Krimski Karaiti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Krimski Karaiti
къарайлар, karajlar
Ukupna populacija
1.600+
Značajno stanovništvo u
Izrael~500[1]
Ukrajina (bez Krima)481[2][3]
     Krim295[4]
Poljska346[5]
Kazahstan231[6]
Rusija (bez Krima)215[4]
Litvanija192[7]
Jezik
karaimski, krimskotatarski, litvanski, poljski, ruski
Vjera
Karaitski judaizam, Kršćanstvo

Krimski Karaiti, Karaimi ili Karaji (krimsko-karaimski: Кърымкъарайлар, Qrımqaraylar; trakajski dijalekt: karajlar; hebrejski: קראי מזרח אירופה; krimskotatarski: Qaraylar; jidiš: קרימישע קאַראַיִמער, trans. krimishe karaimer) su etnička grupa koji pripadaju turkijskom govornom području. Pristalice su karaitskog judaizma u srednjoj i istočnoj Evropi, posebno na teritoriji stare Poljsko-Litvanske Unije i Krima. "Karaim" je ruski, ukrajinski, bjeloruski, poljski i litvanski naziv za zajednicu.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Groblje u blizini Feodosije, Krim.
Bivša Karait Kenesa u Kijevu.

Karaitski Jevreji koji govore turkijskim jezicima (na krimskotatarskom jeziku Qaraylar) žive na Krimu vijekovima. Njihovo porijeklo je predmet velikih kontroverzi. Većina[8][9] savremenih naučnika ih smatra potomcima karaitskih Jevreja koji su se naselili na Krimu i usvojili kipčačke jezike. Ostali[10]  ih posmatraju kao potomke Hazara ili Kumana, Kipčaka koji su prešli na karaitski judaizam. Danas mnogi krimski Karaiti odbacuju teorije o etničkom semitskom porijeklu i identificiraju se kao potomci Hazara.[11] Neki stručnjaci za hazarsku historiju dovode u pitanje hazarsku teoriju o porijeklu Karaima,[12][13] primjećujući sljedeće:

Na Krimu u 19. vijeku, Karaiti su počeli da se izdvajaju od drugih jevrejskih grupa, šaljući izaslanike carevima da mole za izuzeće od oštrog antijevrejskog zakonodavstva. Ove molbe su bile uspješne, dobrim dijelom zahvaljujući carevoj opreznosti prema Talmudu, a 1863. Karaitima su data ista prava kao i njihovim kršćanskim i tatarskim komšijama. Izuzeti iz pale naseljenosti, kasnije su ih nacisti smatrali nejevrejima. Ovo je ostavilo zajednicu netaknutom Holokaustom, za razliku od drugih Jevreja koji govore turkijskim, poput Jevreja iz Krimčaka koji su skoro zbrisani.[18]

Miller kaže da krimski Karaiti nisu počeli da traže poseban identitet od jevrejskog naroda prije 19. vijeka, i da su lideri kao što su Avraham Firkovič i Sima Babovič ohrabrivali ovu poziciju kako bi izbegli jak antisemitizam tog perioda.[19]

Od vremena Zlatne Horde pa nadalje, Karaiti su bili prisutni u mnogim gradovima i selima širom Krima i oko Crnog mora. Tokom perioda Krimskog kanata, imali su velike zajednice u gradovima Čufut Kale, Sudak, Kefe i Bahčisaraj. 

Historija[uredi | uredi izvor]

Geografska distribucija[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno, krimski Karaiti su imali tri velike pododjele, od kojih je svaka zadržala svoj dijalekt karaimskog jezika: krimski Karaiti, galicijski Karaiti i litvanski Karaiti. Danas je distribucija drugačija. Najveći broj je vjerovatno sada u Izraelu; neki drugi krimski Karaiti su otišli u Ameriku ili negde drugde. Ovi Karaiti se uglavnom pridružuju nekrimsko-karaitskim zajednicama.

Prema karaitskoj tradiciji, sve istočnoevropske karaimske zajednice potiču od onih na Krimu,[20] ali neki moderni historičari sumnjaju u krimsko porijeklo litvanskih karaita.[21][22] Ipak, ovaj naziv, "Krimski Karaiti" se koristi za zajednicu karaita koji govore turkijski jezik za koju se pretpostavlja da je nastala na Krimu, što je razlikuje od historijski aramejskih, hebrejskih i arapskih karaita na Bliskom istoku.

Religija[uredi | uredi izvor]

Do 20. vijeka, karaitski judaizam je bio jedina religija karaima,[23] Tokom ruskog građanskog rata značajan broj Karaima emigrirao je u Jugoslaviju, Čehoslovačku, Poljsku i Mađarsku, a zatim u Francusku i Njemačku.[24][25] Većina ih je prešla na kršćanstvo. Jedan od njih je bio filantrop Karaimovog modernog nacionalnog pokreta MS Sarach.[26]

Emancipacija krimskih Karaita u Ruskom carstvu izazvala je kulturnu asimilaciju praćenu sekularizacijom. Ovaj proces se nastavio u SSSR-u kada je većina kenesa zatvorena.

Godine 1932. Davidova zvijezda je uklonjena sa kupole Trakai Kenesa po Šapšalovom naređenju.[27] Nekoliko godina kasnije i ona je uklonjena sa gvozdene kapije.[28]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Leon Kull i Kevin Alan Brook predvodili su prvu naučnu studiju Krimskih Karaita koristeći genetsko testiranje Y hromozomske i mitohondrijske DNK i njihovi rezultati su pokazali da su Krimski Karaiti zaista djelomično bliskoistočnog porijekla i blisko povezani s drugim jevrejskim zajednicama (aškenazi, sefardi i Mizrahi Jevreji i egipatski karaiti Jevreji), dok su otkrili da krimski Karaiti imaju manji afinitet prema nejevrejskim narodima koji govore turkijski jezik u regionu.[29][30]

