bila jedna od najvećih zvijezda pop muzike na prostorima bivše Jugoslavije. Ostati će upamćeni serijali njenih koncerata u najvećoj dvorani Beograda, "Domu sindikata". Lolu se i danas može čuti na njenim nastupima u elitnim beogradskim klubovima. Godinama, svakog 1. januara u okviru manifestacije "Ulica otvorenog srca", sretnu Novu godinu poželi Beograđanima pjesmom "Beograde", koju izvodi na podiju ispred kultnog beogradskog teatra "Atelje 212" u strogom centru Beograda.

1973.[uredi | uredi izvor]

Jedanaest godina kasnije, 1973., Jugoslaviju u Luksemburgu predstavlja jedna od naših najvećih zvijezda, Sarajlija Zdravko Čolić sa kompozicijom Kemala Montena "Gori vatra". Čola na kraju nije uspio zapaliti zabavnoglazbenu Evropu, osvojivši pretposljednje, 15. mjesto sa 65 bodova. Za utjehu, ostali su mu komplimenti Clif Richarda za njegovu interpretaciju.

Loš eurovizijski plasman nije smetao Zdravku Čoliću da napravi jednu od najblistavijih pjevačkih karijera na prostorima bivše Jugoslavije. I pored raspada zemlje, Zdravko Čolić ostao je najpopularniji pjevač zabavne muzike koji svojim koncertima puni nogometne stadione i sportske dvorane od Slovenije do Makedonije. Od početka jugoslavenskih ratova živi u Beogradu. Kao potvrda neprolaznosti njegove karijere i popularnosti koja traje preko trideset godina bilježimo njegovu turneju po bivšoj Jugoslaviji "Okano" godine 2001. Turneja je ovjenčana koncertom na najvećem stadionu u Beogradu, popularnoj "Makarani", pred 80 000 ljudi 30. juna 2001. godine. To je bila svojevrsna repriza najvećeg koncerta u historiji show biznisa na našim prostorima, koji je održan na istom mjestu decembra 1978. godine u okviru njegove turneje "Putujući zemljotres".

1974.[uredi | uredi izvor]

Dvanaesto mjesto na Euroviziji 1974. osvojila je "Korni grupa" sa pjesmom "Moja generacija 1942." To je bila pobjednička kompozicija opatijskog festivala koji je istovremeno bio i nacionalni izbor za jugoslavenskoga predstavnika na Pjesmi Eurovizije. Kritika je "Korni grupu" ispratila na Euroviziju dvojako: dok su jedni smatrali da se Evropi, pogotovo na tlu Engleske, ne može prodavati pop muzika, drugi su bili puni hvale jer napokon na Eurosong nije poslan šlager.

Kornelije Kovač, osnivač i vođa grupe, smatra se jednim od najboljih kompozitora kod nas. Kao kompozitor učestvovao je na Jugovizijama osamdedetih godina 20. vijeka i to komponirajući za najpoznatiju folk pjevačicu Lepu Brenu. Kćeri Kornelija Kovača su kao prateći vokali učestvovali na Euroviziji 1990. godine, a kao kompozitor Kristina Kovač sa grupom je "Peti element" osvojila drugo mjesto na Evropesmi/Europjesmi, srpsko-crnogorskom izboru za Euroviziju 2004. godine.

Danas Kornelije Kovač zauzima kritičan stav kada je najveći evropski festival lahkih nota u pitanju. "Pjesmu Eurovizije" vidi kao visok produkt show biznisa gdje novac i marketing igraju presudnu ulogu. Kada je njegovo sudjelovanje na ESC u pitanju, misli da je učestvovao sa neadvekatnom pjesmom jer je nije komponirao za Evropu već za domaći festival sa temom koja je bila razumljiva za mlade tadašnje Jugoslavije. Kurioziteta radi, garderobu je "Korni grupa" u Brightonu dijelila predstavnicima Švedske i pobjednicima Pjesme Eurovizije 1974., grupi ABBA.

1976.[uredi | uredi izvor]

Pjesmu "Ne mogu skriti svoju bol" kojom je sarajevska grupa "Ambasadori" iz Bosne i Hercegovine predstavljala Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije 1976. komponirao je Slobodan Vujović na tekst Slobodana Durašovića. Iako je bila hit u zemlji, ova pjesma se nije dopala evropskoj publici i osvojila je pretposljednje 17. mjesto sa samo deset osvojenih bodova. Loš plasman grupe Ambasadori bio je razlog stanke od 5 godina u jugoslavenskim sudjelovanjima na Eurosongu.

1982.[uredi | uredi izvor]

Najveću popularnost u bivšoj Jugoslaviji ovaj festival imao je osamdesetih godina prošlog vijeka. Na nacionalnim izborima su se pojavljivale apsolutno najveće muzičke zvijezde. Bilo je i radnji iza kulisa, kao i neprincipijelnog glasovanja republičkih žirija u svrhu pobjede svojih predstavnika. Takvu situaciju iskoristila je beogradska grupa "Aska", zapravo potpuni outsider festivala 1982. godine u Ljubljani gdje se održavao nacionalni izbor za Pjesmu Eurovizije. I dok su favoriti dobijali ili maksimalni broj bodova ili bili ignorirani, pjesma "Halo, halo" dobijala je bodove od svih republičkih žirija i na kraju trijumfirala. Na tekst Mira Zeca, pjesmu je komponirao Aleksandar "Sanja" Ilić. Njemu je to nije bilo prvo sudjelovanje na Jugovizijama. Godine 1968. kao 16- godišnjak poslao je svoju kompoziciju "Baj, baj, baj" na nacionalni izbor, što ga čini najmlađim kompozitorom u historiji nacionalnog natjecanja. Dobro obavješteni izvori tvrde da je kompozicija ušla u uži izbor iz razloga što je član komisije za izbor pjesama bio njegov otac Miodrag Ilić "Beli".

