Nerva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nerva
Car Rimskog carstva
Vladavina18. septembar 96. - 27. januar 98.
PrethodnikDomicijan
NasljednikTrajan
DjecaTrajan (usvojeni)
OtacMarko Kokcej Nerva
MajkaSergija Plautila
Rođenje8. novembar 30.
Narni, Italija, Rimsko carstvo
Smrt27. januar 98.
Rim, Rimsko carstvo
Mjesto sahraneAugustov mauzolej, Rim

Nerva (Marko Kokcej Nerva Cezar August; 8. novembar 30 – 27. januar 98) bio je rimski car od 96. do 98. Prije nego što je postao car u šezdeset petoj godini, cijeli život je proveo u carskoj službi tokom vladavine Nerona i drugih vladara iz Flavijevske dinastije. Tokom Neronove vladavine, bio je pripadnik carske pratnje u kojoj je imao ključnu ulogu u razotkrivanju Pizonove zavjere 65. godine. Kasnije je, kao lojalista Flavijevaca, postao konzul i na toj funkciji ostao tokom vladavine Vespazijana i Domicijana.

Dana 18. septembra 96. godine, Domicijan je ubijen od strane pretorijanske garde i nekoliko oslobođenika. Istog dana, Nerva je proglašen carem od strane Rimskog senata. To je bilo prvi put da je Senat izabrao Rimskog cara. Kao novi vladar Rimskog carstva, obećao je da će vratiti slobodu koja je bila ograničena tokom autokratske vladavine cara Domicijana. Njegova kratka vladavina je bila poremećena finansijskim problemima i nemogućnošću ostvarivanja autoriteta nad rimskom vojskom. Nakon pobune pretorijanske garde u oktobru 97. godine, bio je primoran da usvoji nasljednika. Petnaest mjeseci kasnije, Nerva je umro prirodnom smrću 27. januara 98. godine. Naslijedio ga je usvojeni sin Trajan.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nerva, punim imenom Marko Kokcej Nerva (lat. Marcus Cocceius Nerva, je stupio na prijesto 96. god. n. e. Bio je nasljednik Domicijanov i osnivač carske dinastije koja se, ne sasvim tačno, naziva antoninskom.

Nerva je pripadao starom senatorskom rodu, ali je njegov rod, slično Vespazijanovom, pripadao italskom, a ne rimskom nobilitetu. Nerva je bio povezan i sa dinastijom Julijevaca-Klaudijevaca jer se njegov ujak Oktavije Lenat (Octavius Laenas) oženio Rubelijom Basom (Rubellia Bassa), praunukom cara Tiberija.

Nerva je prvi od tzv. petorice dobrih careva te posljednji car koji je i po porijeklu i po rođenju bio Italik. Nije imao uobičajenu državničku karijeru, ali je obavljao dužnost konzula sa Vespazijanom 71. godine i sa Domicijanom 90. godine.

Proglašen je za cara nakon Domicijanovog ubistva 96. godine. Prema riječima Kasija Diona, zavjerenici su carski prijesto ponudili upravo Nervi zato što je bio star (u trenutku proglašenja imao je 61 godinu), i zato što nije imao djece.

Kratkotrajna Nervina vladavina simbolisala je nastupanje nove epohe sloge senata i princepsa. Proglašena je amnestija onih koji su bili optuženi pod Domicijanom po zakonu o uvredi veličanstva, a potkazivači (delatores) su bili kažnjeni. Ali među vojnicima je bilo mnogo onih koji su bili nezadovoljni izborom senatorskog cara, pa su pretorijanci 97. godine provalili u carsku palatu i čak nakratko zarobili Nervu. On je ispunio njihove zahtijeve za kažnjavanjem Domicijanovih ubica, a zatim je, da bi osnažio svoje uporište u vojsci, usinio Marka Ulpija Trajana, namesnika Germanije, koji je uživao veliku popularnost među vojnicima. Trajan je kasnije kaznio smrću Kasperija Elijana (Casperius Aelianus), prefekta pretorijanaca koji je poveo ovu pobunu protiv Nerve.

Nerva je sproveo agrarni zakon po kome je najsiromašnijim građanima podijeljena zemlja. Ali, od posebnog značaja bilo je osnivanje tzv. alimentarnih fondova, čiji puni razvitak pada u vrijeme vladavine Nervinih nasljednika.

Umro je prirodnom smrću i odmah bio deifikovan od strane senata.