Kultura[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Karaites of Galicia : an ethnoreligious minority among the Ashkenazim, the Turks, and the Slavs, 1772-1945. Brill. 2008. ISBN 978-90-47-44288-2.
  2. ^ 1,196 Karaites in the Ukraine as a whole (including the Crimea) Распределение населения по национальности и родному языку УКРАИНА Distribution of the population by nationality and mother tongue, Ukraine (Russian language version)
  3. ^ Population in Autonomous Republic of the Crimea = 671, population in Sevastopol city council area = 44. 671+44 = 715. Распределение населения по национальности и родному языку, Автономная Республика Крым (Distribution of the population by nationality and mother tongue, Autonomous Republic of the Crimea )
    Распределение населения по национальности и родному языку, Г.Севастополь (горсовет) (Distribution of the population by nationality and mother tongue, Sevastopol city council)
  4. ^ a b "Национальный состав населения Российской Федерации согласно переписи населения 2021 года". Pristupljeno 3. 1. 2023.
  5. ^ Ludność. Stan i struktura demograficzno-społeczna.Narodowy Spis Powszechny Ludności i Mieszkań 2011.
  6. ^ "UNdata | record view | Population by national and/or ethnic group, sex and urban/rural residence". data.un.org. Pristupljeno 4. 4. 2023.
  7. ^ "Gyventojų ir būstų surašymai - Oficialiosios statistikos portalas". osp.stat.gov.lt. Pristupljeno 4. 4. 2023.
  8. ^ "The first direction that dominates present-day scientific circles says the Karaites are Jews both in the religious and the ethnic respect.
  9. ^ "The second avenue of approach, which, due to the specificity of the activities of Karaite community, is mostly supported by researchers in Eastern Europe, is related with the transformation of Karaite identity.
  10. ^ See e.g Inscription in Khazarian Rovas script
  11. ^ Blady 2000, pp. 113–130.
  12. ^ Golden 2007a
  13. ^ Brook 2006 pp. 110–111, 231.
  14. ^ Erdal, Marcel (1999).
  15. ^ "After the days of Bulan there arose one of his descendants, a king Obadiah by name, who reorganized the kingdom and established the Jewish religion properly and correctly.
  16. ^ A. Harkavy, Altjudische Denkmaler aus der Krim, mitgetheilt von Abraham Firkowitsch, SPb., 1876.
  17. ^ A. Fried, K. Landau, J. Cohen and E.Goldschmidt (1968).
  18. ^ "Somewhat Jewish, Fully Russian: Crimea Karaites Recall Past Glory". Haaretz (jezik: engleski). 30. 3. 2014. Pristupljeno 18. 12. 2019.
  19. ^ Miller, Philip.
  20. ^ "The Karaite Encyclopedia by Nathan Schur (Frankfurt, 1995)". Arhivirano s originala, 28. 12. 2007. Pristupljeno 9. 11. 2022.
  21. ^ "Karaites of Crimea: History and Present-Day Situation in Community". Pristupljeno 14. 4. 2016.
  22. ^ Ahiezer, G. and Shapira, D. 2001.'
  23. ^ Катехизис, основы Караимского закона. Руководство по обучению Закону-Божию Караимского юношества. — СПб., 1890.
  24. ^ Album "Archive of the Dmitri Penbeck’s family" – compiled by V. Penbek — Simferopol-Slippery Rock, 2004.
  25. ^ Кропотов В. С. Военные традиции крымских караимов — Симферополь, 2004.
  26. ^ "Сарач, Михаил (Марк) Семёнович - Виртуальный караимский музей". 19. 12. 2013. Arhivirano s originala, 19. 12. 2013. Pristupljeno 9. 11. 2022.
  27. ^ "...its cupola was originally surmounted by a shield of David, but the removal of this emblem was ordered some ten years ago by the local hakham [i.e.
  28. ^ Seraphim, Peter Heinz.
  29. ^ Kevin Alan Brook; Leon Kull; Adam J. Levin (9. 7. 2020) [August 28, 2013]. "The Genetic Signatures of East European Karaites". Jewish Genetics: Abstracts and Summaries.
  30. ^ Brook, Kevin Alan (29. 7. 2014). "The Genetics of Crimean Karaites". Karadeniz Araştırmaları. 11 (42): 69–84. doi:10.12787/KARAM859. Pristupljeno 25. 6. 2022.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Ben-Cvi, Yitzhak. Prognani i Otkupljeni . Filadelfija: Jevrejsko izdavačko društvo, 1957.
  • Blady, Ken. Jevrejske zajednice na egzotičnim mjestima . Northvale, NJ: Jason Aronson Inc., 2000. str. 115–130.
  • Bruk, Kevin Alan . Jevreji Hazarije . 2nd ed. Rowman & Littlefield Publishers, Inc, 2006.
  • Friedman, Filip. "Karati pod nacističkom vlašću". Na tragovima tiranije . London, 1960.
  • Green, WP "Nacistička rasna politika prema karaitima", Sovjetska jevrejska pitanja 8,2 (1978) str. 36–44
  • 978-9-004-16042-2
  • Karaitski judaizam: Uvod u karaitske studije . Uredio M. Polliack. Leiden: Brill Publishers, 2004, 657–708.
  • Kizilov, Mihail. Karaiti očima putnika: etnička istorija, tradicionalna kultura i svakodnevni život krimskih karaita prema opisima putnika . Qirqisani centar, 2003.
  • Kizilov, Mihail. „Vjeran do smrti: jezik, tradicija i nestanak istočnoevropskih karaitskih zajednica“, East European Jewish Affairs 36:1 (2006): 73–93.
  • Krymskiye karaimy: istoricheskaya territoriya: etnokul'tura . Uredili VS Kropotov, V.Yu. Ormeli, A. Yu. Polkanova. Simferpol: Dolja, 200
  • Kizilov, Mihail. Sinovi Svetog pisma: Karaiti u Poljskoj i Litvaniji u dvadesetom veku. De Gruyter, 2015.
  • Miller, Filip. Karaitski separatizam u Rusiji 19. veka . HUC Press, 1993.
  • Semi, Emanuela T. "Imidž karaita u dokumentima nacističke i višijske Francuske", Jevrejski časopis za sociologiju 33:2 (decembar 1990). pp. 81–94.
  • Shapira, Dan. "Primjedbe o Avrahamu Firkowiczu i hebrejskom Mejelisu 'Dokument'." Acta Orientalia Academiae Scientiarum Hungaricae 59:2 (2006): 131–180.
  • Shapira, Dan. „Jevrejski panturkist: Seraya Szapszał (Şapşaloğlu) i njegovo djelo 'Qırım Qaray Türkleri'," Acta Orientalia Academiae Scientiarum Hungaricae 58:4 (2005): 349–380.
  • Shapira, Dan. Avraham Firkowicz u Istanbulu (1830–1832). Utiranje puta turskom nacionalizmu . Ankara: KaraM, 2003.
  • Shapshal, SM: Karaimy SSSR v otnoshenii etnicheskom: karaimy na sluzhbe u krymskich chanov . Simferopolj, 2004
  • Wixman, Ronald. "Narodi SSSR-a: Etnografski priručnik". Routledge, 1984.
  • Zajączkowski, Ananiasz. Karaimi u Poljskoj: istorija, jezik, folklor, nauka . Panistwowe Wydawn, 1961.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Krimski_Karaiti&oldid=3552312"