Grupu "Aska" činili su Izolda Barudžija, Snežana Mišković i Snežana Stamenković.

Pjesma "Halo, halo" osvojila je 14. mjesto, a ostati će zapamćena kao prva jugoslavenska kompozicija koja je od nekog žirija dobila maksimalnih 12 bodova. Švedski žiri je ocjenio da je upravo jugoslavenska kompozicija bila najbolja pjesma Eurosonga 1982.

Izolda Barudžija ostati će zapamćena kao apsolutna jugoslavenska zvijezda po broju nastupa na Pjesmi Eurovizije. Ona je Jugoslaviju predstavljala tri puta: 1982., 1983. i 1984. Danas živi u Beogradu i pored svojih nastupa na Pjesmi Eurovizije nikada nije uspjela napraviti zavidnu solističku karijeru. Neposredno nakon nastupa u Herogateu, Snežana Stamenković se povukla sa pop scene, a zavidnu je karijeru osobito devedesetih imala Snežana Mišković zvana Viktorija. Danas je i ona van muzičke scene.

1983.[uredi | uredi izvor]

Crnogorac Danijel Popović kao predstavnik TV Titograd pobijedio je na domaćem izboru i predstavljao je Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije 1983. godine u Münchenu. Na tekst Marija Mihaljevića, muziku za pjesmu "Džuli" komponirao je sam Danijel. U München je ispraćen oštrim kritikama da mu je pjesma plagijat popularnog Shakin Stevensa.

Međutim, Danijel je osvojio 4. mjesto i ponovio dotadašnji najveći uspjeh kojeg je postigla Lola Novaković, dvadeset i jednu godinu ranije. Pet žirija je jugoslavenskom predstavniku dodijelilo maksimalni broj bodova. I drugi žiriji su bili naklonjeni jugoslavenskoj pjesmi, tako da je Danijel osvojio ukupno 125 bodova.

Nakon Eurosonga, slijedi njegova zaista velika popularnost u zemlji. LP "Džuli" prodat je u, za tadašnje prilike nevjerovatnom i do danas neponovljivom tiražu od 800 000 primjeraka. Pjesma je bila i evropski hit, ali i pored toga, Danijel nije uspio napraviti internacionalnu karijeru.

1984.[uredi | uredi izvor]

Sljedeće godine, TV Titograd trijumfira na nacionalnom izboru i to kompozicijom "Ljubavna priča broj 1" koju su u Skoplju izveli Izolda Barudžija i Vlado Kalember. Na Pjesmi Eurovizije 1984. pjesma crnogorskog autorskog tendema Slobodana Bučevca i Milana Perića izvedena je pod naslovom "Ciao amore", a od posljednjeg mjesta spasili su je 16 bodova turskog i kiparskog žirija. Turski žiri je ovoj pjesmi dao 8 bodova iako turska TV nije prikazala spot ove pjesme. Zbog slobodnijih scena snimanih na crnogorskom primorju, spot je cenzuriran i zabranjen za prikazivanje na nacionalnoj turskoj televiziji.

1991.[uredi | uredi izvor]

Predstavnik SFRJ na pretposljednjoj Jugoviziji bila je Dragana Šarić ili Baby Doll sa kompozicijom "Brazil". Ovu pjesmu komponirali su Slobodan Marković i Zoran Vračević, a tekst je napisala sama Dragana Šarić.

Nacionalni izbor te se godine održavao u Sarajevu i to 9. marta koji će ostati upamćen kao datum prvih opozicijskih demonstracija protiv vladavine Slobodana Miloševića. Dok su tenkovi na ulicama Beograda razbijali prosvjede, Baby Doll u četvrtom pokušaju odnosi pobjedu na Jugoviziji. Predstavnici Slovenije i Hrvatske optuživali su da je pobjeda Baby Doll posljedica neprincipijelnog glasovanja triju srbijanskih žirija (TV Beograd, TV Priština i TV Novi Sad).

Negativne okolnosti pratile su sudjelovanje Baby Doll na Pjesmi Eurovizije u Rimu. Nekoliko dana prije održavanja festivala počeli su prvi oružani sukobi u Hrvatskoj. Baby Doll je voljom žrijeba nastupala prva. I pored ultramodernog nastupa, jedino je žiri Malte jugoslavenskoj kompoziciji dodijelio jedan bod što je bilo dovoljno za pretposljednje mjesto. Upravo su ovako loš plasman pjesme "Brazil" neki engleski kritičari iskoristili za dokazivanje tvrdnje da je Eurovizija prevaziđena forma zatvorena za savremene trendove u pop muzici.

1992.[uredi | uredi izvor]

Ekstra Nena je posljednja koja je na Eurosongu branila boje države po imenu Jugoslavija. Na nacionalnom izboru nisu učestvovali predstavnici Slovenije, Hrvatske i Makedonije, a tri izuzetno kvalitetne predstavnice Bosne i Hercegovine: Zerina Cokoja, Alma Čardžić i Arnela Konaković bile su nepravedno preglasane od prosrpski orijentiranih žirija u RTV centrima Beograd, Novi Sad, Titograd i Priština. Pjesmu "Ljubim te pesmama" napisao je Radivoje "Rade" Radivojević, a tekst je napisao Gale Janković. Sa 44 boda, Snežana Berić - Ekstra Nena zauzela je 13. mjesto. Ekstra Nena je učestvovala i na srpsko-crnogorskom predizboru za Euroviziju 2004.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]