Luj XVIII, kralj Francuske
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Luj XVIII | ||
| kralj Francuske i Navare | ||
|---|---|---|
| Vladavina | De jure 8. juni 1795 – 16. septembar 1824 De facto 11. april 1814 – 20. mart 1815; zatim 8. juli 1815 – 16. septembar 1824 |
|
| Prethodnik | de facto Napoleon I de iure Luj XVII |
|
| Nasljednik | Karlo X | |
|
|
||
| Supružnik | Princeza Marie Josephine Louise Savojska | |
| Dinastija | Dinastija Burbon | |
| Otac | Luj, delfin od Francuske | |
| Majka | Maria Josepha Saksonska | |
| Rođenje | 17. novembar 1755 Palata Versailles |
|
| Smrt | 16. septembar 1824. (68 godina) Pariz, Francuska |
|
| Mjesto sahrane | Bazilika Saint-Denis | |
Luj XVIII (Versailles, 17. novembar 1755. - Pariz, 16. septembar 1824.), kralj Francuske od 1814.-1824. godine.
Ovaj kralj pravog imena Luj-Stanislav-Ksavier je bio unuk Luja XV i brat giljotiniranog Luja XVI. Na čelo dinastije Bourbon dolazi 1795. godine nakon smrti bratovog sina takozvanog Luja XVII.
U prvom razdoblju Francuske revolucije Luj XVIII se nalazio u Francuskoj koju napušta bježeći 1791. godine u dogovoru s Lujom XVI. Za razliku od kraljevskog brata, uspješno je pobjegao, dok je ovaj bio uhvaćen i kasnije giljotiniran.
Tokom više od dvadeset sljedećih godina samoproglašeni kralj Luj XVIII živi od kraljevskih milostinja na dvorovima u Rusiju i Engleskoj s izgubljenom nadom u osvajanje krune. Sudbina mu se ipak neočekivano nasmješila katastrofalnom invazijom Rusije od strane Napoleona. Poslije tamošnjeg njegovog poraza slijede još dvije slične poražavajuće godine koje završavaju ulaskom protufrancuske koalicije u Pariz.
Uvjet za ponudu krune Luju XVIII nakon Napoléonovog poraza 1814. godine je bilo je prihvaćanje ustavne i parlamentarne monarhije. Iako on to prvobitno potpisuje tokom svoje prve godine na vlasti dolazi do reformi koje potkopavaju njegova obećanja. Rezultat toga je da u trenutku iskrcavanja Napoléona s Elbe 1815. godine niko nije htio boriti za novog kraljevskog diktatora.
Kada je nakon samo 100 dana carski uzurpator bio pobijeđen od nove evropske koalicije Luj XVIII se opet vratio na vlast. Sadašnja njegova vladavina je bila puno pažljivija, opreznija prema željama vlastitih podanika. Koliko god je ovaj kralj mrzio nametnuti Ustav nije imao hrabrosti ukinuti ga.
Francuska pod vladavinom Luja XVIII opet postaje evropska velesila što uspješno dokazuje vojna intervencija u Španiji tokom posljednje dvije godine života ovog kralja. Francuski vojnici u tom svom pohodu osvajaju cijelu Španiju oslobađajući tamošnjeg kralja Ferdinanda VII od revolucionara koji su osvojili vlast u zemlji.
Brojčana oznaka ovog kralja uz ime dolazi po tome što on neprihvata odluku parlamenta o proglašenju republike što znači da je u skladu s tim nasljednik Luja XVI je njegov sin Luj XVII. Stvarni razlog prihvaćanja ove brojčane oznake možemo naći u tome da je on osamnaesti istoimeni vođa dinastije Bourbon.
Definitivna pohvala ovom kralju je kako nakon njegove smrti 16. septembra 1824. dolazi do jedine regularne primopredaje vlasti u Francuskoj tokom cijelog XIX. vijeka.
| Prethodnik: | Kralj Francuske | Nasljednik: |
| Napoleon II Bonaparte | Karlo X |
|
|||||
| U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |