Michael Faraday

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Michael Faraday
Example alt text
Britanski fizičar
Rođenje 22. septembar 1791.
Newington Butts, Engleska
Smrt 25. august 1867.
Hampton Court, Engleska

Michael Faraday (Newington Butts, 22. septembar 1791. - Hampton Court 25. august 1867.) je bio britanski naučnik (fizičar i hemičar) koji je odgovoran za mnoga otkrića na području elektromagnetizma i elektrohemije. Izumio je i prvi oblike mašine koji je kasnije postao Bunsenov grijač, neizostavni dio u laboratorijima kao izvor topline.

Michael Faraday bio je velik znanstvenik u historiji. Neki historičari nauke nazivaju ga velikim eksperimentalistom u historiji nauke. Njegova influencija jako je doprinjela da je elektrika važan dio tehnike. Fizička jedinica za kapacitet, farad (F) nazvana je u njegovu čast.

Početak karijere i djetinjstvo[uredi | uredi izvor]

Michael Faraday rođen je u malom mjestu Newington Butts, u blizini Londona. Živio je u siromašnoj porodici pa se morao sam obrazovati. Sa četrnaest godina postao je zamjenik knjigovođe i prodavača pod imenom George Ribeau. U sedam godina rada pročitao je mnogo knjiga i razvio interes za nauku, a posebno za elektricitet.

Sa dvedeset godina Faraday je studirao kod priznatih hemičara Sir Humphrya Davya, predsjednika Royal Society i Johna Tatuma osnivača City Philosophical Society. Nakon što je Faraday poslao Davyu, on mu je rekao da će ga držati na umu, no da se još uvijek drži knjigovodstva. Nakon što je Davy oštetio vid pri pokusu sa dušikovim trihloridom, poznatijim kao trihloramin postavio je Faradaya za sekretara. Kad je John Payne iz Royal Society dobio otkaz, Davy je predložio Faradaya kao laboratorijskog asistenta. Faraday je jedva dočekao napustio svoj posao kao knjigovođa iz razloga jer je njegov radnik, Henry de la Roche, bio nervozan.

U takvom društvu gdje su staleži imali važnost, Faraday se nije smatrao gentelmanom. Još se govorilo da je Davyeva žena Jane Apreece Faradaya tretirala kao seljaka te ga je tjerala da sjedi sa služničadi. Međutim, ne zadugo je Faraday nadmašio Davya.

Naučna karijera[uredi | uredi izvor]

Faradeyev magnetski prsten

Njegovi najveći i najpoznatiji radovi bili su s elektricitetom. Nakon otkrića danskog hemičara pod imanom Hans Christian Ørsted, potaknula je Davya i Wollastona da 1821. pomoću Ørstedovog elektromagnetizma pokušaju konstruisati električni motor, ali u tome nisu uspjeli. Faraday, je nakon diskusije s tom dvojicom počeo raditi na dvije mašine koja su radila na principu tzv. elektromagnetske rotacije: neprestana kružna rotacija oko kružne magnetske sile zavezane oko žice. Žica koja ga produžuje u živu s magnetom unutra rotirala bi se oko magneta pomoću struje iz električne baterije. Taj izum poznat je kao homopolarni motor. Ovi su eksperimenti i izumi bili osnova moderne elektromagnetske tehnologije. Međutim, onda je počinio pogrešku. Svoj eksperiment je izdao prije pokazivanja Wollastonu i Davyu što je bio uzrok njegovog povlačenja s područja elektromagnetizma na nekoliko godina.

Nakon deset godina, 1831. započela je serija njegovih eksperimenata u kojoj je otkrio elektromagnetsku indukciju, ali je taj eksperiment zasijenjen otkrićem drugog naučnika pod imenom, Francesco Zantedeschi. On je otkrio da ako provuće magnet kroz krug od žice da će se magnet zadržati u sredini kruga.

Njegove dokazale su da ukoliko se izmjeni magnetsko polje dobija se električno polje. Ova je teorija metematički nazvana Faradayev zakon, a kasnije je postala jedna od četiri Maxwellove jednačine. To je na kraju generalizirano i nazvano teorija polja.

Faraday je to iskoristirao da konstruiše električni dinamo, preteču modernog generatora.

Faraday je govorio da se elektromagnetski valovi šire u praznom prostoru konduktora, ali taj ekperiment nikad nije dovršio. Faradayev koncept linija koje su bile uočljive iz elektrifciranih tijela i magneta omogućio je pregled električnih i magnetskih polja. Taj mentalni model bio je prekretnica u uspjehu konstruisanja elektromehaničkih mašina koji su dominirali u inženjeringu u 19. vijeku.

Faraday se bavio i hemijom, a tu je otkrio nove supstance, oksidacijske brojeve i način kako plinove pretvoriti u tekućinu. Također je otkrio zakone elektrolize i popularizirao anode, katode, elektrode i ione.

Godine 1845. otkrio je ono što danas nazivamo Faradayev efekt i fenomen imenovan diamagnetizam. Smijer polarizacije linearno polariziranog svjetla propušten kroz materijalnu sredinu može biti rotiran pomoću aplikacije vanjskog magnetskog polja postavljenog u pravom smjeru. U svoje bilježnicu je napisao:
- Konačno sam uspio osvjetliti magnetski put ili liniju da dobijem svjetlost.

To je dokazalo vezu između magnetizma i svjetlosti.

U radu sa statičnim elektricitetom, Faraday je demonstrirao da se struja pomiče na eksterijer konduktora, eksterijerna struja neme nikakve veze s unutrašnjosti konduktora. To je zato jer eksterijer napaja strujom i uzrokuje interijer da se ugasi. Taj efekat se naziva Faradayev kavez.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Imao je seriju uspješnih predavanja iz hemije i fizike na Royal Institution, nazvana The Chemical History of a Candle. To je bio početak Božičnih predvanja mladim ljudima koja se i danas održavaju.

Faraday je poznat po izumima i istraživanjima ali nije bio obrazovan u matematici. Međutim, u saradnji sa Maxwellom njegovi patenti su prevedeni u matematički jezik. Poznat je po tome što je odbio titulu Sir i predsjedništvo Royal Society (Davyevu staru poziciju).

Njegova slika štampana je na novčanici od 20 funti.

Njegov sponzor i učitelj bio je John Mad Jack Fuller, Fullerian Professorship of Chemistry na Royal Institution. Faraday je bio prvi i najpoznatiji držač te titule koju je dobio doživotno.

Faraday je bio jako pobožan i bio je član Church of Scotland. Služio je crkvi kao starij član i držao mise.

Faraday je 1821. oženio Sarah Barnard, ali nisu imali djece. Upoznali su se u Sandemanian church.

Preminuo je u svojoj kući u Hampton Court, 25. augusta 1867.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: